Publicidade

1 Reis 21

AVM
Te Māra Wāina a Napoto

1 Ā, i muri i ēnei mea, he māra wāina Napoto Ietereeri i Ietereere, i te taha tonu o te whare o Āhapa kīngi o Hamaria. 2 , ka kōrero a Āhapa ki a Napoto, ka mea, "Hōmai tāu māra wāina ki ahau, hei kāri otaota māku, e tata ana hoki ki te taha o tōku whare, ā, me hoatu e ahau tētahi māra wāina, he pai atu i tēnei hei utu; ki te pai rānei ki tāu titiro, me utu ki te moni."

3 , ka mea a Napoto ki a Āhapa, "E! Ihowā ahau e ārai kei hoatu e ahau te kāinga tupu o ōku mātua ki a koe!"

4 , haere ana a Āhapa ki tōna whare; pōuri ana, riri ana, te kupu i kōrero ai a Napoto Ietereeri ki a ia; tāna i mea , "E kore e hoatu, e ahau te kāinga tupu o ōku mātua ki a koe." , takoto ana ia ki tōna moenga, me te ahu anō tōna mata, kīhai hoki i kai taro.

5 Kātahi tāna wahine, a Ietēpere, ka haere mai ki a ia, ka mea ki a ia, "He aha tōu wairua i pōuri ai, kai taro ai koe?"

6 , ka mea tērā ki a ia, "I kōrero ahau ki a Napoto Ietereeri, i mea ki a ia, Hōmai tāu māra wāina ki ahau, me utu ki te moni; ki te pai rānei koe, me hoatu e ahau tētahi atu māra ki a koe hei utu., ka mea mai ia, E kore e hoatu e ahau tāku māra wāina ki a koe."

7 , ka atu a Ietēpere, tāna wahine, ki a ia, "Ko koe rānei te kaiwhakahaere o te kīngitanga o Īharaira? Whakatika ki te kai taro māu, kia koa tōu ngākau. Māku e hoatu te māra wāina a taua Ietereeri, a Napoto, ki a koe."

8 Heoi, tuhituhia ana ētahi pukapuka e ia, Āhapa te ingoa, hīri rawa ki tāna hīri; ā, tukua ana aua pukapuka ki ngā kaumātua, ki ngā rangatira i roto i tōna , ā, e noho tahi ana me Napoto. 9 I tuhituhi ia ki te pukapuka, i mea:

"Karangatia he nohopuku, ka whakanoho i a Napoto ki runga ake i te iwi. 10 Ka whakanoho anō i ētahi tāngata, he tama Periara, kia tokorua, ki tōna aroaro, hei whakaatu i tōna , hei , Nāu i kanga te Atua rāua ko te kīngi.Kātahi ka kawe i a ia ki waho, ka āki ki te kōhatu, kia mate."

11 , ka meatia e ngā tāngata o tōna , arā, e ngā kaumātua rātou ko ngā rangatira e noho ana i tōna , te mea i tono tāngata ai a Ietēpere ki a rātou, te mea i tuhituhia ki ngā pukapuka i tukua nei e ia ki a rātou. 12 I karangatia he nohopuku, ā, whakanohoia ana a Napoto ki runga ake i te iwi. 13 , ka haere mai ngā tāngata tokorua, ngā tama a Periara, ka noho i tōna aroaro; ā, ka whakaatu aua tāngata a Periara i te mōna, arā Napoto i te aroaro o te iwi; i mea rāua, "I kangā e Napoto te Atua rāua ko te kīngi." , kawea ana ia e rātou ki waho o te , ā, ākina ana ki te kōhatu, ā, mate noa ia. 14 Kātahi rātou ka tono tāngata ki a Ietēpere, ka mea: "Kua oti a Napoto te āki ki te kōhatu, ā, kua mate."

15 Ā, i te rongonga o Ietēpere kua oti a Napoto te āki ki te kōhatu, ā, kua mate, , ka mea a Ietēpere ki a Āhapa, "Whakatika, tangohia te māra a taua Ietereeri, a Napoto, kīhai ia i pai kia hōmai ki a koe hei utu moni; kāhore hoki a Napoto i te ora, kua mate." 16 Ā, ka rongo a Āhapa kua mate a Napoto, , whakatika ana a Āhapa, haere ana ki raro, ki te māra wāina a taua Ietereeri, a Napoto, kia tangohia e ia.

Ka Pānuitia a Irāia te Whiu o te Atua

17 , ka puta te kupu a Ihowā ki a Irāia Tihipi; i ia: 18 "Whakatika, haere ki raro, ki te whakatau i a Āhapa kīngi o Īharaira i Hamaria; kei te māra wāina ia a Napoto, kua riro hoki ki reira ki te tango. 19 Kōrero ki a ia, mea atu, Ko te kupu tēnei a Ihowā: Kua patu iana koe? Kua riro anō i a koe?atu anō ki a ia, mea atu, Ko te kupu tēnei a Ihowā: Ko te wāhi i mitikia ai e ngā kurī ngā toto o Napoto, ka mitikia anō e ngā kurī ki reira ōu toto, āe , ōu anō."

20 , ka mea a Āhapa ki a Irāia, "Kua mau ahau i a koe, e tōku hoariri?"

Anō ko tērā, "Kua mau anō, te mea kua hoko koe i a koe ki te mahi i te kino ki te aroaro o Ihowā. 21 Nanā, tēnei ahau te tari kino atu nei ki runga ki a koe, ā, ka tahia atu ōu uri; ka hautopea atu ngā tamariki tāne katoa i a Āhapa, me ngā mea i tūtakina ki roto, me ngā mea i mahue i roto i a Īharaira. 22 Ka meinga anō e ahau tōu whare kia rite ki te whare o Ieropoama tama a Nēpata, ki te whare o Paaha tama a Āhia te whakapātaritari i whakapātaritari ai koe i ahau, mōu i hara ai a Īharaira.

23 "I kōrerotia anō a Ietēpere e Ihowā, i mea ia: Ka kainga a Ietēpere e ngā kurī ki te parepare o Ietereere.

24 "Ko te hunga o Āhapa e mate ki te ngā kurī e kai; ko ngā mea hoki e mate ki te pārae ngā manu o te rangi e kai."

25 (Heoi, kāhore he rite Āhapa, i hoko nei i a ia ki te mahi kino ki te aroaro o Ihowā; he mea akiaki tāna wahine, Ietēpere. 26 Whakarihariha rawa tāna haere ki te whai i ngā whakapakoko; rite tonu tāna ki ngā mea katoa i mea ai ngā Amori i peia nei e Ihowā i te aroaro o ngā tama a Īharaira.)

27 Ā, te rongonga o Āhapa i ēnei kupu, , haea ana e ia ōna kākahu, meatia ana he kākahu taratara ki tōna kiri, ā, nohopuku ana, takoto ana ko taua mea taratara nei te kākahu, ā, māhaki ana te haere.

28 , ka puta te kupu a Ihowā ki a Irāia Tihipi, i mea ia: 29 "Kua kite koe i Āhapa whakangohengohe nei i a ia ki tōku aroaro, , e kore e taria e ahau tēnei kino i ōna ; engari hei ngā o tāna tama ahau tari ai i te kino ki tōna whare."

1 Depois disso, aconteceu o seguinte: Nabot de Jezrael possuía uma vinha nessa cidade, ao lado do palácio de Acab, rei de Samaria.

2 Acab disse a Nabot: "Cede-me tua vinha para que eu a transforme numa horta, porque está junto de minha casa. Eu te darei em troca uma vinha melhor ou, se o preferires, te pagarei em dinheiro o seu valor".

3 Nabot, porém, respondeu a Acab: "Deus me livre de ceder-te a herança de meus pais!".

4 Acab voltou para a sua casa, sombrio e irritado, por ter Nabot de Jezrael recusado ceder-lhe a herança de seus pais. Estendeu-se na cama com o rosto voltado para a parede e não quis comer.

5 Jezabel, sua mulher, veio ter com ele e disse-lhe: "Por que estás de mau humor e não queres comer?".

6 Ele respondeu: "Falei a Nabot de Jezrael, propondo-lhe que me vendesse a sua vinha ou, se o preferisse, que a trocasse comigo por outra melhor. Mas ele respondeu-me: Não te cederei a minha vinha!."

7 Jezabel, sua mulher, disse-lhe: "Não és tu, porventura, o rei de Israel? Vamos! Come, não te incomodes. Eu te darei a vinha de Nabot de Jezrael".

8 Escreveu ela, então, uma carta em nome do rei, selou-a com o selo real e mandou-a aos anciãos e aos notáveis da cidade, concidadãos de Nabot.

9 Eis o que dizia na carta: "Promulgai um jejum, fazei sentar Nabot num lugar de honra

10 e mandai vir diante dele dois homens inescrupulosos que o acusem, dizendo: Este amaldiçoou a Deus e ao rei!. Conduzi-o em seguida para fora da cidade e apedrejai-o até que morra!".

11 Os homens da cidade, os anciãos e os notáveis, concidadãos de Nabot, fizeram o que ordenava Jezabel, segundo o conteúdo da carta que lhes tinha mandado.

12 Promulgaram um jejum e fizeram Nabot sentar-se num lugar de honra.

13 Vieram então os dois miseráveis, colocaram-se diante dele e fizeram publicamente a seguinte deposição contra ele: "Nabot amaldiçoou a Deus e ao rei". Depois disso, levaram-no para fora da cidade, onde foi apedrejado e morreu.

14 E mandaram dizer a Jezabel: "Nabot foi apedrejado e morto".

15 Quando ela soube que Nabot fora apedrejado e morto, foi dizer a Acab: "Vai e toma posse da vinha que Nabot de Jezrael te recusara vender. Ele não vive; está morto".

16 Acab, tendo ouvido dizer que Nabot morrera, levantou-se e dirigiu-se para a sua vinha para tomar posse dela.

17 Então, a palavra do Senhor foi dirigida a Elias, o tesbita:

18 "Vai, desce ao encontro de Acab, rei de Israel, que mora em Samaria. Ei-lo que desce a tomar posse da vinha de Nabot.

19 Diz-lhe o seguinte: Isto diz o Senhor: Mataste e agora usurpas!. E ajuntarás: Eis o que diz o Senhor: No mesmo lugar em que os cães lamberam o sangue de Nabot, lamberão também o teu."

20 Acab exclamou: "Encontraste-me de novo, ó meu inimigo?". "Sim respondeu Elias , porque te vendeste para fazer o mal aos olhos do Senhor.

21 Farei cair o mal sobre ti. Vou varrer-te e exterminarei da família de Acab em Israel todo varão, seja escravo ou livre.

22 Farei de tua casa o que fiz da de Jeroboão, filho de Nabat, e da de Baasa, filho de Aías, porque me provocaste à ira e arrastaste Israel ao pecado".

23 E eis agora o que diz o Senhor contra Jezabel: "Os cães devorarão Jezabel na terra de Jezrael.

24 Todo membro da família de Acab que morrer na cidade será devorado pelos cães e o que morrer no campo será comido pelas aves do céu".

25 Com efeito, não houve ninguém que praticasse tanto o mal aos olhos do Senhor como Acab, excitado como era por sua mulher Jezabel.

26 Levou a abominação ao extremo, seguindo os ídolos dos amorreus, que o Senhor tinha expulsado de diante dos israelitas.

27 Ouvindo essas palavras, Acab rasgou suas vestes, cobriu-se com um saco e jejuou. Dormia, envolto no saco e andava a passos lentos.

28 Então, a palavra do Senhor foi dirigida a Elias, o tesbita, nestes termos:

29 "Viste como Acab se humilhou diante de mim? Como ele assim procedeu, não mandarei o castigo durante a sua vida, mas nos dias de seu filho farei vir a catástrofe sobre a sua casa".

Veja também

Bíblia Online Bíblia Online

Bíblia Online • Versão: 2026-07-05_19-25-13-