1 Auē me i rite koe ki tōku tungāne
i ngote nei i ngā ū o tōku whaea!
Ka kite ahau i a koe i waho, ka kihia koe e ahau,
āe, e kore tētahi e whakahāwea ki ahau.
2 Ka aratakina koe e ahau,
ka kawea ki te whare o tōku whaea,
ko ia anō hei whakaako i ahau.
Ka whakainumia koe e ahau ki te wāina whakaranu,
ki te wai o tāku pamekaranete.
3 Ko tōna mauī ki raro i tōku mātenga,
ko tōna matau ki te awhi i ahau!
4 He kī atu tēnei nāku ki a koutou, e ngā tamāhine o Hiruhārama,
kaua e whakaohokia, kaua e whakaarahia tāku e aroha nei,
kia pai rā anō ia!
Ngā Hoa
5 Ko wai tēnei e haere mai nei i te koraha
e taupuhipuhi nei ki tāna i aroha ai?
Te Wahine
Nāku koe i whakaara ake i raro i te āporo;
ko te wāhi tēnā i puta mai ai koe i roto i tōu whaea;
i puta mai anō koe i reira i roto i te wahine i whānau ai koe.
6 Waiho ahau hei hīri ki tōu ngākau,
hei hīri ki tōu ringa;
rite tahi hoki ki tō te mate te kaha o te aroha;
nanakia tonu te hae, ānō ko te urupā,
ko ōna hiko, he hiko ahi,
he mura pū nā Ihowā.
7 Nui te wai, e kore te aroha e taea te tinei,
e kore anō e ngaro i ngā awa.
Ahakoa i hoatu e te tangata
ngā rawa katoa o tōna whare mō te aroha,
ka whakahāweatia rawatia.
Ngā Hoa
8 He teina nohinohi tō mātou,
kāhore hoki ōna ū.
Me pēhea mātou ki tō mātou teina
i te rā e kōrerotia ai ia?
9 Ki te mea he taiepa ia,
ka hangā e tātou he pourewa ki runga ki a ia, he mea hiriwa.
Ki te mea he tatau ia,
ka whakakōpakina ia e tātou ki ngā papa hīta.
Te Wahine
10 He taiepa ahau,
ko ōku ū, ānō ko ōna pourewa;
nō reira, ki tāna titiro mai,
i rite ahau ki tētahi kua kite i te āta noho.
Te Tāne
11 He māra wāina tā Horomona i Paara-Hamono,
tukua atu ana e ia te māra ki ngā kaitiaki;
kotahi mano ngā hiriwa hei kawenga mai mā tēnei,
mā tēnei hei utu mō ōna hua.
12 Ko tāku māra, ko tāku ake, kei tōku aroaro;
māu, e Horomona, te kotahi mano,
ā, mā ngā kaitiaki o ōna hua e rua rau.
13 E koe e noho nei i ngā kāri,
e whakarongo ana ngā hoa ki tōu reo;
meinga kia rongo ahau.
Te Wahine
14 Kia hohoro, e tāku e aroha nei,
kia rite koe ki te anaterope,
ki te kūao hāta rānei
i runga i ngā maunga kīnaki kakara!
1 Ah, se fosses meu irmão, amamentado ao seio de minha mãe! Então, encontrando-te fora, poderia beijar-te sem que ninguém me censurasse.
2 Eu te levaria, te faria entrar na casa de minha mãe; te daria a beber vinho perfumado, licor de minhas romãs.
3 Sua mão esquerda está sob a minha cabeça, e sua direita abraça-me.
4 – Conjuro-vos, ó filhas de Jerusalém, não desperteis nem perturbeis o amor, antes que ele o queira.
5 – Quem é esta que sobe do deserto apoiada em seu bem-amado? – Sob a macieira eu te despertei, onde em dores te deu à luz tua mãe, onde em dores te pôs no mundo tua mãe.
6 – Põe-me como um selo sobre o teu coração, como um selo sobre os teus braços; porque o amor é forte como a morte, a paixão é violenta como o Sheol. Suas centelhas são centelhas de fogo, uma chama divina.
7 As torrentes não poderiam extinguir o amor, nem os rios o poderiam submergir. Se alguém desse toda a riqueza de sua casa em troca do amor, só obteria desprezo.
8 Temos uma irmã pequenina que não tem ainda os seus seios formados. Que faremos nós de nossa irmã no dia em que for pedida em casamento?
9 Se ela é um muro, construiremos sobre ela ameias de prata. Se é uma porta, a fecharemos com batentes de cedro.
10 – Ora, eu sou um muro, e meus seios são como torres; por isso, sou aos seus olhos uma fonte de alegria.
11 Salomão tinha uma videira em Baal-Hamon. Confiou-a aos guardas: cada um dos quais devia dar mil siclos de prata pelos frutos colhidos.
12 Eu disponho de minha videira: mil siclos para ti, Salomão! Duzentos para aqueles que velam pela colheita.
13 – Os amigos estão atentos. Ó tu, que habitas nos jardins, faze-me ouvir a tua voz.
14 – Foge, meu bem-amado, como a gazela, ou como o cervozinho sobre os montes perfumados!