1 Otiia he tini ngā wāhine kē i arohaina e Kīngi Horomona: he Moapi, he Āmoni, he Ēromi, he Haironi, he Hiti, me te tamāhine anō a Parao; 2 nō ngā iwi i mea rā a Ihowā ki ngā tama a Īharaira, "Kaua e haere atu ki a rātou, kaua hoki rātou e haere mai ki a koutou; he pono mā rātou ō koutou ngākau e whakaanga kē ki te whai i ō rātou atua"; piri tonu, aroha tonu a Horomona ki ēnei. 3 Nā, e whitu rau āna wāhine rangatira, e toru rau ngā wāhine iti; ā, whakaanga kētia ana tōna ngākau e āna wāhine. 4 Nā, koroheke rawa ake a Horomona, kua whakaanga kētia tōna ngākau e āna wāhine, kua whai i ngā atua kē; kīhai hoki tōna ngākau i tapatahi ki a Ihowā, ki tōna Atua, kīhai i rite ki te ngākau o Rāwiri, o tōna pāpā. 5 I haere hoki a Horomona i whai i a Ahatorete atua o ngā Haironi, i a Mirikomo hoki, i te mea whakarihariha a ngā Āmoni. 6 Nā, kua hē tā Horomona mahi ki te aroaro o Ihowā, kīhai hoki i anga nui ki te whai i a Ihowā, kīhai i pērā me tōna pāpā, me Rāwiri.
7 Nā, ka hangā e Horomona he wāhi tiketike mō tā Moapa mea whakarihariha, mō Kemoho, ki runga ki te maunga e anga ana ki Hiruhārama; mō Moreke hoki, mō te mea whakarihariha a ngā tama a Āmona. 8 Pērā tonu tāna i mea ai mō āna wāhine kē katoa, i tahu whakakakara nei, i patu whakahere hoki ki ō rātou atua.
9 Nā, ka riri a Ihowā ki a Horomona, nō te mea kua anga kē tōna ngākau i a Ihowā, i te Atua o Īharaira, ka rua nei ōna putanga ki a ia, 10 me te ako i tēnei kupu ki a ia kia kaua ia e haere ki te whai i ngā atua kē; otiia kīhai i mau i a ia tā Ihowā i whakahau ai. 11 Nā reira, ka mea a Ihowā ki a Horomona, "I te mea ka pēnei tāu mahi, kāhore nei i mau i a koe tāku kawenata me tāku tikanga i ākona e ahau ki a koe, ka haea rawatia atu e ahau te kīngitanga i a koe, ā, ka hoatu ki tāu tangata. 12 Otiia e kore tēnei e meatia e ahau i ōu rā, he whakaaro hoki ki tōu pāpā, ki a Rāwiri; ka haea atu ia e ahau i te ringa o tāu tama. 13 Otiia e kore e haea atu e ahau te kīngitanga katoa; kotahi te iwi e hoatu e ahau ki tāu tama, he whakaaro ki a Rāwiri, ki tāku pononga, ki Hiruhārama i whiriwhiria nei e ahau."
14 Nā, ka whakaarahia ake e Ihowā he hoariri mō Horomona, ko Harara Ēromi; he uri ia nō te kīngi i Ēroma. 15 Tērā, i a Rāwiri i Ēroma, ka haere atu a Ioapa rangatira o te ope ki te tanu i te hunga i patua, kua oti hoki ngā tāne katoa o Ēroma te patu e ia; 16 (e ono hoki ngā marama i noho ai a Ioapa rātou ko Īharaira katoa ki reira, ā, poto noa ngā tāne katoa o Ēroma te hautope atu); 17 nā, ka rere a Harara rātou ko ētahi Ēromi, he tāngata nā tōna pāpā, haere ana ki Īhipa; ā, e nohinohi tonu ana a Harara. 18 Ā, ka whakatika atu rātou i Miriana, ā, ka tae ki Parana; nā, tangohia e rātou ētahi tāngata o Parana hei hoa mō rātou ā haere ana ki Īhipa ki a Parao kīngi o Īhipa; ā, nā tērā i hoatu he whare mōna, i whakarite he kai māna; i hoatu anō he whenua ki a ia.
19 Nā, ka manakohia nuitia a Harara e Parao, ā, hoatu ana e ia hei wahine māna te teina o tāna wahine ake, te teina o te Kuīni, o Tahapene. 20 Nā, ka whānau he tama māna i te teina o Tahapene, ko Kenupata, ā, nā Tahapene anō i whakamutu tāna kai ū i roto i te whare o Parao. Nā, noho ana a Kenupata i te whare o Parao i roto ngā tama a Parao.
21 Ā, i te rongonga o Harara i Īhipa, kua takoto a Rāwiri ki ōna mātua, kua mate hoki a Ioapa rangatira ope, ka mea a Harara ki a Parao, "Tukua ahau kia haere ki tōku whenua."
22 Nā, ka mea a Parao ki a ia, "I hapa koe i te aha i a koe i ahau nei, i whai ai koe kia haere ki tōu whenua?"
Nā, ko tāna kīanga, "Kāhore; he ahakoa rā tukua ahau kia haere."
23 I ara anō i te Atua he hoariri mōna, a Retona tama a Eriara, i rere nei i tōna ariki i a Hararētere kīngi o Topa. 24 Nā, ka huihuia e ia ētahi tāngata, ā, ka meinga ia hei rangatira rōpū, i te mea e patua ana rātou e Rāwiri; nā, haere ana rātou ki Ramahiku, ā, noho ana i reira, ā, ko rātou hei kīngi mō Ramahiku. 25 Ā, he hoariri ia ki a Īharaira i ngā rā katoa o Horomona, hāunga hoki tā Harara kino i mea ai. Heoi, whakarihariha ana ia ki a Īharaira, ko ia anō te kīngi o Hīria.
26 Me Ieropoama anō tama a Nēpata, he Ēparati, nō Terera, he tangata nā Horomona, ko te ingoa o tōna whaea, ko Terua, he wahine pouaru, i ara anō tōna ringa ki te kīngi.
27 Ā, ko te take tēnei i ara ai tōna ringa ki te kīngi; e hanga ana a Horomona i Miro, e tūtaki ana i ngā wāhi pakaru o te pā o tōna pāpā, o Rāwiri. 28 Nā, he mārohirohi a Ieropoama, he toa; ā, ka kite a Horomona i taua taitama he uaua ki te mahi, nā, meinga ana ia e ia hei kaitirotiro mō ngā mahi katoa a te whare o Hōhepa.
29 Nā, i taua wā ka puta a Ieropoama i Hiruhārama, ā, ka tūtaki a Āhia Hironi, te poropiti ki a ia i te ara. Nā, kua kākahuria e Āhia he kākahu hou; ā, ko rāua tokorua anake i te pārae. 30 Nā, ka hopukia e Āhia tōna kākahu hou, haea ana kia tekau mā rua ngā wāhi. 31 Ā, ka mea atu ia ki a Ieropoama: "Kia tekau ngā wāhi e tangohia e koe māu; ko te kupu hoki tēnei a Ihowā, a te Atua o Īharaira, ‘Nanā, ka haea e ahau te kīngitanga i te ringa Horomona, ā, tekau ngā iwi e hoatu ki a koe. 32 Kotahi ia te iwi māna; he whakaaro ki tāku pononga, ki a Rāwiri, he whakaaro ki Hiruhārama, ki te pā i whiriwhiria e ahau i roto i ngā iwi katoa o Īharaira. 33 Mō rātou i whakarere i ahau, ā, koropiko ana ki a Ahatorete atua o ngā Haironi, ki a Kemoho atua o ngā Moapi, ki a Mirikomo atua o ngā tama a Āmona; kīhai hoki i haere i āku ara, mahi i te mea tika ki tāku titiro, pupuri hoki i āku tikanga, i āku whakaritenga, ā, kīhai i pērā me tōna pāpā, me Rāwiri.
34 " ‘Otiia e kore e tangohia e ahau te kīngitanga katoa i tōna ringa; engari ka whakarangatira ahau i a ia i ngā rā katoa e ora ai ia, he whakaaro ki tāku pononga, ki a Rāwiri, i whiriwhiria nei e ahau, mōna i pupuri i āku whakahau, i āku tikanga. 35 Engari ka tangohia e ahau te kīngitanga i te ringa o tāna tama, ā, ka hoatu ki a koe, arā tekau ngā iwi. 36 Kotahi te iwi e hoatu e ahau ki tāna tama, hei rama mā tāku pononga, mā Rāwiri ki tōku aroaro i ngā rā katoa ki Hiruhārama, ki te pā i whiriwhiria e ahau hei waihotanga iho mō tōku ingoa. 37 Ā, ka tangohia koe e ahau, ā, hei kīngi koe, ka rite ki ngā mea katoa i hiahia ai tōu ngākau, ā, hei kīngi koe mō Īharaira. 38 Nā, tēnei ake, ki te rongo koe i ngā mea katoa e whakahau ai ahau ki a koe, ā, ka haere i āku ara, ka mahi i te mea e tika ana ki tāku titiro, ka pupuri i āku tikanga, i āku whakahau, ka pērā me tā tāku pononga, me tā Rāwiri i mea ai, nā, hei hoa ahau mōu. Ka hangā hoki e ahau tōu whare kia pūmau, ka pērātia me tō Rāwiri i hangā rā e ahau; ā, ka hoatu a Īharaira ki a koe. 39 Ā, ka whakawhiua e ahau ngā uri o Rāwiri mō tēnei mea nei; otiia ehara i te mea mō ake tonu atu.’ "
40 Nā, ka whai a Horomona kia whakamatea a Ieropoama; otiia i whakatika a Ieropoama, ā, rere ana ki Īhipa, ki a Hīhāka kīngi o Īhipa, ā, i Īhipa ia ā mate noa a Horomona.
41 Nā, ko ērā atu mahi a Horomona, ko ngā mea katoa i mea ai ia, me ōna whakaaro nui, kāhore ianei i tuhituhia ki te pukapuka o ngā mahi a Horomona? 42 Nā, ko te roa o te kīngitanga o Horomona ki Hiruhārama ki a Īharaira katoa, e whā tekau tau. 43 Nā, ka moe a Horomona ki ōna mātua, ā, tanumia ana ki te pā o Rāwiri, o tōna pāpā; ā, ko Rehopoama, ko tāna tama, te kīngi i muri i a ia.
1 O rei Salomão, além da filha do faraó, amou muitas mulheres estrangeiras: moabitas, amonitas, edomitas, sidônias e hiteias,
2 pertencentes às nações das quais o Senhor dissera aos israelitas: "Não tereis relações com elas, nem elas tampouco convosco, porque certamente vos seduziriam os corações arrastando-os para os seus deuses".
3 A estas nações uniu-se Salomão por seus amores. Teve setecentas esposas de classe principesca e trezentas concubinas. E suas mulheres perverteram-lhe o coração.
4 Sendo já velho, elas seduziram o seu coração para seguir outros deuses. E o seu coração já não pertencia sem reservas ao Senhor, seu Deus, como o de Davi, seu pai.
5 Salomão prestou culto a Astarte, deusa dos sidônios e a Melcom, o abominável ídolo dos amonitas.
6 Fez o mal aos olhos do Senhor, não lhe foi inteiramente fiel como o fora seu pai Davi.
7 Por esse tempo, Salomão edificou no monte, que está ao oriente de Jerusalém, um lugar de culto a Camos, deus de Moab e a Melcom, abominação dos amonitas.
8 E o mesmo fez para todas as suas mulheres estrangeiras, que queimavam incenso e sacrificavam aos seus deuses.
9 O Senhor irritou-se contra Salomão, por se ter seu coração desviado do Senhor, Deus de Israel, que lhe aparecera por duas vezes,
10 e lhe tinha proibido expressamente que se unisse a deuses estranhos. Mas não seguira as ordens do Senhor.
11 O Senhor disse-lhe então: "Já que procedeste assim e não guardaste a minha aliança, nem as leis que te prescrevi, vou tirar-te o reino e dá-lo ao teu servo.
12 Todavia, em atenção ao teu pai Davi, não o farei durante a tua vida. Só tirarei da mão do teu filho.
13 Não lhe tirarei o reino todo, mas deixarei ao teu filho uma tribo, por amor de meu servo Davi e por amor de Jerusalém, a cidade que escolhi".
14 O Senhor suscitou um inimigo a Salomão: Adad, o edomita, da linhagem real de Edom.
15 No tempo em que Davi estava em guerra contra Edom, quando Joab, general do exército, foi sepultar os mortos e matou todos os varões de Edom
16 Joab, com efeito, demorou-se ali seis meses com todo o Israel, até exterminar todos os varões de Edom.
17 Adad fugiu com os edomitas, servos de seu pai, na direção do Egito.
18 Adad era então muito criança. Partiram de Madiã e foram a Farã; dali, levando consigo homens de Farã, entraram no Egito e foram ter com o faraó, rei do Egito. Este deu-lhes casa, proveu ao seu sustento e doou-lhes terras.
19 Adad ganhou a simpatia do faraó, que lhe deu por mulher sua cunhada, irmã da rainha Táfnis.
20 Desta irmã de Táfnis teve Adad um filho, Genubat, que Táfnis criou na casa do faraó. E Genubat habitou no palácio com os filhos do faraó.
21 Quando Adad ouviu dizer, no Egito, que Davi adormecera com seus pais e que Joab, general do exército, estava morto, disse ao faraó: "Deixa-me voltar para a minha terra".
22 O faraó respondeu-lhe: "Falta-te algo em minha casa, para que queiras voltar para a tua terra?". "Nada me falta – respondeu –, mas deixa-me partir assim mesmo." Adad voltou, pois, para a sua terra. E eis o mal que fez: tornou-se rei de Edom e tratou Israel como inimigo.
23 Deus suscitou outro inimigo a Salomão: Rezon, filho de Eliada, que fugira de seu senhor Adadezer, rei de Soba.
24 Após os massacres de Davi, juntara homens em torno de si, tornando-se chefe de quadrilha. Atacaram Damasco, onde se estabeleceram e constituíram-no rei em Damasco.
25 Foi inimigo de Israel durante toda a vida de Salomão.
26 Também Jeroboão, filho de Nabat, efrateu de Sareda (filho de uma viúva chamada Sarva), que estava a serviço de Salomão, revoltou-se contra o rei.
27 Eis em que circunstâncias ele se revoltou contra o rei: Salomão construía Milo para fechar a brecha da Cidade de Davi, seu pai.
28 Ora, Jeroboão era um jovem enérgico e Salomão, vendo-o tão laborioso, confiou-lhe a superintendência de todos os trabalhadores da casa de José.
29 E aconteceu que um dia, saindo Jeroboão de Jerusalém, encontrou-se em caminho com o profeta Aías de Silo, vestido com um manto novo. Estavam os dois a sós no campo.
30 Então Aías, tomando o manto novo que trazia, rasgou-o em doze pedaços.
31 "Toma para ti dez pedaços – disse ele a Jeroboão –, pois isto diz o Senhor, Deus de Israel: Vou arrancar o reino das mãos de Salomão e te darei dez tribos.
32 Mas, em atenção ao meu servo Davi e à cidade de Jerusalém, que escolhi dentre todas as tribos de Israel, ficará para ele ainda uma tribo.
33 Abandonaram-me, prostraram-se diante de Astarte, deusa dos sidônios, diante de Camos, deus de Moab, e diante de Melcom, deus dos amonitas. Não andaram em meus caminhos, para fazer o que é bom diante de meus olhos e observar minhas leis e ordens, como o fez Davi, pai de Salomão.
34 Contudo, não lhe tirarei todo o reino, mas o deixarei governar todos os dias de sua vida, por amor de meu servo Davi, a quem escolhi, o qual guardou os meus mandamentos e os meus preceitos.
35 Tirarei, porém, o reino das mãos do filho de Salomão, para dar-te dez tribos.
36 Deixarei uma tribo ao seu filho, para que meu servo Davi tenha sempre uma lâmpada diante de mim em Jerusalém, cidade que escolhi para estabelecer nela o meu nome.
37 Tomo-te, pois, para reinares sobre tudo o que possas desejar. Serás rei de Israel.
38 E se obedeceres a todas as minhas ordens, se andares pelos meus caminhos, se fizeres o bem diante de mim, observando os meus preceitos e os meus mandamentos, como fez meu servo Davi, eu estarei contigo. Construirei para ti uma casa estável, como edifiquei para Davi e te entregarei Israel.
39 Humilharei assim a descendência de Davi, mas não para sempre."
40 Salomão procurou matar Jeroboão, mas este fugiu para junto do rei Sesac, no Egito, onde permaneceu até a morte de Salomão.
41 O restante da história de Salomão, todos os seus atos, a sua sabedoria, tudo está escrito no livro dos Atos de Salomão.
42 Salomão reinou sobre todo o Israel durante quarenta anos, em Jerusalém. Depois adormeceu com seus pais e foi enterrado na cidade de seu pai Davi. Roboão, seu filho, tornou-se rei em seu lugar.