1 Nō te rua o ngā tau o Ioaha tama a Iehoahata kīngi o Īharaira i kīngi ai a Amatia tama a Ioaha kīngi o Hūrā. 2 E rua tekau mā rima ōna tau i a ia ka kīngi nei, ā, e rua tekau mā iwa ngā tau i kīngi ai ia ki Hiruhārama. Ko te ingoa hoki o tōna whaea ko Iehoarana, nō Hiruhārama. 3 Ā, he tika tāna mahi ki te titiro a Ihowā, otiia kīhai i rite ki tā tōna tupuna, ki tā Rāwiri. Rite tonu tāna mahi ki ngā mea katoa i mea ai tōna pāpā a Ioaha. 4 Ko ngā wāhi tiketike ia kāhore i whakakāhoretia; i patu whakahere tonu anō te iwi, i tahu whakakakara ki ngā wāhi tiketike.
5 Ā, nō te ūnga o te kīngitanga ki tōna ringa, ka patua e ia āna tāngata, nāna rā i patu te kīngi, tōna pāpā. 6 Ko ngā tamariki ia a ngā kaikōhuru kīhai i whakamatea e ia, kia rite ai ki te mea i tuhituhia ki te Pukapuka o te Ture a Mohi, ki tā Ihowā hoki i whakahau ai, i kī ai, "Kaua e whakamatea ngā mātua mō tā ngā tamariki, kaua anō hoki e whakamatea ngā tamariki mō tā ngā mātua; engari mate iho tēnei, tēnei, mō tōna hara ake."
7 I patua e ia o ngā Ēromi ki te Raorao Tote tekau ngā mano, ā, riro ana i a ia a Hera i te whawhai, ā, huaina iho e ia te ingoa ko Iokoteere, e mau nei ā taea noatia tēnei rā.
8 Kātahi a Amatia ka unga tāngata ki a Iehoaha tama a Iehoahata tama a Iehu kīngi o Īharaira, ka mea, "Haere mai, tāua ka titiro ki a tāua."
9 Nā, ka unga tāngata a Iehoaha kīngi o Īharaira ki a Amatia kīngi o Hūrā, hei mea: "I unga tāngata te tātarāmoa i Repanōna ki te hīta i Repanōna, i mea, ‘Hōmai tāu tamāhine hei wahine mā tāku tama.’ Nā, ko te haerenga atu o tētahi kararehe o te pārae i Repanōna, takahia iho e ia taua tātarāmoa. 10 He tika i patua e koe a Ēroma, ā, hikitia ana koe e tōu ngākau; ko tēnā hei whakapehapeha māu, ka noho i tōu whare. He aha koe ka whakapātaritari ai, hei kino anō mōu, e hinga ai koe, a koe me Hūrā?"
11 Otiia kīhai a Amatia i rongo. Nā, haere ana a Iehoaha kīngi o Īharaira, ā, titiro ana rāua ko Amatia kīngi o Hūrā ki a rāua ki Petehemehe o Hūrā. 12 Nā, ka patua a Hūrā i te aroaro o Īharaira, ā, rere ana ki tōna tēneti, ki tōna tēneti. 13 Nā, ka hopukia a Amatia kīngi o Hūrā tama a Iehoaha, tama a Ahatia, e Iehoaha kīngi o Īharaira ki Petehemehe.
Nā, ka haere tērā ki Hiruhārama, wāhia ana e ia te taiepa o Hiruhārama i te Kūwaha o Ēparaima tae noa ki te Kūwaha o te Koki, e whā rau ngā whatīanga. 14 Tangohia ake hoki e ia te kōura katoa me te hiriwa, me ngā oko katoa i kitea ki te whare o Ihowā, ki ngā taonga o te whare o te kīngi, me ētahi tāngata hei taumau i te āta noho, ā, hoki ana ki Hamaria.
15 Nā, ko ērā atu meatanga i mea ai a Iehoaha me āna mahi toa, me tāna whawhai ki a Amatia kīngi o Hūrā, kāhore ianei i tuhituhia ki te Pukapuka o ngā meatanga o Ngā Rā o Ngā Kīngi o Īharaira? 16 Nā, ka moe a Iehoaha ki ōna mātua, ā, tanumia ana ki Hamaria ki ngā kīngi o Īharaira; ā, ko tāna tama, ko Ieropoama te kīngi i muri i a ia.
17 Ā, kotahi tekau mā rima ngā tau i ora ai a Amatia tama a Ioaha kīngi o Hūrā i muri i te matenga o Iehoaha tama a Iehoahata kīngi o Īharaira. 18 Nā, ko ērā atu meatanga a Amatia, kāhore ianei i tuhituhia ki te Pukapuka o ngā meatanga o Ngā Rā o Ngā Kīngi o Hūrā?
19 Nā, ka whakatupu rātou i te hē mōna ki Hiruhārama; ā, rere ana ia ki Rakihi. Otiia, i tonoa e rātou he tāngata ki te whai i a ia ki Rakihi, ā, patua iho ia ki reira. 20 Nā, mauria ana ia i runga hōiho, ā, tanumia ana ki Hiruhārama ki ōna mātua ki te pā o Rāwiri.
21 Nā, ka mau te iwi katoa o Hūrā ki a Atāria, tekau mā ono ōna tau, ā, meinga ana ia e rātou hei kīngi i muri i tōna pāpā, i a Amatia. 22 Nāna Erata i hanga, i whakahoki anō ki a Hūrā, i muri iho ka moe te kīngi ki ōna mātua.
23 Nō te tekau mā rima o ngā tau o Amatia tama a Ioaha kīngi o Hūrā i kīngi ai a Ieropoama tama a Ioaha kīngi o Īharaira ki Hamaria, e whā tekau mā tahi ngā tau i kīngi ai ia. 24 Ā, he kino tāna mahi ki te titiro a Ihowā; kīhai i mahue i a ia tētahi hara o Ieropoama tama a Nēpata i hara ai a Īharaira 25 Nāna i whakahoki te rohe o Īharaira, i te haerenga atu ki Hāmata ā tae noa ki te moana o te Arapaha; i rite ai te kupu a Ihowā, a te Atua o Īharaira, arā tā tāna pononga, tā Hona poropiti tama a Amitai o Katahewhere i kōrero ai.
26 I kite hoki a Ihowā i te tūkinotanga o Īharaira, he kino rawa; kīhai tētahi i tūtakina ki roto, i mahue noa atu rānei, kāhore hoki he kaiwhakaora mō Īharaira. 27 Kīhai hoki a Ihowā i kī kia horoia atu te ingoa o Īharaira i raro i te rangi; engari i meinga e ia kia whakaorangia rātou e te ringa o Ieropoama tama a Ioaha.
28 Nā, ko ērā atu meatanga a Ieropoama me āna mahi katoa, me āna mahi toa, āna whawhai, tāna whakahokinga i Ramahiku, i Hāmata, nō Hūrā rā i mua, ki a Īharaira, kīhai ianei i tuhituhia ki te Pukapuka o ngā meatanga o Ngā Rā o Ngā Kīngi o Īharaira? 29 Nā, ka moe a Ieropoama ki ōna mātua, ki ngā kīngi o Īharaira; ā, ko tāna tama, ko Hakaraia, te kīngi i muri i a ia.
1 No segundo ano do reinado de Joás, filho de Joacaz, rei de Israel, Amasias, filho de Joás, rei de Judá, tornou-se rei.
2 Tinha vinte e cinco anos quando começou a reinar e reinou durante vinte e nove anos em Jerusalém. Sua mãe chamava-se Joaden e era natural de Jerusalém.
3 Fez o que é bom aos olhos do Senhor, mas não tanto como o seu antepassado Davi. Seguiu todas as pisadas de seu pai Joás.
4 Os lugares altos, porém, não desapareceram e o povo continuava sacrificando e oferecendo incenso neles.
5 Logo que se firmou o seu reinado, mandou matar todos os seus servos que tinham assassinado o rei, seu pai.
6 Mas não matou os filhos dos assassinos, conforme está escrito no Livro da Lei de Moisés, no qual o Senhor deu este mandamento: Não morrerão os pais pelos filhos, nem os filhos pelos pais: cada um morrerá pelo seu próprio pecado.
7 Amasias derrotou os edomitas no vale do Sal, matando-lhes dez mil homens. Tomou de assalto a cidade de Sela e deu-lhe o nome de Jecetel, nome que conserva até o dia de hoje.
8 Amasias mandou mensageiros a Joás, filho de Joacaz, filho de Jeú, rei de Israel, para dizer-lhe: "Vem e nos veremos face a face!".
9 Joás, rei de Israel, respondeu a Amasias, rei de Judá: "O espinho do Líbano mandou dizer ao cedro do Líbano: ‘Dá a tua filha por esposa ao meu filho!’. Mas os animais selvagens do Líbano passaram e esmagaram o espinho.
10 Porque bateste os edomitas, o teu coração inchou-se de orgulho. Contenta-te com essa glória e fica em tua casa. Por que queres ir ao encontro do mal e arriscar perder-te, tu e Judá contigo?".
11 Mas Amasias de nada quis saber. Então, o rei de Israel pôs-se a caminho e encontraram-se ele e Amasias, rei de Judá, em Bet-Sames, cidade de Judá.
12 Judá foi derrotado por Israel e cada um fugiu para a sua tenda.
13 Joás, rei de Israel, capturou, em Bet-Sames, Amasias, rei de Judá, filho de Joás, filho de Ocozias. Foi a Jerusalém e abriu uma brecha de quatrocentos côvados nos muros da cidade, desde a porta de Efraim até a porta do ângulo.
14 Tomou todo o ouro e prata e todos os utensílios que se encontravam no Templo do Senhor e nas reservas do palácio real e voltou para Samaria, levando reféns.
15 O restante da história de Joás, seus atos e grandes feitos, a guerra que fez a Amasias, rei de Judá, tudo se acha consignado no Livro das Crônicas dos reis de Israel.
16 Joás adormeceu com seus pais e foi sepultado em Samaria com os reis de Israel. Seu filho Jeroboão sucedeu-lhe no trono.
17 Amasias, filho de Joás, rei de Judá, viveu ainda quinze anos depois da morte de Joás, filho de Joacaz, rei de Israel.
18 O restante da história de Amasias está consignado no Livro das Crônicas dos reis de Judá.
19 Tendo sido tramada contra ele uma conspiração em Jerusalém, Amasias fugiu para Laquis. Mas o perseguiram até ali e ele foi morto.
20 Transportaram depois o seu corpo a Jerusalém em cima de cavalos e o sepultaram com seus pais na Cidade de Davi.
21 Então, todo o povo de Judá tomou Azarias, que tinha a idade de dezesseis anos e o proclamou rei em lugar de seu pai Amasias.
22 Ele reconstruiu Elat e restituiu-a ao domínio de Judá, depois que o rei adormecera com seus pais.
23 No décimo quinto ano do reinado de Amasias, filho de Joás, rei de Judá, Jeroboão, filho de Joás, tornou-se rei de Israel, em Samaria.
24 Seu reino durou quarenta e um anos. Fez o mal aos olhos do Senhor e não se apartou dos pecados de Jeroboão, filho de Nabat, que fizera pecar Israel.
25 Restabeleceu as fronteiras de Israel desde a entrada de Emat até o mar da Planície, conforme tinha o Senhor anunciado pela boca de seu servo Jonas, filho de Amati, que era natural de Gat-Ofer.
26 O Senhor vira, com efeito, a amargosíssima aflição de Israel, que a todos tinha consumido, pequenos e grandes e não havia ninguém para socorrer Israel.
27 O Senhor não tinha ainda resolvido apagar o nome de Israel de sob o céu e por isso libertou-o pelas mãos de Jeroboão, filho de Joás.
28 O restante da história de Jeroboão, seus atos e façanhas guerreiras, o modo como reconquistou Damasco e Emat de Judá para Israel, tudo isso se acha consignado no Livro das Crônicas dos reis de Israel.
29 Jeroboão adormeceu com seus pais, os reis de Israel. Seu filho Zacarias sucedeu-lhe no trono.