Publicidade

Atos 9

AVM
Te Huringa o Haora ki te Whakapono

1 Ko Haora ia kei te kupukupu tonu i te whakawehi, i te mate ngā ākonga a te Ariki, ā, haere ana ki te tohunga nui, 2 kei te tono pukapuka i a ia ki ngā whakaminenga i Ramahiku, ina kitea e ia tētahi te Huarahi, ahakoa tāne, wāhine rānei, kia mauria hereheretia mai e ia ki Hiruhārama.

3 , i a ia e haere ana, ka whakatata ia ki Ramahiku; , ohorere ana te whitinga mai ki a ia, huri noa, o tētahi mārama te rangi. 4 Ā, hinga ana ia ki te whenua, ka rongo ake i tētahi reo e mea ana ki a ia, "E Haora, e Haora, he aha tāu e whakatoi nei i ahau?"

5 Anō ko ia, "Ko wai koe, e te Ariki?"

Ka mea ia, "Ko Īhu ahau, e whakatoia nei e koe; ehara tāu, te whana ki ngā koikoi."

6 , wiri ana ia, ihiihi ana, ka mea, "E te Ariki, kia aha ahau?"

Anō ko te Ariki ki a ia, "Whakatika, tomo atu ki te , ā, ka kōrerotia ki a koe tāu e mea ai."

7 , ko ngā tāngata i haere tahi i a ia, reokore ana, rongo kau ana ki te reo, kāhore ia i kite tangata. 8 , ka whakatika ake a Haora i te whenua, ā, i te tuwheratanga o ōna kanohi, kīhai rawa ia i kite aha; , ārahina ā ringatia ana ia e rātou, mauria ana ia ki Ramahiku. 9 Ā, e toru ōna e kore ana e kite, kīhai hoki i kai, kīhai i inu.

10 , i Ramahiku tētahi ākonga, ko Anania te ingoa; ka mea te Ariki ki a ia, he kite, "E Anania."

Ka mea tērā, "Tēnei ahau, e te Ariki."

11 Anō ko te Ariki ki a ia, "Whakatika, haere ki te ara e kīia nei ko Torotika, ka ui i te whare o Hūrā tētahi ko Haora te ingoa, Tarahu. , kei te īnoi ia. 12 Ā, kua kite ia i tētahi tangata, ko Anania te ingoa, e tomo mai ana, e whakapā ana i ōna ringa ki a ia, kia kite ai ia."

13 Otirā, ka whakahoki a Anania, "E te Ariki, he tokomaha āku i rongo ai tēnei tangata, ki te nui o te kino i mea ai ia ki tāu hunga tapu i Hiruhārama; 14 ā, tēnei anō kei a ia he mana ngā tohunga nui, kia herea te hunga katoa e karanga ana ki tōu ingoa."

15 Heoi, ka mea te Ariki ki a ia, "Haere; te mea he kaupapa whiriwhiri ia nāku, hei mau i tōku ingoa ki te aroaro o ngā tauiwi, o ngā kīngi, o ngā tama hoki a Īharaira. 16 Ka whakakitea hoki e ahau ki a ia te nui o ngā mea e mamae ai ia tōku ingoa."

17 , haere ana a Anania, tomo ana ki roto ki te whare. Ka whakapā i ōna ringa ki a ia, ka mea, "E tōku teina, e Haora, te Ariki, Īhu, i puta ki a koe i te ara i haere mai koe, nāna ahau i tono mai, kia kite ai koe, ā, kia ai hoki i te Wairua Tapu." 18 , marere tonu iho ētahi mea, ānō he unahi, i ōna kanohi, ā, kite ana ia, ka whakatika, ka iriiria. 19 , ka kai ia, ka whai kaha.

Ka Kauwhau a Haora i Ramahiku

, noho ana a Haora ki ngā ākonga i Ramahiku ētahi . 20 Ā, i reira tonu kauwhautia ana e ia a te Karaiti i roto i ngā whare karakia, ko te Tama ia a te Atua.

21 Ā, mīharo ana te hunga katoa i rongo, ka mea, "Ehara ianei tēnei i te kaitūkino o te hunga i karanga ki tēnei ingoa i Hiruhārama? Ā, ko te mea anō tēnei i haere mai ai ia, kia herea rātou, kia ārahina ki ngā tohunga nui?"

22 Ko Haora ia ka nui haere atu tōna kaha, ā, whakapororarutia ana e ia ngā Hūrai e noho ana i Ramahiku, i a ia e whakakite ana ko te Karaiti tēnei.

23 Ā, ka maha ngā ka pahure, ka rūnanga ngā Hūrai kia whakamatea ia. 24 Heoi, i mātau a Haora ki rātou whakapāpānga mōna. Ā, whanga ana rātou ki ngā tatau i te ao, i te , kia whakamatea ia; 25 otiia, i mau ngā ākonga ki a ia i te , tukua iho ana e rātou te taiepa i roto i te kete.

Ko Haora kei Hiruhārama

26 Ā, tōna taenga mai ki Hiruhārama, ka whai ia kia uru atu ia ki ngā ākonga; heoi, wehi katoa ana rātou i a ia, kīhai i whakapono he ākonga ia. 27 Ko Pānapa ia i tango i a ia, ā, mauria ana ia ki ngā āpōtoro, kōrerotia ana e ia ki a rātou tōna kitenga i te Ariki i te ara, tāna kōrerotanga ki a ia, tōna māia hoki ki te kauwhau i Ramahiku i runga i te ingoa o Īhu. 28 , ka noho ia ki a rātou, hāereere atu ana, hāereere mai ana i Hiruhārama, 29 me te māia hoki ki te kauwhau i runga i te ingoa o te Ariki; ā, kōrero ana ia, totohe ana ki ngā Hūrai Kariki; otirā ka whakangākau rātou kia whakamatea ia. 30 te mōhiotanga o ngā tuākana, ka mauria ia e rātou ki raro ki Hiharia, ā, tonoa atu ana ia ki Tarahu.

31 , ka whai tānga manawa te hāhi, puta noa i Hūria katoa, i Karirī, i Hamaria, ā, tupu ana; haere ana i runga i te wehi o te Ariki, i te whakamārie hoki a te Wairua Tapu, ka whakaroaka.

Ko Pita kei Raira kei Hopa

32 , i a Pita e hāereere ana puta noa ngā wāhi katoa, ka tae iho hoki ia ki te hunga tapu e noho ana i Raira. 33 Ka kitea e ia i reira tētahi tangata ko Inia te ingoa, kua waru ōna tau e takoto ana i runga i tōna moenga; he pararūtiki hoki ia. 34 , ko te meatanga a Pita ki a ia, "E Inia, ka ora koe i a Īhu Karaiti; whakatika, whārikitia tōu moenga." , whakatika tonu ake ia. 35 I kite katoa hoki i a ia te hunga e noho ana i Raira, i Harona, ā, tahuri ana ki te Ariki.

36 , tērā tētahi ākonga i Hopa e noho ana, ko Tapita te ingoa, ko te whakamāoritanga ko Roka. He wahine tēnei i aro nui ki ngā mahi pai, ki ngā mahi atawhai rawakore. 37 Ā, i aua ka tūrorotia ia, ka mate. Ā, ka oti ia te horoi e rātou, ka whakatakotoria ia ki tētahi rūma i runga. 38 , i te mea e tata atu ana a Raira ki Hopa, ka rongo ngā ākonga kei reira a Pita, ā, ka tonoa e rātou tokorua ngā tāngata ki a ia, hei mea, "Kaua e whakaroa te haere mai ki a mātou."

39 , whakatika ana a Pita, haere ana i a rāua. Ā, i tōna taenga atu ka ārahina e rātou ki te rūma i runga. Ā, ana ngā pouaru katoa i tōna taha, tangi ana, ka whakakite ki a ia i ngā koti, i ngā kākahu i hangā e Roka, i a ia e noho ana i a rātou.

40 Otiia, ka tonoa rātou katoa e Pita ki waho, ka tuku ia i ōna turi, ka īnoi; kātahi ka tahuri ake ia ki te tūpāpaku, ka mea, "Tapita, e ara." , ka titiro ōna kanohi, ā, i tōna kitenga i a Pita, ka noho ia ki runga. 41 Kātahi, ka hoatu e ia tōna ringa ki a ia, ka whakaara ake i a ia. Ā, karangatia ana e ia te hunga tapu me ngā pouaru, ā, tukua oratia atu ana ia. 42 Ā, i mōhiotia tēnei mea puta noa i Hopa katoa; he tokomaha hoki i whakapono ki te Ariki. 43 Ā, he maha ōna i noho ai ia ki Hopa, ki a Haimona kaimahi hiako.

1 Enquanto isso, Saulo respirava ameaças e morte contra os discípulos do Senhor. Apresentou-se ao príncipe dos sacerdotes,

2 e pediu-lhe cartas para as sinagogas de Damas­co, com o fim de levar presos a Jerusalém todos os homens e mulhe­res que achasse seguindo essa doutrina.

3 Durante a viagem, estando perto de Damas­co, subitamente o cercou uma luz resplandecente vinda do céu.

4 Caindo por terra, ouviu uma voz que lhe dizia: "Saulo, Saulo, por que me persegues?".

5 Saulo disse: "Quem és, Senhor?" Respondeu ele: "Eu sou Jesus, a quem tu persegues. [Duro te é recalcitrar contra o aguilhão".

6 Então, trêmulo e atônito, disse ele: "Senhor, que queres que eu faça?". Respondeu-lhe o Senhor:] "Levanta-te, entra na cidade. te será dito o que deves fazer".

7 Os homens que o acompanhavam enchiam-se de espanto, pois ouviam perfeitamente a voz, mas não viam ninguém.

8 Saulo levantou-se do chão. Abrindo, porém, os olhos, não via nada. Tomaram-no pela mão e o introduziram em Damas­co,

9 onde esteve três dias sem ver, sem comer nem beber.

10 Havia em Damasco um discípulo chamado Ananias. O Senhor, numa visão, lhe disse: "Ananias!" . "Eis-me aqui, Senhor" respondeu ele.

11 O Senhor lhe ordenou: "Levanta-te e vai à rua Direita, e pergunta em casa de Judas por um homem de Tarso, chamado Saulo; ele está orando".

12 (Este via numa visão um homem, chamado Ananias, entrar e impor-lhe as mãos para recobrar a vista.)

13 Ana­nias respondeu: "Senhor, muitos me falaram deste homem, quantos males fez aos teus fiéis em Jerusalém.

14 E aqui ele tem poder dos príncipes dos sacerdotes para prender a todos aqueles que invocam o teu nome".

15 Mas o Senhor lhe disse: "Vai, porque este homem é para mim um instrumento escolhido, que levará o meu nome dian­te das nações, dos reis e dos filhos de Israel.

16 Eu lhe mostrarei tudo o que terá de padecer pelo meu nome".

17 Ananias foi. Entrou na casa e, impondo-lhe as mãos, disse: "Saulo, meu irmão, o Senhor, esse Jesus que te apareceu no caminho, enviou-me para que recobres a vista e fiques cheio do Espírito Santo".

18 No mesmo instante, caíram dos olhos de Saulo umas como que escamas, e recuperou a vista. Levantou-se e foi batizado.

19 Depois tomou alimento e sentiu-se fortalecido. Demorou-se por alguns dias com os discípulos que se achavam em Damasco.

20 Imediatamente começou a proclamar pelas sinagogas que Jesus é o Filho de Deus.

21 Todos os seus ouvintes pasmavam e diziam: "Este não é aquele que perseguia em Jerusalém os que invocam o nome de Jesus? Não veio para levá-los presos aos sumos sacerdotes?".

22 Saulo, porém, sentia crescer o seu poder e confundia os judeus de Da­masco, demonstrando que Jesus é o Cristo.

23 Decorridos alguns dias, os judeus deliberaram, em conselho, matá-lo.

24 Essas intenções chegaram ao conhecimento de Saulo. Guardavam eles as portas de dia e de noite, para matá-lo.

25 Mas os discípulos, tomando-o de noite, fizeram-no descer pela muralha dentro de um cesto.

26 Chegando a Jerusalém, tentava ajuntar-se aos discípulos, mas todos o temiam, não querendo crer que se tivesse tornado discípulo.

27 Então Barnabé, levando-o consigo, apresentou-o aos apóstolos e contou-lhes como Saulo vira o Senhor no caminho, e que lhe havia falado, e como em Damasco pregara, com desassombro, o nome de Jesus.

28 Daí por diante permaneceu com eles, saindo e entrando em Jerusalém, e pregando, destemidamente, o nome do Senhor.

29 Falava também e discutia com os helenistas. Mas estes procuravam matá-lo.

30 Os irmãos, informados disso, acompanharam-no até Cesareia e dali o fizeram partir para Tarso.

31 A Igreja gozava então de paz por toda a Judeia, Galileia e Samaria. Estabelecia-se ela cami­nhando no temor do Senhor, e a assistência do Espírito Santo a fazia crescer em número.

32 Pedro, que caminhava por toda parte, de cidade em cidade, desceu também aos fiéis que ha­bitavam em Lida.

33 Ali achou um homem chamado Eneias, que havia oito anos jazia paralítico num leito.

34 Disse-lhe Pedro: "Eneias, Jesus Cristo te cura: levanta-te e faze tua cama". E levantou-se imediatamente.

35 Viram-no todos os que habitavam em Lida e em Sarona, e converteram-se ao Senhor.

36 Em Jope, havia uma discípula chamada Tabita em grego, Dorcas. Esta era rica em boas obras e esmolas que dava.

37 Aconteceu que adoecera naqueles dias e veio a falecer. Depois de a terem lavado, levaram-na para o quarto de cima.

38 Ora, como Lida fica perto de Jope, os discípulos, ouvindo dizer que Pedro se encontrava, enviaram-lhe dois homens, rogando-lhe: "Não te demores em vir ter conosco".

39 Pedro levantou-se imediatamente e foi com eles. Logo que chegou, conduziram-no ao quarto de cima. Cercavam-no todas as viúvas, chorando e mostrando-lhe as túnicas e os vestidos que Dorcas lhes fazia quando viva.

40 , então, tendo feito todos sairem, pôs-se de joelhos e orou. Voltando-se para o corpo, disse: "Tabita, levanta-te!". Ela abriu os olhos e, vendo Pedro, sentou-se.

41 Ele a fez levantar-se, estendendo-lhe a mão. Chamando os irmãos e as viúvas, entregou-lha viva.

42 Esse fato espalhou-se por toda a Jope e muitos creram no Senhor.

43 Pedro permaneceu ainda muitos dias em Jope, em casa de um curtidor, chamado Simão.

Veja também

Bíblia Online Bíblia Online

Bíblia Online • Versão: 2026-07-05_19-25-13-