1 Nā, ka tonoa a Nātana e Ihowā ki a Rāwiri; ā, ka tae atu ia ki a ia, ka mea ki a ia, "Tokorua ngā tāngata i te pā kotahi; he taonga o tētahi, he rawakore tētahi. 2 He tini noa iho ngā hipi, ngā kau a te tangata taonga; 3 hore rawa ia he mea a te rawakore; heoi anō he reme uha kotahi nei, he mea nohinohi nāna i hoko mai i whāngai haere; ā, i tupu tahi ake rātou me āna tamariki. I kai tāna ake taro, i inu hoki i roto i tāna ake kapu, i takoto ki tōna uma; ā, i rite tonu he tamāhine ki a ia.
4 "Nā, ka tae he pahī ki te tangata taonga, ā, ka manawapā tērā ki te tango i tētahi o āna hipi, o āna kau, kia takā mā te manuhiri i haere mai ki a ia; heoi tangohia ana e ia te reme a te tangata rawakore, takā ana e ia mā te tangata i haere nei ki a ia."
5 Ko te tino muranga o te riri o Rāwiri ki taua tangata, ka mea ki a Nātana, "E ora ana a Ihowā, e tika ana kia mate te tangata nāna tēnei mahi. 6 Ko te reme hoki, kia whā ana e hoatu ai hei utu; mōna i mea i tēnei mea, mōna hoki kīhai i aroha."
7 Nā, ka mea a Nātana ki a Rāwiri, "Ko taua tangata rā, ko koe. Ko te kupu tēnei a Ihowā, a te Atua o Īharaira: ‘Nāku koe i whakawahi hei kīngi mō Īharaira, nāku hoki koe i whakaora i te ringa o Haora; 8 ā, hoatu ana e ahau te whare o tōu ariki ki a koe, me ngā wāhine a tōu ariki ki tōu uma; i hoatu anō e ahau te whare o Īharaira rāua ko Hūrā ki a koe; ā, mehemea i iti tēnei, kua tāpiritia atu e ahau māu ērā atu mea anō. 9 He aha koe i whakahāwea ai ki te kupu a Ihowā? I mea ai i tēnei kino i tāna tirohanga? Ko Uria Hiti i patua e koe ki te hoari, ā, tangohia ana tāna wahine hei wahine māu; ko ia hoki tukitukia ana e koe ki te hoari a ngā tama a Āmona. 10 Nā reira e kore te hoari e whakakorea atu āianei i roto i tōu whare ā ake ake, mōu i whakahāwea ki ahau, i tango hoki i te wahine a Uria Hiti hei wahine māu.’
11 "Ko te kupu tēnei a Ihowā: ‘Nanā, ka whakaara ahau i te kino mōu i roto i tōu whare, ā, ka tango i āu wāhine i tāu tirohanga, ka hoatu ki tōu hoa, nā, ka takotoria e ia āu wāhine i te tirohanga ā te rā i runga nei. 12 I meatia pukutia hoki tēnei mea e koe; ko ahau ia ka mea i tēnei mea ki mua i a Īharaira katoa, ki mua anō i te rā.’ "
13 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Nātana, "Kua hara ahau ki a Ihowā."
Ā, ka mea a Nātana ki a Rāwiri, "Kua kauparea atu anō tōu hara e Ihowā; e kore koe e mate. 14 Otirā, i te mea nā tēnei mahi āu i whai take nui ai ngā hoariri o Ihowā ki te kohukohu, he pono ka mate te tamaiti ka whānau nei ki a koe."
15 Nā, haere ana a Nātana ki tōna whare. Ā, ka pākia e Ihowā te tamaiti a Rāwiri i whānau nei i te wahine a Uria; he nui hoki te mate. 16 Nā, ka īnoi a Rāwiri ki te Atua mō te tamaiti; ā, nohopuku ana a Rāwiri, haere ana ki roto, pau noa taua pō e takoto ana i te whenua. 17 Nā, ka whakatika ngā kaumātua o tōna whare ki a ia, ki te whakaara i a ia i te whenua; heoi kīhai ia i pai, kīhai hoki i kai tahi i tā rātou taro.
18 Nā, i te whitu o ngā rā ka mate te tamaiti. Ā, ka wehi ngā tāngata a Rāwiri ki te mea ki a ia kua mate te tamaiti; i mea hoki rātou, "Nā, i te mea e ora ana te tamaiti, i kōrero tātou ki a ia, ā, kīhai ia i whakarongo ki tō tātou reo. Nā, tērā noa ake te kino e mea ai ia ki a ia anō ki te kōrerotia e tātou ki a ia te matenga o te tamaiti."
19 Otiia i kite a Rāwiri i āna tāngata e kōwhetewhete ana ki a rātou anō, ā, ka mōhio a Rāwiri kua mate te tamaiti. Nā, ka mea a Rāwiri ki āna tāngata, "Kua mate rānei te tamaiti?"
Ā, ka mea rātou, "Kua mate."
20 Kātahi a Rāwiri ka whakatika i te whenua, ka horoi i a ia, ka whakawahi i a ia, ka tango i ētahi kākahu kē mōna; ā, haere ana ki te whare o Ihowā ki te koropiko. Kātahi ka haere ia ki tōna whare. Nā, ka tonoa e ia, ā, ka whakatakotoria he taro māna, ā, kai ana ia.
21 Kātahi ka mea āna tāngata ki a ia, "He aha tēnei mea i mea nei koe? I nohopuku koe, i tangi ki te tamaiti i a ia e ora ana; nō te matenga ia o te tamaiti, nā, whakatika ana koe ki te kai taro."
22 Anō rā ko ia, "I te tamaiti e ora ana anō, i nohopuku ahau, i tangi; i mea hoki, ‘Ko wai ka tohu, tērā pea a Ihowā ka aroha ki ahau, ā, ka ora te tamaiti?’ 23 Ko tēnei, ka mate nei ia, kia nohopuku ahau hei aha? E taea rānei ia e ahau te whakahoki mai? Ko ahau e haere ki a ia, e kore ia e hoki mai ki ahau."
24 Nā, ka whakamārie a Rāwiri i tāna wahine, i a Patehēpa, ā, haere ana ki roto, ki a ia, ā, takoto tahi ana rāua; ā, ka whānau anō ia, he tama, huaina iho tōna ingoa ko Horomona; i arohaina ia e Ihowā; 25 i tono hoki ia nā te ringa o Nātana poropiti, ā, nāna i hua tōna ingoa ko Teriria; he whakaaro hoki ki a Ihowā.
26 Ā, i whawhai anō a Ioapa ki Rapa o ngā tamariki a Āmona; ā, horo ana i a ia te pā kīngi. 27 Nā, ka tono tāngata a Ioapa ki a Rāwiri, ka mea, "Kua tauria a Rapa e ahau, āe rā, kua horo i ahau te pā o ngā wai. 28 Nā, tēnā, huihuia te nuinga o te iwi ki te whakapae i te pā, kia riro ai i a koe; kei riro mai te pā i ahau, ā, nōku te ingoa e huaina ki reira."
29 Nā, huihuia ana te iwi katoa e Rāwiri, ā, haere ana ki Rapa; nā, tauria ana a reira e ia, ā, riro ana i a ia. 30 Tangohia ana e ia te karauna o tō rātou kīngi i tōna mātenga, ko tōna taimaha kotahi taranata kōura, ā, i roto ngā kōhatu utu nui; ā, pōtaea iho ki te mātenga o Rāwiri. Ā, i whakaputaina, e ia ngā taonga o te pā, tōna tini. 31 Nā, ko ngā tāngata i roto, whakaputaina ana e ia ki waho, ā, whakamahia ana ki ngā kani, ki ngā harou rino, ki ngā toki rino; i meinga anō rātou kia tīkā nā roto i te tahunga pereki. Ko tāna hoki tēnei i mea ai ki ngā pā katoa o ngā tamariki a Āmona. Nā, hoki ana a Rāwiri me te iwi katoa ki Hiruhārama.
1 Y ENVIÓ Jehová á 12.1 cp. 7.2-17. Sal. 51, tít.Nathán á David, el cual viniendo á él, díjole: 12.1 Jue. 9.8-15. cp. 14.5, etc. 1 R. 20.35-41. Is. 5.1-7.Había dos hombres en una ciudad, el uno rico, y el otro pobre.
2 El rico tenía numerosas ovejas y vacas:
3 Mas el pobre no tenía más que una sola cordera, que él había comprado y criado, y que había crecido con él y con sus hijos juntamente, comiendo de su bocado, y bebiendo de su vaso, y durmiendo en su seno: y teníala como á una hija.
4 Y vino uno de camino al hombre rico; y él no quiso tomar de sus ovejas y de sus vacas, para guisar al caminante que le había venido, sino que tomó la oveja de aquel hombre pobre, y aderezóla para aquél que le había venido.
5 Entonces se encendió el furor de David en gran manera contra aquel hombre, y dijo á Nathán: Vive Jehová, 12.5 1 S. 20.31 y 26.16.que el que tal hizo es digno de muerte.
6 Y que él debe pagar la cordera con 12.6 Ex. 22.1. Lc. 19.8.cuatro tantos, porque hizo esta tal cosa, y no tuvo misericordia.
7 Entonces dijo Nathán á David: Tú eres aquel hombre. Así ha dicho Jehová, Dios de Israel: 12.7 1 S. 16.13.Yo te ungí por rey sobre Israel, y te libré de la mano de Saúl;
8 Yo te dí la casa de tu señor, y las 12.8 cp. 3.7 y 16.21. 1 R. 2.22.mujeres de tu señor en tu seno: demás de esto te dí la casa de Israel y de Judá; y si esto es poco, yo te añadiré tales y tales cosas.
9 ¿Por qué pues tuviste 12.9 Nm. 15.31.en poco la palabra de Jehová, haciendo lo malo delante de sus ojos? 12.9 cp. 11.15,16,17,27.A Uría Hetheo heriste á cuchillo, y tomaste por tu mujer á su mujer, y á él mataste con el cuchillo de los hijos de Ammón.
10 Por lo cual ahora no se apartará jamás de tu casa la espada; por cuanto me menospreciaste, y tomaste la mujer de Uría Hetheo para que fuese tu mujer.
11 Así ha dicho Jehová: He aquí yo levantaré sobre ti el mal de tu misma casa, 12.11 Dt. 28.30. cp. 16.22y tomaré tus mujeres delante de tus ojos, y las daré á tu prójimo, el cual yacerá con tus mujeres á la vista de este sol.
12 Porque tú lo hiciste en secreto; 12.12 cp. 16.22.mas yo haré esto delante de todo Israel, y delante del sol.
13 12.13 1 S. 15.24. Entonces dijo David á Nathán: 12.13 cp. 24.10. Sal. 32.5 y 51.4.Pequé contra Jehová. Y Nathán dijo á David: 12.13 cp. 24.10. Sal. 32.1.También Jehová ha remitido tu pecado: no morirás.
14 Mas por cuanto con este negocio hiciste 12.14 Is. 52.5. Ro. 2.24.blasfemar á los enemigos de Jehová, el hijo que te ha nacido morirá ciertamente.
15 Y Nathán se volvió á su casa. Y Jehová hirió al niño que la mujer de Uría había parido á David, y enfermó gravemente.
16 Entonces rogó David á Dios por el niño; y ayunó David, recogióse, 12.16 cp. 13.31.y pasó la noche acostado en tierra.
17 Y levantándose los ancianos de su casa fueron á él para hacerlo levantar de tierra; mas él no quiso, ni comió con ellos pan.
18 Y al séptimo día murió el niño; pero sus siervos no osaban hacerle saber que el niño era muerto, diciendo entre sí: Cuando el niño aun vivía, le hablábamos, y no quería oir nuestra voz: ¿pues cuánto más mal le hará, si le dijéremos que el niño es muerto?
19 Mas David viendo á sus siervos hablar entre sí, entendió que el niño era muerto; por lo que dijo David á sus siervos: ¿Es muerto el niño? Y ellos respondieron: Muerto es.
20 Entonces David se levantó de tierra, y lavóse y ungióse, y mudó sus ropas, y entró á la casa de Jehová, 12.20 Job 1.20.y adoró. Y después vino á su casa, y demandó, y pusiéronle pan, y comió.
21 Y dijéronle sus siervos: ¿Qué es esto que has hecho? Por el niño, viviendo aún, ayunabas y llorabas; y él muerto, levantástete y comiste pan.
22 Y él respondió: Viviendo aún el niño, yo ayunaba y lloraba, 12.22 Is. 38.1,5. Jon. 3.9.diciendo: ¿Quién sabe si Dios tendrá compasión de mí, por manera que viva el niño?
23 Mas ahora que ya es muerto, ¿para qué tengo de ayunar? ¿podré yo hacerle volver? Yo voy á él, 12.23 Job 7.8,9,10.mas él no volverá á mí.
24 Y consoló David á Bath-sheba su mujer, y entrando á ella durmió con ella; 12.24 Mt. 1.6.y parió un hijo, 12.24 1 Cr. 22.9.y llamó su nombre Salomón, al cual amó Jehová:
25 Que envió por mano de Nathán profeta, y llamó su nombre 12.25 Esto es, Amable á Jehová.Jedidiah, á causa de Jehová.
26 Y 12.26 1 Cr. 20.1.Joab peleaba contra 12.26 cp. 11.1,17.Rabba de los hijos de Ammón, y tomó la ciudad real.
27 Entonces envió Joab mensajeros á David, diciendo: Yo he peleado contra Rabba, y he tomado la ciudad de las aguas.
28 Junta pues ahora el pueblo que queda, y asienta campo contra la ciudad, y tómala; porque tomando yo la ciudad, no se llame de mi nombre.
29 Y juntando David todo el pueblo, fué contra Rabba, y combatióla, y tomóla.
30 12.30 1 Cr. 20.2. Y tomó la corona de su rey de su cabeza, la cual pesaba un talento de oro, y tenía piedras preciosas; y fué puesta sobre la cabeza de David. Y trajo muy grande despojo de la ciudad.
31 Sacó además el pueblo que estaba en ella, y púsolo debajo de sierras, y de trillos de hierro, y de hachas de hierro; é hízolos pasar por hornos de ladrillos: y lo mismo hizo á todas las ciudades de los hijos de Ammón. Volvióse luego David con todo el pueblo á Jerusalem.