Publicidade

2 Samuel 13

RV
Te Hara o Amanono

1 Muri iho i ēnei mea, , he tuahine Apohārama tama a Rāwiri, ko Tāmara te ingoa, he ātaahua; ā, i arohaina ia e Amanono tama a Rāwiri.

2 , ngaua kinotia ana a Amanono, ka mate ia tōna tuahine, Tāmara, he wāhina hoki ia, ā, ki te whakaaro o Amanono he rawa ki te meatia tētahi mea ki a ia.

3 He hoa ia Amanono, tōna ingoa ko Ionārapa, he tama Himea, tētahi o ngā tuākana o Rāwiri; he tangata mūrere rawa anō a Ionārapa. 4 , ka mea ia ki a ia, "He aha koe, e te tama a te kīngi, i pēnei ai te kikokore i tēnei ata, i tēnei ata? E kore ianei koe e whakaatu ki ahau?"

Anō ko Amanono ki a ia, "E aroha ana ahau ki a Tāmara, ki te tuahine o Apohārama, o tōku teina."

5 , ka mea a Ionārapa ki a ia, "Takoto i runga i tōu moenga, ka whakamatemate hoki i a koe, ā, ka tae mai tōu pāpā kia kite i a koe, , ka mea ki a ia, Kia haere mai tōku tuahine, a Tāmara ki te whāngai i ahau ki te kai, ki te taka hoki i te kai i tāku tirohanga, kia kite atu ai ahau, kia kai ai i tōna ringa."

6 Heoi, ka takoto a Amanono, ka whakamatemate; ā, i te taenga mai o te kīngi kia kite i a ia, ka mea a Amanono ki te kīngi, "Tēnā kia haere mai a Tāmara, tōku tuahine ki te hangā i ētahi keke i tāku tirohanga, kia rua, ā, ka kai ahau i tōna ringa."

7 Kātahi ka tono tangata a Rāwiri ki te whare ki a Tāmara, ka mea: "Tēnā, haere ki te whare o tōu tungāne, o Amanono, ki te taka kai māna." 8 Heoi, haere ana a Tāmara ki te whare o tōna tungāne, o Amanono, ā, i te takoto tērā. , ka mau ia ki te parāoa, ā, pokepokea ana, hanga ana hei keke i tāna tirohanga, , tunua ana e ia ngā keke. 9 , kua mau ia ki te parāi, ringihia ana e ia ki tōna aroaro; heoi ka whakaparahako tērā ki te kai.

, ka mea a Amanono, "Kia mawehe katoa atu ngā tāngata i ahau." , ka mawehe katoa ngā tāngata i a ia. 10 , ka mea a Amanono ki a Tāmara, "Maua ake te kai ki te whare moenga, ā, tōu ringa ahau e whāngai." , ka mau a Tāmara ki ngā keke i hangā e ia, ā, kawea ana ki a Amanono, ki tōna tungāne, ki te whare moenga. 11 Ā, i tāna kawenga ki a ia kia kainga, , ka hopu tērā i a ia, ka mea, "Haere mai, tāua ka takoto tahi, e tōku tuahine."

12 , ka mea ia ki a ia, "Kauaka, e tōku tungāne, kaua ahau e whakaititia, kāhore hoki he mahi pēnei i roto i a Īharaira; kāti tēnei mahi wairangi. 13 Ko ahau hoki, kei hea he hunanga tōku whakamā? Ā, ka rite koe ki tētahi o te hunga wairangi o Īharaira. Engari kōrero ki te kīngi; e kore hoki ahau e kaiponuhia e ia ki a koe." 14 Heoi, kīhai ia i pai ki te whakarongo ki tōna reo; , he kaha rawa ia i a ia, ā, whakaititia ana ia e ia, ā, takotoria ana e ia.

15 Kātahi ka nui atu te kino i kino ai a Amanono ki a ia; nui atu te kino i kino ai ia ki a ia i te aroha i aroha ai ia ki a ia. Ā, ka mea a Amanono ki a ia, "Whakatika, haere."

16 , ka mea tērā ki a ia, "Kāhore he rawa; nui atu te kino o tēnei tononga i ahau i tērā i meatia e koe ki ahau."

Otiia kīhai ia i pai ki te whakarongo ki a ia. 17 Kātahi ka karangatia e ia tāna tangata i mahi nei ki a ia, ā, ka mea, "Tonoa atu tēnei wahine i tōku aroaro ki waho, whakarawatia hoki te tatau i muri i a ia." 18 , he kākahu purepure te wāhina, he pērā hoki ngā koroka i kākahuria ai ngā tamāhine wāhina a te kīngi. Kātahi ka kawea ia e tāna tangata ki waho, ā, whakarawatia ana te tatau i muri i a ia. 19 , ka opehia e Tāmara he pungarehu ki runga ki tōna mātenga, ā, haea ana e ia tōna kākahu purepure, taupokina iho ōna ringa ki runga ki tōna mātenga, ā, haere ana, me te auē haere.

20 , ka mea a Apohārama tōna tungāne ki a ia, "I a koe tōu tungāne a Amanono? Tēnā, noho puku, e tōku tuahine; ko tōu tungāne hoki ia, kaua tōu ngākau e mea ki tēnei mea." , noho ana a Tāmara, whakapouaru ana i te whare o tōna tungāne, o Apohārama.

21 I te rongonga ia o Kīngi Rāwiri i ēnei mea katoa, nui rawa tōna riri. 22 , kāhore a Apohārama kupu ki a Amanono, ahakoa pai, ahakoa kino; e mauāhara ana hoki a Apohārama ki a Amanono, mōna i whakaiti i tōna tuahine i a Tāmara.

Ka Patua e Apohārama a Amanono

23 Ā, e rua rawa tau i muri, , he kaikutikuti hipi a Apohārama i Paara-Hatoro, i te taha o Ēparaima, ā, karangatia ana e Apohārama ngā tama katoa a te kīngi. 24 , ka haere a Apohārama ki te kīngi, ā, ka mea, "Nanā, he kaikutikuti ēnei a tāu pononga, , kia haere te kīngi rātou ko āna pononga hei hoa tāu pononga."

25 , ka mea te kīngi ki a Apohārama, "Kauaka, e tāku tama, kaua mātou katoa e haere, kei taimaha koe i a mātou." , tohe ana ia ki a ia; otiia kīhai tērā i pai ki te haere; engari i manaaki i a ia.

26 Kātahi ka mea a Apohārama, "Ki te kore, tukua tōku tuakana a Amanono, kia haere tahi mātou."

, ka mea te kīngi, "Kia haere ia i a koe hei aha?" 27 Ka tohe ia a Apohārama ki a ia, ā, ka tukua e ia a Amanono rātou ko ngā tama katoa a te kīngi hei hoa mōna.

28 , i whakahau a Apohārama i āna tāngata, i mea, "E kite koutou i te ngākau o Amanono e koa ana i te wāina, ā, ka mea ahau ki a koutou, Patua a Amanono,, me whakamate, kaua e wehi; he teka ianei nāku koutou i whakahau? Kia māia, kia toa." 29 Ā, rite tonu ngā tāngata a Apohārama i mea ai ki a Amanono ki Apohārama i whakahau ai. Kātahi ka whakatika katoa ngā tama a te kīngi, ā, eke ana ki tōna muera, ki tōna muera, ā, rere ana.

30 I a rātou anō i te ara, ka tae te rongo ki a Rāwiri, ka kōrerotia, "Kua patua e Apohārama ngā tama katoa a te kīngi, kīhai hoki tētahi o rātou i mahue." 31 Kātahi ka whakatika te kīngi, ā, haea ana e ia ōna kākahu, takoto ana ki te whenua; me te anō āna tāngata katoa, he mea haehae ngā kākahu.

32 , ka oho a Ionārapa tama a Himea, a te tuakana o Rāwiri, ka , "Kei mea tōku ariki, ko ngā taitama katoa, ko ngā tama a te kīngi kua whakamatea nei; engari ko Amanono anake i mate. Ko Apohārama hoki tēnei i karanga ai, he mea whakatakoto te anō i whakaiti ai tērā i tōna tuahine, i a Tāmara. 33 , tēnā, kaua te ngākau o tōku ariki, o te kīngi e mea ki taua mea, e whakaaro, ko ngā tama katoa a te kīngi kua mate; kāhore, ko Amanono anake i mate."

34 Rere ana ia a Apohārama. , ko te marangatanga o ngā kanohi o te tamaiti e tūtei atu ana, ka titiro, , he nui te hunga e haere mai ana i te ara i te taha o te puke i tōna tuarā.

35 , ka mea a Ionārapa ki te kīngi, "Nanā, ko ngā tama a te kīngi te haere mai nei; e rite ana ki tāu pononga i mea ai."

36 Mutu kau tāna kōrero, , ko te haerenga mai o ngā tama a te kīngi, ā, nui atu rātou reo ki te tangi; ā, nui atu te tangi i tangi ai te kīngi rātou ko āna tāngata katoa.

37 Rere ana ia a Apohārama, ā, haere ana ki a Tāramai tama a Amihuru, kīngi o Kehuru. Ko Rāwiri ia, tangihia ana e ia tāna tama i ngā katoa.

38 Heoi, rere ana a Apohārama, haere ana ki Kehuru, ā, e toru ōna tau ki reira. 39 , ka kōingo te ngākau o Kīngi Rāwiri kia haere ki a Apohārama; kua mārie hoki ia ki a Amanono, i te mea kua mate ia.

1 ACONTECIÓ después de esto, que teniendo 13.1 cp. 3.2,3.Absalom hijo de David una hermana hermosa que se llamaba 13.1 1 Cr. 3.9.Thamar, enamoróse de ella Amnón hijo de David.

2 Y estaba Amnón angustiado hasta enfermar, por Thamar su hermana: porque por ser ella virgen, parecía á Amnón que sería cosa dificultosa hacerle algo.

3 Y Amnón tenía un amigo que se llamaba Jonadab, 13.3 1 S. 16.9.hijo de Simea, hermano de David: y era Jonadab hombre muy astuto.

4 Y éste le dijo: Hijo del rey, ¿por qué de día en día vas así enflaqueciendo? ¿no me lo descubrirás á ? Y Amnón le respondió: Yo amo á Thamar la hermana de Absalom mi hermano.

5 Y Jonadab le dijo: Acuéstate en tu cama, y finge que estás enfermo; y cuando tu padre viniere á visitarte, dile: Ruégote que venga mi hermana Thamar, para que me conforte con alguna comida, y aderece delante de alguna vianda, para que viendo yo, la coma de su mano.

6 Acostóse pues Amnón, y fingió que estaba enfermo, y vino el rey á visitarle: y dijo Amnón al rey: Yo te ruego que venga mi hermana Thamar, y haga delante de dos hojuelas, que coma yo de su mano.

7 Y David envió á Thamar á su casa, diciendo: Ve ahora á casa de Amnón tu hermano, y hazle de comer.

8 Y fué Thamar á casa de su hermano Amnón, el cual estaba acostado; y tomó harina, y amasó é hizo hojuelas delante de él, y aderezólas.

9 Tomó luego la sartén, y sacólas delante de él: mas él no quiso comer. Y dijo Amnón: Echad fuera de aquí á todos. Y todos se salieron de allí.

10 Entonces Amnón dijo á Thamar: Trae la comida á la alcoba, para que yo coma de tu mano. Y tomando Thamar las hojuelas que había aderezado, llevólas á su hermano Amnón á la alcoba.

11 Y como ella se las puso delante para que comiese, él trabó de ella, diciéndole: Ven, hermana mía, acuéstate conmigo.

12 Ella entonces le respondió: No, hermano mío, 13.12 Heb. no me humilles. Gn. 34.2.no me hagas fuerza; porque no se ha de hacer así en Israel. No hagas tal desacierto.

13 Porque, ¿dónde iría yo con mi deshonra? Y aun serías estimado como uno de los perversos en Israel. Ruégote pues ahora que hables al rey, que no me negará á ti.

1 y es muerto por Absalom.
2 El destierro de Absalom.

14 Mas él no la quiso oir; antes pudiendo más que ella la forzó, y echóse con ella.

15 Aborrecióla luego Amnón de tan grande aborrecimiento, que el odio con que la aborreció fué mayor que el amor con que la había amado. Y díjole Amnón: Levántate y vete.

16 Y ella le respondió: No es razón; mayor mal es éste de echarme, que el que me has hecho. Mas él no la quiso oir:

17 Antes llamando su criado que le servía, díjole: Echame ésta allá fuera, y tras ella cierra la puerta.

18 Y tenía 13.18 Gn. 37.3. Sal. 45.14.ella sobre una ropa de colores, traje que las hijas vírgenes de los reyes vestían. Echóla pues fuera su criado, y cerró la puerta tras ella.

19 Entonces Thamar 13.19 Jos. 7.6.tomó ceniza, y esparcióla sobre su cabeza, y rasgó su ropa de colores de que estaba vestida, y puestas 13.19 Jer. 2.37.sus manos sobre su cabeza, fuése gritando.

20 Y díjole su hermano Absalom: ¿Ha estado contigo tu hermano Amnón? Pues calla ahora, hermana mía: tu hermano es; no pongas tu corazón en este negocio. Y quedóse Thamar desconsolada en casa de Absalom su hermano.

21 Y luego que el rey David oyó todo esto, fué muy enojado.

22 Mas Absalom no habló 13.22 Gn. 24.50 y 31.24.con Amnón ni malo ni bueno; bien que Absalom aborrecía á Amnón, porque había forzado á Thamar su hermana.

23 Y aconteció pasados dos años, que Absalom tenía 13.23 Gn. 31.19 y 38.12,13. 1 S. 25.4,36.esquiladores en Bala-hasor, que está junto á Ephraim; y convidó Absalom á todos los hijos del rey.

24 Y vino Absalom al rey, y díjole: He aquí, tu siervo tiene ahora esquiladores: yo ruego que venga el rey y sus siervos con tu siervo.

25 Y respondió el rey á Absalom: No, hijo mío, no vamos todos, porque no te hagamos costa. Y aunque porfió con él, no quiso ir, mas bendíjolo.

26 Entonces dijo Absalom: Si no, ruégote que venga con nosotros Amnón mi hermano. Y el rey le respondió: ¿Para qué ha de ir contigo?

27 Y como Absalom lo importunase, dejó ir con él á Amnón y á todos los hijos del rey.

28 Y había Absalom dado orden á sus criados, diciendo: Ahora bien, mirad cuando el corazón de Amnón estará alegre del vino, y en diciéndoos yo: Herid á Amnón, entonces matadle, y no temáis; que yo os lo he mandado. Esforzaos pues, y sed valientes.

29 Y los criados de Absalom hicieron con Amnón como Absalom lo había mandado. Levantáronse luego todos los hijos del rey, y subieron todos en sus mulos, y huyeron.

30 Y estando aún ellos en el camino, llegó á David el rumor que decía: Absalom ha muerto á todos los hijos del rey, que ninguno de ellos ha quedado.

31 Entonces levantándose 13.31 cp. 1.2.David, rasgó sus vestidos, y 13.31 cp. 12.16.echóse en tierra, y todos sus criados, rasgados sus vestidos, estaban delante.

32 Y 13.32 ver. 3Jonadab, hijo de Simea hermano de David, habló y dijo: No diga mi señor que han muerto á todos los jóvenes hijos del rey, que sólo Amnón es muerto: porque en boca de Absalom estaba puesto desde el día que Amnón forzó á Thamar su hermana.

33 Por tanto, ahora 13.33 cp. 19.19.no ponga mi señor el rey en su corazón esa voz que dice: Todos los hijos del rey son muertos: porque sólo Amnón es muerto.

34 13.34 vers. 37,38 Absalom huyó luego. Entre tanto, alzando sus ojos el mozo que estaba en atalaya, miró, y he aquí mucho pueblo que venía á sus espaldas por el camino de hacia el monte.

35 Y dijo Jonadab al rey: He allí los hijos del rey que vienen: es así como tu siervo ha dicho.

36 Y como él acabó de hablar, he aquí los hijos del rey que vinieron, y alzando su voz lloraron. Y también el mismo rey y todos sus siervos lloraron con muy grandes lamentos.

1 Estratagema de Joab para
2 conseguir del rey que

37 Mas Absalom huyó, y fuése á 13.37 cp. 3.3.Talmai hijo de Amiud, rey de Gessur. Y David lloraba por su hijo todos los días.

38 Y después que Absalom huyó y se fué á Gessur, estuvo allá tres años.

39 Y el rey David deseó ver á Absalom: porque ya estaba 13.39 Gn. 38.12.consolado acerca de Amnón que era muerto.

Veja também

Bíblia Online Bíblia Online

Bíblia Online • Versão: 2026-07-05_12-11-46-