Publicidade

Ester 7

AVM

1 Heoi, kua tae te kīngi rāua ko Hāmana ki te hākari, ki te kuīni, ki a Ehetere, 2 ā, ka mea anō te kīngi ki a Ehetere i te rua o ngā , i te mea e inu wāina ana, "He aha tāu e mea nei māu, e Kuīni Ehetere? Ka hoatu hoki ki a koe. He aha hoki tāu e tono ai? Ahakoa ko te hāwhe o te kīngitanga, ka meatia."

3 Kātahi ka whakautu a Kuīni Ehetere, ka mea, "Ki te mea kua manakohia ahau e koe, e te kīngi, ā, ki te pai te kīngi; ko tāku e mea ai māku, ko ahau kia whakaorangia, ko tāku e tono nei māku, ko tōku iwi. 4 Kua oti hoki mātou, ahau me tōku iwi, te hoko kia whakangaromia, kia whakamatea, kia hunā. Otiia me i hokona mātou hei pononga tāne, hei pononga wāhine, kua whakarongo puku ahau. E kore anō ia e rite i te hoariri ngā mea a te kīngi ka maumauria nei."

5 Kātahi ka utua e Kīngi Ahahueruha, ka mea ki a Kuīni Ehetere, "Ko wai ? Kei hea te tangata i pokanoa nei tōna ngākau ki te mea i tēnei mea?"

6 Anō ko Ehetere, "He hoariri, he hoa whawhai, anei ko te Hāmana kino nei." Kātahi ka mataku a Hāmana i te aroaro o te kīngi rāua ko te kuīni. 7 , whakatika ana te kīngi, i te inumanga wāina, he riri hoki nōna, ā, haere ana ki te kāri o te whare. Ko Hāmana hoki, tonu ki te īnoi ki a Kuīni Ehetere mōna kia whakaorangia; i kite hoki ia kua takoto te mōna i te kīngi.

8 Kātahi ka hoki te kīngi i te kāri o te whare ki te whare inu wāina, , ko Hāmana kua takoto ki te takotoranga o Ehetere.

Kātahi ka mea te kīngi, "E takotoria anō rānei e ia te kuīni i tōku aroaro i te whare?"

Puta ana te kupu i te māngai o te kīngi, ka hīpokina e rātou te mata o Hāmana. 9 Kātahi ka mea a Harapona, tētahi o ngā rangatira rūma i te aroaro o te kīngi, "Nanā, te tārawa e rima tekau whatīanga te tiketike, i hangā e Hāmana Mororekai, nāna nei te kupu pai te kīngi, e i te whare o Hāmana."

Anō ko te kīngi, "Tāronatia ia ki runga." 10 Heoi, tāronatia ana a Hāmana ki runga ki te tārawa i oti i a ia Mororekai, ā, ka māriri iho te riri o te kīngi.

1 O rei e Amã foram, pois, ao banquete de Ester.

2 No segundo dia, bebendo vinho, disse ainda o rei a Ester: "Qual é teu pedido, rainha Ester? Será atendido. Que é que desejas? Ainda que me peças metade do reino, te será concedido!".

3 A rainha respondeu: "Se achei graça a teus olhos, ó rei, e se ao rei lhe parecer bem, concede-me a vida eis o meu pedido; salva meu povo eis o meu desejo.

4 Fomos votados eu e meu povo, ao extermínio, à morte, ao aniquilamento. Se tivéssemos sido vendidos como escravos eu me calaria, mas eis que agora o opressor não poderia compensar o prejuízo que causa ao mesmo rei".

5 "Quem é replicou o rei , e onde está quem maquina tal projeto em seu coração?"

6 "O opressor, o inimigo disse a rainha é Amã eis o infame!"

7 Amã ficou aterrorizado diante do rei e da rainha. O rei, aceso em cólera, levantou-se e deixou o banquete, dirigindo-se ao jardim do palácio, ao passo que Amã permanecia ali, para implorar a Ester o perdão de sua vida, porque via bem que no espírito do rei estava decretada sua perda.

8 Quando o rei voltou do jardim do palácio para a sala do banquete, viu Amã que se tinha deixado cair sobre o divã em que repousava Ester: "Como!" exclamou. "Ei-lo que quer fazer violência à rainha em minha casa em meu palácio!" Mal tinha saído essa palavra da boca do rei, quando cobriram a face de Amã.

9 Har­bona, um dos eunucos, disse ao rei: "A forca preparada por Amã para Mardoqueu, cuja denúncia em favor do rei tinha sido tão salutar, acha-se levantada na casa de Amã, altura de cinquenta côvados". "Que o suspendam nela!" exclamou o rei.

10 E suspenderam Amã na forca que tinha preparado para Mardoqueu. Isso acalmou a cólera do rei.

Veja também

Bíblia Online Bíblia Online

Bíblia Online • Versão: 2026-07-05_19-25-13-