Publicidade

2 Reis 8

AVM
Ka Hoki te Wahine Huneme

1 , kua kōrero a Eriha ki te wahine nāna nei te tamaiti i whakaorangia e ia, kua mea, "Whakatika, haere koutou ko tōu whare, ā, e noho ki tāu wāhi e noho ai koe; kua karangatia hoki e Ihowā he matekai; ā, ka hoki ki te whenua, e whitu tau." 2 , ka whakatika taua wahine, ka mea i te tangata a te Atua i ai; ā, haere ana rātou ko tōna whare, noho ana ki te whenua o ngā Pirihitini, e whitu ngā tau.

3 , i te takanga o ngā tau e whitu, ka hoki atu taua wahine i te whenua o ngā Pirihitini; ā, haere ana ia ki te karanga ki te kīngi tōna whare, tāna māra.

4 , ko te kīngi i te kōrero ki a Kehati, tangata a te tangata a te Atua; i mea hoki ia, "Tēnā, kōrerotia mai ki ahau ngā mahi nunui katoa i mea ai a Eriha." 5 Ā, i a ia e kōrero ana ki te kīngi i tāna whakaoranga i te tūpāpaku, , ko te wahine nāna nei te tamaiti i whakaorangia e ia i te mate, e karanga ana ki te kīngi tōna whare, tāna māra.

, ka mea a Kehati, "E tōku ariki, e te kīngi, koia tēnei te wahine, ā, ko tāna tama tēnei i whakaorangia e Eriha."

6 Ā, i te uinga a te kīngi ki te wahine , ka kōrerotia e ia ki a ia.

Heoi, ka tukua e te kīngi ki a ia tētahi o ngā rangatira, ka mea, "Whakahokia āna mea katoa, me ngā hua katoa o te māra mai o te i mahue ai i a ia te whenua ā mohoa noa nei."

Ko Eriha me Kīngi Pēneharara o Hīria

7 Ā, i haere a Eriha ki Ramahiku; ā, e mate ana a Pēneharara kīngi o Hīria; , ka whakaaturia ki a ia, ka kōrerotia, "Kua tae mai te tangata a te Atua ki konei." 8 , ka mea atu te kīngi ki a Hataere, "Maua atu tētahi hākari i tōu ringa, ka haere ki te whakatau i te tangata a te Atua, ka ui ki Ihowā ki a ia, ka mea, E ora rānei ahau i tēnei mate?"

9 , haere ana a Hataere ki te whakatau i a ia, me te mau anō he hākari i tōna ringa, i ētahi o ngā mea papai katoa o Ramahiku, he kawenga ngā kāmera e whā tekau, ā, ka tae. Ka i tōna aroaro, ka mea, "tāu tama, Pēneharara kīngi o Hīria ahau i unga mai ki a koe, hei mea, E ora rānei ahau i tēnei mate?"

10 Anō ko Eriha ki a ia, "Haere, mea atu ki a ia, E ora anō koe; otiia kua oti i a Ihowā te whakakite mai ki ahau, tērā ia e mate." 11 , ka whakatau ia i tōna mata ki runga ki a ia, ū tonu, ā, whakamā noa ia; ko te tino tangihanga o te tangata a te Atua.

12 , ka mea a Hataere, "te aha tōku ariki i tangi ai?"

Anō ko ia, "te mea e mōhio ana ahau ki te kino e meatia e koe ki ngā tama a Īharaira; ko ō rātou e tahuna e koe ki te ahi, ko ā rātou taitamariki e patua e koe ki te hoari, ko ā rātou kōhungahunga e tāia iho e koe, ā, ko ā rātou wāhine hapū ka ripiripia e koe."

13 Anō ko Hataere, "Ha! He aha tāu pononga, he kurī noa nei, kia meatia e ia tēnei mea nui?"

Anō ko Eriha, "Kua whakakitea mai e Ihowā ki ahau, ko koe hei kīngi Hīria."

14 Heoi, mawehe atu ana ia i a Eriha, ā, ka tae ki tōna ariki; ā, ka mea tērā ki a ia, "I pēhea mai te kupu a Eriha ki a koe?" Anō ko ia, "E ana ia, tērā koe e ora." 15 , i te aonga ake, ka mau ia ki te kākahu mātotoru, ā, tukua ana ki te wai, ā, uhia ana ki tōna mata, , kua mate. Ā, ko Hataere te kīngi i muri i a ia.

Ko Kīngi Iehorama o Hūrā

16 I te rima o ngā tau o Iorama tama a Āhapa kīngi o Īharaira, i a Iehohāpata e kīngi ana ki a Hūrā, ka kīngi a Iehorama tama a Iehohāpata kīngi o Hūrā. 17 E toru tekau rua ōna tau i a ia ka kīngi nei, ā, e waru ngā tau i kīngi ai ia i Hiruhārama. 18 , haere ana ia i te ara o ngā kīngi o Īharaira, pērā tonu me ngā mahi a te whare o Āhapa; i a ia hoki te tamāhine a Āhapa hei wahine; ā, i mahia e ia te mea kino ki Ihowā titiro. 19 Otiia kīhai a Ihowā i pai ki te whakangaro i a Hūrā, i whakaaro hoki ki tāna pononga, ki a Rāwiri, i kōrero hoki ia ki a ia, ka hoatu e ia ki a ia he rama āna tamariki ngā katoa.

20 I ōna ka maunu a Ēroma i raro i te ringa o Hūrā, ā, whakakīngitia ana he kīngi rātou. 21 Kātahi ka haere a Iorama ki Tairi, me ana hāriata katoa i a ia; ā, whakatika ana ia i te , ā, patua iho e ia ngā Ēromi i karapotia ai ia, rātou ko ngā rangatira o ngā hāriata; ā, rere ana te iwi ki ō rātou tēneti. 22 Heoi, i maunu a Ēroma i raro i te ringa o Hūrā ā tae noa ki tēnei . Kātahi ka maunu anō hoki a Rīpina i taua .

23 , ko ērā atu meatanga a Iorama, me āna mahi katoa, kāhore ianei i tuhituhia ki te Pukapuka o ngā meatanga o Ngā o Ngā Kīngi o Hūrā? 24 , kua moe a Iorama ki ōna mātua, ā, tanumia iho ki ōna mātua ki te o Rāwiri; ā, ko Ahatia, ko tāna tama te kīngi i muri i a ia.

Ko Kīngi Ahatia o Hūrā

25 , i te tekau rua o ngā tau o Iorama tama a Āhapa kīngi o Īharaira, ka kīngi a Ahatia tama a Iehorama kīngi o Hūrā. 26 E rua tekau rua ngā tau o Ahatia i a ia ka kīngi nei; ā, kotahi ōna tau i kīngi ai i Hiruhārama. Ā, ko te ingoa o tōna whaea ko Atāria tamāhine a Omori kīngi o Īharaira. 27 , haere ana ia i te ara o te whare o Āhapa, ā, mahia ana e ia te kino ki te titiro a Ihowā, pērā tonu me te whare o Āhapa; ko ia hoki te hunaonga o te whare o Āhapa.

28 , haere ana ia me Iorama tama a Āhapa ki te whawhai ki a Hataere kīngi o Hīria ki Rāmoto Kireara; , ana a Iorama i ngā Hīriani. 29 , hoki ana a Kīngi Iorama ki Ietereere kia rongoātia ngā tūnga i ai ia i ngā Hīriani ki Rama, i tāna whawhai ki a Hataere kīngi o Hīria.

Ā, haere ana a Ahatia tama a Iehorama kīngi o Hūrā ki raro kia kite i a Iorama tama a Āhapa ki Ietereere, te mea e mate ana ia.

1 Eliseu dissera à mulher, cujo filho ele ressuscitara: "Parte com todos os teus e habita no estrangeiro, porque o Senhor fez vir a fome e ela virá sobre a terra durante sete anos".

2 Essa mulher fez o que lhe disse o homem de Deus: emigrou com sua família e habitou sete anos na terra dos filisteus.

3 Passados os sete anos, voltou da terra dos filisteus e foi falar ao rei a respeito de sua casa e de sua terra.

4 O rei estava conversando com Giezi, servo do homem de Deus, e pedia-lhe que lhe contasse os prodígios que Eliseu tinha feito.

5 Giezi estava justamente contando como Eliseu havia ressuscitado um morto, quando a mulher, cujo filho ressuscitara, chegou para implorar ao rei a respeito de sua casa e de sua terra. Giezi exclamou: "Ó rei, meu senhor! Eis a mulher com o filho que Eliseu ressuscitou".

6 O rei interrogou a mulher e esta narrou-lhe o acontecido. Então, o rei fê-la acompanhar por um eunuco com a seguinte ordem: "Faze-lhe restituir tudo o que lhe pertence, assim como todos os rendimentos de sua terra, desde o dia em que ela a deixou até o dia de hoje".

7 Eliseu foi a Damasco. Ben-Adad, rei da Síria, estava doente. Avisaram-no, dizendo: "O homem de Deus está aqui".

8 Disse então o rei a Hazael: "Toma contigo um presente e vai ao encontro do homem de Deus. Consultarás o Senhor, por seu intermédio, se ficarei curado desta enfermidade".

9 Hazael partiu e foi ao encontro do homem de Deus, levando-lhe presentes, o que havia de melhor em Damasco, em quarenta camelos carregados. Chegando aonde ele estava, disse-lhe: "Teu filho Ben-Adad, rei da Síria, mandou-me ter contigo para perguntar-te se sairá vivo de sua enfermidade".

10 Eliseu respondeu-lhe: "Vai e dize-lhe que ele será certamente curado. Mas o Senhor revelou-me que ele morrerá".

11 Depois o homem de Deus olhou-o fixamente, de modo que Hazael se sentiu perturbado; e o homem de Deus pôs-se a chorar.

12 "Por que chora o meu senhor?" perguntou Hazael. Ele respondeu: "Porque sei os males que farás aos israelitas: incendiarás as suas cidades fortes, passarás a fio de espada os seus jovens, esmagarás as suas crianças e rasgarás pelo meio o ventre de suas mulheres grávidas".

13 "Será o teu servo, porventura, um cão disse-lhe Hazael , para fazer tais coisas?" Eliseu respondeu: "O Senhor mostrou-me em uma visão que serás rei da Síria".

14 Deixando Eliseu, voltou Hazael para junto de seu amo, o qual lhe perguntou: "Que te disse Eliseu?". "Disse-me respondeu ele que serás certamente curado".

15 No dia seguinte, Hazael tomou uma cobertura, molhou-a em água e aplicou-a sobre o rosto do rei e este morreu. E Hazael sucedeu-lhe no trono.

16 No quinto ano de Jorão, filho de Acab, rei de Israel, Jorão, filho de Josafá, tornou-se rei de Judá.

17 Tinha trinta e dois anos quando começou a reinar. Reinou oito anos em Jerusalém.

18 Andou pelos caminhos dos reis de Israel, como fizera a casa de Acab, cuja filha desposou. E fez o mal aos olhos do Senhor.

19 Apesar disso, o Senhor não quis destruir a casa de Judá, por causa de Davi, seu servo, a quem prometera conservar sempre uma lâmpada na sua descendência.

20 No tempo de Jorão, os edomitas sacudiram o jugo de Judá e constituíram um rei para si.

21 Jorão foi a Seira com todos os seus carros e, durante a noite, feriu os edomitas que o tinham cercado; e os chefes dos carros com as tropas fugiram para as suas tendas.

22 E assim Edom sacudiu o jugo de Judá até o dia de hoje. Naquele mesmo tempo, Lebna libertou-se igualmente.

23 Os outros atos e grandes feitos de Jorão estão consignados no Livro das Crônicas dos reis de Judá.

24 Jorão adormeceu com os seus pais e foi sepultado junto deles na Cidade de Davi. Seu filho Ocozias sucedeu-lhe no trono.

25 No décimo segundo ano de Jorão, filho de Acab, rei de Israel, Ocozias, filho de Jorão, tornou-se rei de Judá.

26 Ocozias tinha vinte e dois anos quando começou a reinar e reinou um ano em Jerusalém. Sua mãe chamava-se Atalia e era filha (neta) de Amri, rei de Israel.

27 Andou nos caminhos da casa de Acab e fez o mal aos olhos do Senhor, como a casa de Acab, porque lhe era aliado.

28 Saiu com Jorão, filho de Acab, a combater Hazael, rei da Síria, em Ramot de Galaad e foi ferido pelos sírios.

29 E voltou então a Jezrael para se curar dos ferimentos recebidos dos sírios no combate contra Hazael, rei da Síria. Ocozias, filho de Jorão, rei de Judá, desceu a Jezrael para visitar Jorão, filho de Acab, que estava enfermo.

Veja também

Bíblia Online Bíblia Online

Bíblia Online • Versão: 2026-07-05_19-25-13-