1 Ā, i muri i ēnei mea, he māra wāina tā Napoto Ietereeri i Ietereere, i te taha tonu o te whare o Āhapa kīngi o Hamaria. 2 Nā, ka kōrero a Āhapa ki a Napoto, ka mea, "Hōmai tāu māra wāina ki ahau, hei kāri otaota māku, e tata ana hoki ki te taha o tōku whare, ā, me hoatu e ahau tētahi māra wāina, he pai kē atu i tēnei hei utu; ki te pai rānei ki tāu titiro, me utu ki te moni."
3 Nā, ka mea a Napoto ki a Āhapa, "E! Mā Ihowā ahau e ārai kei hoatu e ahau te kāinga tupu o ōku mātua ki a koe!"
4 Nā, haere ana a Āhapa ki tōna whare; pōuri ana, riri ana, mō te kupu i kōrero ai a Napoto Ietereeri ki a ia; mō tāna i mea rā, "E kore e hoatu, e ahau te kāinga tupu o ōku mātua ki a koe." Nā, takoto ana ia ki tōna moenga, me te ahu kē anō tōna mata, kīhai hoki i kai taro.
5 Kātahi tāna wahine, a Ietēpere, ka haere mai ki a ia, ka mea ki a ia, "He aha tōu wairua i pōuri ai, tē kai taro ai koe?"
6 Nā, ka mea tērā ki a ia, "I kōrero ahau ki a Napoto Ietereeri, i mea ki a ia, ‘Hōmai tāu māra wāina ki ahau, me utu ki te moni; ki te pai rānei koe, me hoatu e ahau tētahi atu māra ki a koe hei utu.’ Nā, ka mea mai ia, ‘E kore e hoatu e ahau tāku māra wāina ki a koe.’ "
7 Nā, ka kī atu a Ietēpere, tāna wahine, ki a ia, "Ko koe rānei te kaiwhakahaere o te kīngitanga o Īharaira? Whakatika ki te kai taro māu, kia koa tōu ngākau. Māku e hoatu te māra wāina a taua Ietereeri, a Napoto, ki a koe."
8 Heoi, tuhituhia ana ētahi pukapuka e ia, nō Āhapa te ingoa, hīri rawa ki tāna hīri; ā, tukua ana aua pukapuka ki ngā kaumātua, ki ngā rangatira i roto i tōna pā, ā, e noho tahi ana me Napoto. 9 I tuhituhi ia ki te pukapuka, i mea:
"Karangatia he nohopuku, ka whakanoho i a Napoto ki runga ake i te iwi. 10 Ka whakanoho anō i ētahi tāngata, he tama nā Periara, kia tokorua, ki tōna aroaro, hei whakaatu i tōna hē, hei kī, ‘Nāu i kanga te Atua rāua ko te kīngi.’ Kātahi ka kawe i a ia ki waho, ka āki ki te kōhatu, kia mate."
11 Nā, ka meatia e ngā tāngata o tōna pā, arā, e ngā kaumātua rātou ko ngā rangatira e noho ana i tōna pā, te mea i tono tāngata ai a Ietēpere ki a rātou, te mea i tuhituhia ki ngā pukapuka i tukua nei e ia ki a rātou. 12 I karangatia he nohopuku, ā, whakanohoia ana a Napoto ki runga ake i te iwi. 13 Nā, ka haere mai ngā tāngata tokorua, ngā tama a Periara, ka noho i tōna aroaro; ā, ka whakaatu aua tāngata a Periara i te hē mōna, arā mō Napoto i te aroaro o te iwi; i mea rāua, "I kangā e Napoto te Atua rāua ko te kīngi." Nā, kawea ana ia e rātou ki waho o te pā, ā, ākina ana ki te kōhatu, ā, mate noa ia. 14 Kātahi rātou ka tono tāngata ki a Ietēpere, ka mea: "Kua oti a Napoto te āki ki te kōhatu, ā, kua mate."
15 Ā, i te rongonga o Ietēpere kua oti a Napoto te āki ki te kōhatu, ā, kua mate, nā, ka mea a Ietēpere ki a Āhapa, "Whakatika, tangohia te māra a taua Ietereeri, a Napoto, kīhai nā ia i pai kia hōmai ki a koe hei utu moni; kāhore hoki a Napoto i te ora, kua mate." 16 Ā, ka rongo a Āhapa kua mate a Napoto, nā, whakatika ana a Āhapa, haere ana ki raro, ki te māra wāina a taua Ietereeri, a Napoto, kia tangohia e ia.
17 Nā, ka puta te kupu a Ihowā ki a Irāia Tihipi; i kī ia: 18 "Whakatika, haere ki raro, ki te whakatau i a Āhapa kīngi o Īharaira i Hamaria; kei te māra wāina ia a Napoto, kua riro hoki ki reira ki te tango. 19 Kōrero ki a ia, mea atu, ‘Ko te kupu tēnei a Ihowā: Kua patu iana koe? Kua riro anō i a koe?’ Kī atu anō ki a ia, mea atu, ‘Ko te kupu tēnei a Ihowā: Ko te wāhi i mitikia ai e ngā kurī ngā toto o Napoto, ka mitikia anō e ngā kurī ki reira ōu toto, āe rā, ōu anō.’ "
20 Nā, ka mea a Āhapa ki a Irāia, "Kua mau ahau i a koe, e tōku hoariri?"
Anō rā ko tērā, "Kua mau anō, nō te mea kua hoko koe i a koe ki te mahi i te kino ki te aroaro o Ihowā. 21 ‘Nanā, tēnei ahau te tari kino atu nei ki runga ki a koe, ā, ka tahia atu ōu uri; ka hautopea atu ngā tamariki tāne katoa i a Āhapa, me ngā mea i tūtakina ki roto, me ngā mea i mahue i roto i a Īharaira. 22 Ka meinga anō e ahau tōu whare kia rite ki te whare o Ieropoama tama a Nēpata, ki te whare o Paaha tama a Āhia mō te whakapātaritari i whakapātaritari ai koe i ahau, mōu i hara ai a Īharaira.’
23 "I kōrerotia anō a Ietēpere e Ihowā, i mea ia: ‘Ka kainga a Ietēpere e ngā kurī ki te parepare o Ietereere.’
24 "Ko te hunga o Āhapa e mate ki te pā mā ngā kurī e kai; ko ngā mea hoki e mate ki te pārae mā ngā manu o te rangi e kai."
25 (Heoi, kāhore he rite mō Āhapa, i hoko nei i a ia ki te mahi kino ki te aroaro o Ihowā; he mea akiaki nā tāna wahine, nā Ietēpere. 26 Whakarihariha rawa tāna haere ki te whai i ngā whakapakoko; rite tonu tāna ki ngā mea katoa i mea ai ngā Amori i peia nei e Ihowā i te aroaro o ngā tama a Īharaira.)
27 Ā, nō te rongonga o Āhapa i ēnei kupu, nā, haea ana e ia ōna kākahu, meatia ana he kākahu taratara ki tōna kiri, ā, nohopuku ana, takoto ana ko taua mea taratara nei te kākahu, ā, māhaki ana te haere.
28 Nā, ka puta te kupu a Ihowā ki a Irāia Tihipi, i mea ia: 29 "Kua kite koe i tā Āhapa whakangohengohe nei i a ia ki tōku aroaro, nā, e kore e taria e ahau tēnei kino i ōna rā; engari hei ngā rā o tāna tama ahau tari ai i te kino ki tōna whare."
1 Depois disso, aconteceu o seguinte: Nabot de Jezrael possuía uma vinha nessa cidade, ao lado do palácio de Acab, rei de Samaria.
2 Acab disse a Nabot: "Cede-me tua vinha para que eu a transforme numa horta, porque está junto de minha casa. Eu te darei em troca uma vinha melhor ou, se o preferires, te pagarei em dinheiro o seu valor".
3 Nabot, porém, respondeu a Acab: "Deus me livre de ceder-te a herança de meus pais!".
4 Acab voltou para a sua casa, sombrio e irritado, por ter Nabot de Jezrael recusado ceder-lhe a herança de seus pais. Estendeu-se na cama com o rosto voltado para a parede e não quis comer.
5 Jezabel, sua mulher, veio ter com ele e disse-lhe: "Por que estás de mau humor e não queres comer?".
6 Ele respondeu: "Falei a Nabot de Jezrael, propondo-lhe que me vendesse a sua vinha ou, se o preferisse, que a trocasse comigo por outra melhor. Mas ele respondeu-me: ‘Não te cederei a minha vinha!’."
7 Jezabel, sua mulher, disse-lhe: "Não és tu, porventura, o rei de Israel? Vamos! Come, não te incomodes. Eu te darei a vinha de Nabot de Jezrael".
8 Escreveu ela, então, uma carta em nome do rei, selou-a com o selo real e mandou-a aos anciãos e aos notáveis da cidade, concidadãos de Nabot.
9 Eis o que dizia na carta: "Promulgai um jejum, fazei sentar Nabot num lugar de honra
10 e mandai vir diante dele dois homens inescrupulosos que o acusem, dizendo: ‘Este amaldiçoou a Deus e ao rei!’. Conduzi-o em seguida para fora da cidade e apedrejai-o até que morra!".
11 Os homens da cidade, os anciãos e os notáveis, concidadãos de Nabot, fizeram o que ordenava Jezabel, segundo o conteúdo da carta que lhes tinha mandado.
12 Promulgaram um jejum e fizeram Nabot sentar-se num lugar de honra.
13 Vieram então os dois miseráveis, colocaram-se diante dele e fizeram publicamente a seguinte deposição contra ele: "Nabot amaldiçoou a Deus e ao rei". Depois disso, levaram-no para fora da cidade, onde foi apedrejado e morreu.
14 E mandaram dizer a Jezabel: "Nabot foi apedrejado e morto".
15 Quando ela soube que Nabot fora apedrejado e morto, foi dizer a Acab: "Vai e toma posse da vinha que Nabot de Jezrael te recusara vender. Ele já não vive; está morto".
16 Acab, tendo ouvido dizer que Nabot morrera, levantou-se e dirigiu-se para a sua vinha para tomar posse dela.
17 Então, a palavra do Senhor foi dirigida a Elias, o tesbita:
18 "Vai, desce ao encontro de Acab, rei de Israel, que mora em Samaria. Ei-lo que desce a tomar posse da vinha de Nabot.
19 Diz-lhe o seguinte: Isto diz o Senhor: ‘Mataste e agora usurpas!’. E ajuntarás: ‘Eis o que diz o Senhor: No mesmo lugar em que os cães lamberam o sangue de Nabot, lamberão também o teu’."
20 Acab exclamou: "Encontraste-me de novo, ó meu inimigo?". "Sim – respondeu Elias –, porque te vendeste para fazer o mal aos olhos do Senhor.
21 Farei cair o mal sobre ti. Vou varrer-te e exterminarei da família de Acab em Israel todo varão, seja escravo ou livre.
22 Farei de tua casa o que fiz da de Jeroboão, filho de Nabat, e da de Baasa, filho de Aías, porque me provocaste à ira e arrastaste Israel ao pecado".
23 E eis agora o que diz o Senhor contra Jezabel: "Os cães devorarão Jezabel na terra de Jezrael.
24 Todo membro da família de Acab que morrer na cidade será devorado pelos cães e o que morrer no campo será comido pelas aves do céu".
25 Com efeito, não houve ninguém que praticasse tanto o mal aos olhos do Senhor como Acab, excitado como era por sua mulher Jezabel.
26 Levou a abominação ao extremo, seguindo os ídolos dos amorreus, que o Senhor tinha expulsado de diante dos israelitas.
27 Ouvindo essas palavras, Acab rasgou suas vestes, cobriu-se com um saco e jejuou. Dormia, envolto no saco e andava a passos lentos.
28 Então, a palavra do Senhor foi dirigida a Elias, o tesbita, nestes termos:
29 "Viste como Acab se humilhou diante de mim? Como ele assim procedeu, não mandarei o castigo durante a sua vida, mas nos dias de seu filho farei vir a catástrofe sobre a sua casa".