Te Poropiti Tuatahi a Paraama
1 Nā, ka mea a Paraama ki a Pāraka, "Hangā ētahi āta māku kia whitu, kia rite mai hoki māku he pūru kia whitu, he hipi toa hoki kia whitu." 2 Nā, rite tonu tā Pāraka i mea ai ki ngā mea i kōrerotia e Paraama; ā, whakaekea ana e Pāraka rāua ko Paraama he pūru, he hipi, ki tētahi āta, ki tētahi āta.
3 Nā, ka mea a Paraama ki a Pāraka, "E tū ki te taha o tāu tahunga tinana, ā, ka haere ahau; tērā pea a Ihowā e tūpono mai ki ahau. Ā, me kōrero atu e ahau ki a koe te kupu e whakakitea mai e ia ki ahau." Nā, ka haere ia ki tētahi puke hamore.
4 Nā, ka tūpono a Ihowā ki a Paraama; ā, ka mea ia ki a ia, "Kua oti i ahau ngā āta e whitu, kua whakaekea anō hoki he pūru, he hipi, ki tēnei āta, ki tēnei āta."
5 Nā, ka hōmai e Ihowā he kupu ki te waha o Paraama, ka mea, "Hoki atu ki a Pāraka, ā, kia pēnei tāu kī atu."
6 Ā, ka hoki atu ia ki a ia, nā, i te taha ia o tāna tahunga tinana e tū ana, rātou ko ngā rangatira katoa o Moapa. 7 Nā, ka ara tāna kī pepeha, ka mea:
"Nā, Pāraka kīngi o Moapa ahau i ārahi mai i Arame,
i ngā maunga o te rāwhiti, i mea:
‘Haere mai hei kaikanga māku mō Hākopa;
haere mai hoki hei whakatara ki a Īharaira.’
8 Me aha e kanga ai ahau i tā te Atua i kore ai e kanga?
Me aha hoki e whakatara ai ahau ki tā Ihowā kīhai i whakatara?
9 Tēnei hoki ahau kei te tihi o ngā kāmaka e titiro atu ana ki a ia,
e kite atu ana i a ia i runga i ngā pukepuke.
Nanā, he iwi noho ko ia anake,
e kore anō hoki e tāua i roto i ngā tauiwi.
10 Mā wai e tatau te puehu o Hākopa,
e titiro rānei te maha o te whakawhā o Īharaira?
Hei te mate o te hunga tika he matenga mōku,
kia rite hoki tōku whakamutunga ki tōna!"
11 Nā, ka mea a Pāraka, ki a Paraama, "He aha tāu e mea nei ki ahau? I tīkina atu koe e ahau hei kanga i ōku hoariri, nā, kua manaakitia rawatia rātou e koe."
12 Nā, ka whakautua e ia, ka mea, "Kaua rānei ahau e mahara ki te whakapuaki i te kupu e hōmai e Ihowā ki tōku waha?"
Te Poropiti Tuarua a Paraama
13 Nā, ka mea a Pāraka ki a ia, "Tēnā, haere mai tāua ki tētahi wāhi kē atu, e kite ai koe i a rātou. Ko tō rātou pito tāu e kite ai; e kore hoki koe e kite i a rātou katoa; ā, hei reira puaki ai i a koe tāku kanga mō rātou." 14 Nā, ka kawea ia e ia ki te māra o Topimi, ki te tihi o Pihika, ā, hangā ana e ia e whitu ngā āta, whakaekea atu ana hoki e ia he pūru, he hipi, ki tēnei āta, ki tēnei āta.
15 Nā, ka mea ia ki a Pāraka, "E tū ki konei ki te taha o tāu tahunga tinana, ka whakatau ahau ki kō, ki a Ihowā."
16 Nā, ka tūpono a Ihowā ki a Paraama, ka hōmai e ia he kupu ki tōna waha, ka mea, "Hoki atu ki a Pāraka, kia pēnei hoki tāu kī atu."
17 Ā, ka haere atu ia ki a ia, nā, e tū ana ia i te taha o tāna tahunga tinana, rātou ko ngā rangatira o Moapa. Ā, ka mea a Pāraka ki a ia, "I pēhea mai te kupu a Ihowā?"
18 Nā, ka ara tāna kī pepeha, ka mea:
"Whakatika, e Pāraka, whakarongo mai;
kia whai taringa mai ki ahau, e te tama a Tiporo.
19 Ehara te Atua i te tangata e teka ai;
i te tama rānei a te tangata e puta kē ai ōna whakaaro.
Tērā rānei ia e kōrero, ā, kore ake e mahi?
E puaki rānei tāna kupu, ā, kāhore e mana?
20 Nanā, kua riro mai i ahau te kupu manaaki;
kua oti hoki i a ia te kupu manaaki;
ā, e kore e taea e ahau te whakaputa kē.
21 "Kāhore i tirohia e ia he kino i a Hākopa,
kāhore anō hoki i kitea he tutū i a Īharaira.
Kei a ia a Ihowā, tōna Atua,
kei roto hoki i a rātou te hāmama a te kīngi.
22 Nā, Ihowā rātou i whakaputa mai i Īhipa;
kei tō te unikanga tōna kaha.
23 He pono kāhore he mākutu mō Hākopa,
kāhore anō hoki he whaiwhaiā mō Īharaira.
Hei tēnei wā anō ka kōrerotia a Hākopa,
āe rā, a Īharaira, ‘Anō te mahi a te Atua!’
24 Nanā, ka whakatika te iwi ānō he raiona kātua,
ka ara ake anō hoki ānō he raiona;
e kore e takoto, kia kainga rā anō te tūpāpaku,
kia inumia hoki ngā toto o te parekura."
25 Nā, ka mea a Pāraka ki a Paraama, "Kaua rawa e kanga i a rātou, kaua rawa rānei e manaaki i a rātou."
26 Nā, ka whakautua e Paraama, ka mea ki a Pāraka, "Kāhore ianei ahau i kōrero ki a koe, i mea, ‘Ko ngā mea katoa e kōrero mai ai a Ihowā, ko tēnā tāku e mea ai’?"
27 Nā, ka mea a Pāraka ki a Paraama, "Tēnā, me kawe koe e ahau ki tētahi atu wāhi; tērā pea e pai te Atua kia whakapuakina e koe i reira tāku kanga mō rātou." 28 Kātahi ka kawea a Paraama e Pāraka ki te tihi o Peoro, e titiro iho ana ki te koraha.
29 Ā, ka mea a Paraama ki a Pāraka, "Hangā he āta māku ki konei kia whitu, kia rite hoki māku ki konei he pūru kia whitu, he hipi toa kia whitu." 30 Ā, rite tonu tā Pāraka i mea ai ki ngā mea i kōrerotia e Paraama, ā, whakaekea ana e ia he pūru, he hipi, ki runga ki tēnei āta, ki tēnei āta.
Balaão abençoa Israel a primeira vez
1 Então Balaão disse a Balaque: Edifica-me aqui sete altares, e prepara-me aqui sete novilhos e sete carneiros.
2 Fez, pois, Balaque como Balaão dissera: e Balaque e Balaão ofereceram um novilho e um carneiro sobre cada altar. 3 Então Balaão disse a Balaque: Fica-te junto do teu holocausto, e eu irei; porventura o Senhor me sairá ao encontro, e o que me mostrar te notificarei. Então foi a um lugar alto.
4 E encontrando-se Deus com Balaão, este lhe disse: Preparei sete altares, e ofereci um novilho e um carneiro sobre cada altar.
5 Então o Senhor pôs a palavra na boca de Balaão, e disse: Torna-te para Balaque, e assim falarás.
6 E tornando para ele, eis que estava junto do seu holocausto, ele e todos os príncipes dos moabitas. 7 Então proferiu a sua parábola, e disse: De Arã, me mandou trazer Balaque, rei dos moabitas, das montanhas do oriente, dizendo: Vem, amaldiçoa-me a Jacó; e vem, denuncia a Israel.
8 Como amaldiçoarei o que Deus não amaldiçoa? E como denunciarei, quando o Senhor não denuncia?
9 Porque do cume das penhas o vejo, e dos outeiros o contemplo; eis que este povo habitará só, e entre as nações não será contado.
10 Quem contará o pó de Jacó e o número da quarta parte de Israel? Que a minha alma morra da morte dos justos, e seja o meu fim como o seu.
11 Então disse Balaque a Balaão: Que me fizeste? Chamei-te para amaldiçoar os meus inimigos, mas eis que inteiramente os abençoaste.
12 E ele respondeu, e disse: Porventura não terei cuidado de falar o que o Senhor pôs na minha boca?
Balaão abençoa Israel a segunda vez
13 Então Balaque lhe disse: Rogo-te que venhas comigo a outro lugar, de onde o verás; verás somente a última parte dele, mas a todo ele não verás; e amaldiçoa-mo dali.
14 Assim o levou consigo ao campo de Zofim, ao cume de Pisga; e edificou sete altares, e ofereceu um novilho e um carneiro sobre cada altar. 15 Então disse a Balaque: Fica aqui junto do teu holocausto, e eu irei ali ao encontro do Senhor.
16 E, encontrando-se o Senhor com Balaão, pôs uma palavra na sua boca, e disse: Torna para Balaque, e assim falarás.
17 E, vindo a ele, eis que estava junto do holocausto, e os príncipes dos moabitas com ele; disse-lhe pois Balaque: Que coisa falou o Senhor?
18 Então proferiu a sua parábola, e disse: Levanta-te, Balaque, e ouve; inclina os teus ouvidos a mim, filho de Zipor.
19 Deus não é homem, para que minta; nem filho do homem, para que se arrependa; porventura diria ele, e não o faria? Ou falaria, e não o confirmaria?
20 Eis que recebi mandado de abençoar; pois ele tem abençoado, e eu não o posso revogar.
21 Não viu iniquidade em Israel, nem contemplou maldade em Jacó; o Senhor seu Deus é com ele, e no meio dele se ouve a aclamação de um rei.
22 Deus os tirou do Egito; as suas forças são como as do boi selvagem.
23 Pois contra Jacó não vale encantamento, nem adivinhação contra Israel; neste tempo se dirá de Jacó e de Israel: Que coisas Deus tem realizado!
24 Eis que o povo se levantará como leoa, e se erguerá como leão; não se deitará até que coma a presa, e beba o sangue dos mortos.
25 Então Balaque disse a Balaão: Nem o amaldiçoarás, nem o abençoarás.
26 Porém Balaão respondeu, e disse a Balaque: Não te falei eu, dizendo: Tudo o que o Senhor falar isso farei?
Balaão abençoa Israel a terceira vez
27 Disse mais Balaque a Balaão: Ora vem, e te levarei a outro lugar; porventura bem parecerá aos olhos de Deus que dali mo amaldiçoes.
28 Então Balaque levou Balaão consigo ao cume de Peor, que dá para o lado do deserto. 29 Balaão disse a Balaque: Edifica-me aqui sete altares, e prepara-me aqui sete novilhos e sete carneiros.
30 Balaque, pois, fez como dissera Balaão: e ofereceu um novilho e um carneiro sobre cada altar.
Almeida Corrigida Fiel | acf ©️ 1994, 1995, 2007, 2011 Sociedade Bíblica Trinitariana do Brasil (SBTB). Todos os direitos reservados. Texto bíblico utilizado com autorização. Saiba mais sobre a SBTB. A Missão da SBTB é: Uma cópia da Bíblia Fiel ®️ para cada pessoa. Ajude-nos a cumprir nossa Missão!