1 Ko Haora ia kei te kupukupu tonu i te whakawehi, i te mate mō ngā ākonga a te Ariki, ā, haere ana ki te tohunga nui, 2 kei te tono pukapuka i a ia ki ngā whakaminenga i Ramahiku, ina kitea e ia tētahi nō te Huarahi, ahakoa tāne, wāhine rānei, kia mauria hereheretia mai e ia ki Hiruhārama.
3 Nā, i a ia e haere ana, ka whakatata ia ki Ramahiku; nā, ohorere ana te whitinga mai ki a ia, huri noa, o tētahi mārama nō te rangi. 4 Ā, hinga ana ia ki te whenua, ka rongo ake i tētahi reo e mea ana ki a ia, "E Haora, e Haora, he aha tāu e whakatoi nei i ahau?"
5 Anō rā ko ia, "Ko wai koe, e te Ariki?"
Ka mea ia, "Ko Īhu ahau, e whakatoia nei e koe; ehara tāu, te whana ki ngā koikoi."
6 Nā, wiri ana ia, ihiihi ana, ka mea, "E te Ariki, kia aha ahau?"
Anō rā ko te Ariki ki a ia, "Whakatika, tomo atu ki te pā, ā, ka kōrerotia ki a koe tāu e mea ai."
7 Nā, ko ngā tāngata i haere tahi i a ia, tū reokore ana, rongo kau ana ki te reo, kāhore ia i kite tangata. 8 Nā, ka whakatika ake a Haora i te whenua, ā, i te tuwheratanga o ōna kanohi, kīhai rawa ia i kite aha; nā, ārahina ā ringatia ana ia e rātou, mauria ana ia ki Ramahiku. 9 Ā, e toru ōna rā e kore ana e kite, kīhai hoki i kai, kīhai i inu.
10 Nā, i Ramahiku tētahi ākonga, ko Anania te ingoa; ka mea te Ariki ki a ia, he kite, "E Anania."
Ka mea tērā, "Tēnei ahau, e te Ariki."
11 Anō rā ko te Ariki ki a ia, "Whakatika, haere ki te ara e kīia nei ko Torotika, ka ui i te whare o Hūrā mō tētahi ko Haora te ingoa, nō Tarahu. Nā, kei te īnoi ia. 12 Ā, kua kite ia i tētahi tangata, ko Anania te ingoa, e tomo mai ana, e whakapā ana i ōna ringa ki a ia, kia kite ai ia."
13 Otirā, ka whakahoki a Anania, "E te Ariki, he tokomaha āku i rongo ai mō tēnei tangata, ki te nui o te kino i mea ai ia ki tāu hunga tapu i Hiruhārama; 14 ā, tēnei anō kei a ia he mana nā ngā tohunga nui, kia herea te hunga katoa e karanga ana ki tōu ingoa."
15 Heoi, ka mea te Ariki ki a ia, "Haere; nō te mea he kaupapa whiriwhiri ia nāku, hei mau i tōku ingoa ki te aroaro o ngā tauiwi, o ngā kīngi, o ngā tama hoki a Īharaira. 16 Ka whakakitea hoki e ahau ki a ia te nui o ngā mea e mamae ai ia mō tōku ingoa."
17 Nā, haere ana a Anania, tomo ana ki roto ki te whare. Ka whakapā i ōna ringa ki a ia, ka mea, "E tōku teina, e Haora, nā te Ariki, nā Īhu, i puta rā ki a koe i te ara i haere mai nā koe, nāna ahau i tono mai, kia kite ai koe, ā, kia kī ai hoki i te Wairua Tapu." 18 Nā, marere tonu iho ētahi mea, ānō he unahi, i ōna kanohi, ā, kite ana ia, ka whakatika, ka iriiria. 19 Nā, ka kai ia, ka whai kaha.
Nā, noho ana a Haora ki ngā ākonga i Ramahiku mō ētahi rā. 20 Ā, i reira tonu kauwhautia ana e ia a te Karaiti i roto i ngā whare karakia, ko te Tama ia a te Atua.
21 Ā, mīharo ana te hunga katoa i rongo, ka mea, "Ehara ianei tēnei i te kaitūkino o te hunga i karanga ki tēnei ingoa i Hiruhārama? Ā, ko te mea anō tēnei i haere mai ai ia, kia herea rātou, kia ārahina ki ngā tohunga nui?"
22 Ko Haora ia ka nui haere kē atu tōna kaha, ā, whakapororarutia ana e ia ngā Hūrai e noho ana i Ramahiku, i a ia e whakakite ana ko te Karaiti tēnei.
23 Ā, ka maha ngā rā ka pahure, ka rūnanga ngā Hūrai kia whakamatea ia. 24 Heoi, i mātau a Haora ki tā rātou whakapāpānga mōna. Ā, whanga ana rātou ki ngā tatau i te ao, i te pō, kia whakamatea ia; 25 otiia, i mau ngā ākonga ki a ia i te pō, tukua iho ana e rātou rā te taiepa i roto i te kete.
26 Ā, nō tōna taenga mai ki Hiruhārama, ka whai ia kia uru atu ia ki ngā ākonga; heoi, wehi katoa ana rātou i a ia, kīhai i whakapono he ākonga ia. 27 Ko Pānapa ia i tango i a ia, ā, mauria ana ia ki ngā āpōtoro, kōrerotia ana e ia ki a rātou tōna kitenga i te Ariki i te ara, tāna kōrerotanga ki a ia, tōna māia hoki ki te kauwhau i Ramahiku i runga i te ingoa o Īhu. 28 Nā, ka noho ia ki a rātou, hāereere atu ana, hāereere mai ana i Hiruhārama, 29 me te māia hoki ki te kauwhau i runga i te ingoa o te Ariki; ā, kōrero ana ia, totohe ana ki ngā Hūrai Kariki; otirā ka whakangākau rātou kia whakamatea ia. 30 Nō te mōhiotanga o ngā tuākana, ka mauria ia e rātou ki raro ki Hiharia, ā, tonoa atu ana ia ki Tarahu.
31 Nā, ka whai tānga manawa te hāhi, puta noa i Hūria katoa, i Karirī, i Hamaria, ā, tupu ana; haere ana i runga i te wehi o te Ariki, i te whakamārie hoki a te Wairua Tapu, nō ka whakaroaka.
32 Nā, i a Pita e hāereere ana puta noa ngā wāhi katoa, ka tae iho hoki ia ki te hunga tapu e noho ana i Raira. 33 Ka kitea e ia i reira tētahi tangata ko Inia te ingoa, kua waru ōna tau e takoto ana i runga i tōna moenga; he pararūtiki hoki ia. 34 Nā, ko te meatanga a Pita ki a ia, "E Inia, ka ora koe i a Īhu Karaiti; whakatika, whārikitia tōu moenga." Nā, whakatika tonu ake ia. 35 I kite katoa hoki i a ia te hunga e noho ana i Raira, i Harona, ā, tahuri ana ki te Ariki.
36 Nā, tērā tētahi ākonga i Hopa e noho ana, ko Tapita te ingoa, ko te whakamāoritanga ko Roka. He wahine tēnei i aro nui ki ngā mahi pai, ki ngā mahi atawhai rawakore. 37 Ā, i aua rā ka tūrorotia ia, ka mate. Ā, ka oti ia te horoi e rātou, ka whakatakotoria ia ki tētahi rūma i runga. 38 Nā, i te mea e tata atu ana a Raira ki Hopa, ka rongo ngā ākonga kei reira a Pita, ā, ka tonoa e rātou tokorua ngā tāngata ki a ia, hei mea, "Kaua e whakaroa te haere mai ki a mātou."
39 Nā, whakatika ana a Pita, haere ana i a rāua. Ā, i tōna taenga atu ka ārahina e rātou ki te rūma i runga. Ā, tū ana ngā pouaru katoa i tōna taha, tangi ana, ka whakakite ki a ia i ngā koti, i ngā kākahu i hangā e Roka, i a ia e noho ana i a rātou.
40 Otiia, ka tonoa rātou katoa e Pita ki waho, ka tuku ia i ōna turi, ka īnoi; kātahi ka tahuri ake ia ki te tūpāpaku, ka mea, "Tapita, e ara." Nā, ka titiro ōna kanohi, ā, i tōna kitenga i a Pita, ka noho ia ki runga. 41 Kātahi, ka hoatu e ia tōna ringa ki a ia, ka whakaara ake i a ia. Ā, karangatia ana e ia te hunga tapu me ngā pouaru, ā, tukua oratia atu ana ia. 42 Ā, i mōhiotia tēnei mea puta noa i Hopa katoa; he tokomaha hoki i whakapono ki te Ariki. 43 Ā, he maha ōna rā i noho ai ia ki Hopa, ki a Haimona kaimahi hiako.
1 Enquanto isso, Saulo só respirava ameaças e morte contra os discípulos do Senhor. Apresentou-se ao príncipe dos sacerdotes,
2 e pediu-lhe cartas para as sinagogas de Damasco, com o fim de levar presos a Jerusalém todos os homens e mulheres que achasse seguindo essa doutrina.
3 Durante a viagem, estando já perto de Damasco, subitamente o cercou uma luz resplandecente vinda do céu.
4 Caindo por terra, ouviu uma voz que lhe dizia: "Saulo, Saulo, por que me persegues?".
5 Saulo disse: "Quem és, Senhor?" Respondeu ele: "Eu sou Jesus, a quem tu persegues. [Duro te é recalcitrar contra o aguilhão".
6 Então, trêmulo e atônito, disse ele: "Senhor, que queres que eu faça?". Respondeu-lhe o Senhor:] "Levanta-te, entra na cidade. Aí te será dito o que deves fazer".
7 Os homens que o acompanhavam enchiam-se de espanto, pois ouviam perfeitamente a voz, mas não viam ninguém.
8 Saulo levantou-se do chão. Abrindo, porém, os olhos, não via nada. Tomaram-no pela mão e o introduziram em Damasco,
9 onde esteve três dias sem ver, sem comer nem beber.
10 Havia em Damasco um discípulo chamado Ananias. O Senhor, numa visão, lhe disse: "Ananias!" –. "Eis-me aqui, Senhor" – respondeu ele.
11 O Senhor lhe ordenou: "Levanta-te e vai à rua Direita, e pergunta em casa de Judas por um homem de Tarso, chamado Saulo; ele está orando".
12 (Este via numa visão um homem, chamado Ananias, entrar e impor-lhe as mãos para recobrar a vista.)
13 Ananias respondeu: "Senhor, muitos já me falaram deste homem, quantos males fez aos teus fiéis em Jerusalém.
14 E aqui ele tem poder dos príncipes dos sacerdotes para prender a todos aqueles que invocam o teu nome".
15 Mas o Senhor lhe disse: "Vai, porque este homem é para mim um instrumento escolhido, que levará o meu nome diante das nações, dos reis e dos filhos de Israel.
16 Eu lhe mostrarei tudo o que terá de padecer pelo meu nome".
17 Ananias foi. Entrou na casa e, impondo-lhe as mãos, disse: "Saulo, meu irmão, o Senhor, esse Jesus que te apareceu no caminho, enviou-me para que recobres a vista e fiques cheio do Espírito Santo".
18 No mesmo instante, caíram dos olhos de Saulo umas como que escamas, e recuperou a vista. Levantou-se e foi batizado.
19 Depois tomou alimento e sentiu-se fortalecido. Demorou-se por alguns dias com os discípulos que se achavam em Damasco.
20 Imediatamente começou a proclamar pelas sinagogas que Jesus é o Filho de Deus.
21 Todos os seus ouvintes pasmavam e diziam: "Este não é aquele que perseguia em Jerusalém os que invocam o nome de Jesus? Não veio cá só para levá-los presos aos sumos sacerdotes?".
22 Saulo, porém, sentia crescer o seu poder e confundia os judeus de Damasco, demonstrando que Jesus é o Cristo.
23 Decorridos alguns dias, os judeus deliberaram, em conselho, matá-lo.
24 Essas intenções chegaram ao conhecimento de Saulo. Guardavam eles as portas de dia e de noite, para matá-lo.
25 Mas os discípulos, tomando-o de noite, fizeram-no descer pela muralha dentro de um cesto.
26 Chegando a Jerusalém, tentava ajuntar-se aos discípulos, mas todos o temiam, não querendo crer que se tivesse tornado discípulo.
27 Então Barnabé, levando-o consigo, apresentou-o aos apóstolos e contou-lhes como Saulo vira o Senhor no caminho, e que lhe havia falado, e como em Damasco pregara, com desassombro, o nome de Jesus.
28 Daí por diante permaneceu com eles, saindo e entrando em Jerusalém, e pregando, destemidamente, o nome do Senhor.
29 Falava também e discutia com os helenistas. Mas estes procuravam matá-lo.
30 Os irmãos, informados disso, acompanharam-no até Cesareia e dali o fizeram partir para Tarso.
31 A Igreja gozava então de paz por toda a Judeia, Galileia e Samaria. Estabelecia-se ela caminhando no temor do Senhor, e a assistência do Espírito Santo a fazia crescer em número.
32 Pedro, que caminhava por toda parte, de cidade em cidade, desceu também aos fiéis que habitavam em Lida.
33 Ali achou um homem chamado Eneias, que havia oito anos jazia paralítico num leito.
34 Disse-lhe Pedro: "Eneias, Jesus Cristo te cura: levanta-te e faze tua cama". E levantou-se imediatamente.
35 Viram-no todos os que habitavam em Lida e em Sarona, e converteram-se ao Senhor.
36 Em Jope, havia uma discípula chamada Tabita – em grego, Dorcas. Esta era rica em boas obras e esmolas que dava.
37 Aconteceu que adoecera naqueles dias e veio a falecer. Depois de a terem lavado, levaram-na para o quarto de cima.
38 Ora, como Lida fica perto de Jope, os discípulos, ouvindo dizer que Pedro aí se encontrava, enviaram-lhe dois homens, rogando-lhe: "Não te demores em vir ter conosco".
39 Pedro levantou-se imediatamente e foi com eles. Logo que chegou, conduziram-no ao quarto de cima. Cercavam-no todas as viúvas, chorando e mostrando-lhe as túnicas e os vestidos que Dorcas lhes fazia quando viva.
40 , então, tendo feito todos sairem, pôs-se de joelhos e orou. Voltando-se para o corpo, disse: "Tabita, levanta-te!". Ela abriu os olhos e, vendo Pedro, sentou-se.
41 Ele a fez levantar-se, estendendo-lhe a mão. Chamando os irmãos e as viúvas, entregou-lha viva.
42 Esse fato espalhou-se por toda a Jope e muitos creram no Senhor.
43 Pedro permaneceu ainda muitos dias em Jope, em casa de um curtidor, chamado Simão.