Publicidade

Eclesiastes 2

RV
Te Huakore o te Kaiapa

1 I mea ahau i roto i tōku ngākau, "Tēnā , ka whakamātauria koe e ahau ki te koa; , te āhuareka māu." Heoi, he horihori anō hoki tēnei. 2 Ko te kata, kīia iho e ahau "He haurangi;" ko te koa, "He mahi aha tāna?" 3 I whai ahau i roto i tōku ngākau me pēhea te whakaahuareka i tōku kikokiko ki te wāina me te whakahaere anō ia a tōku ngākau i ahau i runga i te whakaaro nui ā, me pēhea tāku hopu i te wairangi, kia kitea anō e ahau he aha tēnā mea pai a ngā tama a te tangata e mahia nei i raro i te rangi i ngā katoa e ora nei rātou.

4 I mahia e ahau ētahi mahi nunui māku; i hangā e ahau ētahi whare mōku; i whakatōkia e ahau ētahi māra wāina māku. 5 I hangā e ahau ētahi kāri māku, me ētahi māra rākau, whakatōkia iho e ahau ki reira ngā rākau katoa e whai hua ana. 6 I hangā e ahau he poka wai māku hei whakamākūkū mai i reira i te ngahere, i te wāhi i whakatupuria ai ngā rākau. 7 I hokona e ahau he pononga tāne, he pononga wāhine, ā, he pononga anō i whānau ki tōku whare; he tini hoki āku kāhui kau, āku kāhui hipi, maha atu i ā te hunga katoa i mua atu i ahau i Hiruhārama. 8 I āmenea mai anō e ahau he hiriwa, he kōura, me te taonga i rawe ki ngā kīngi, ki ngā kāwanatanga; i meatia anō e ahau he kaiwaiata, tāne, he kaiwaiata wāhine, me ngā āhuareka anō a ngā tama a te tangata, te tini o te wāhine iti.

9 Heoi, kua nui ahau, neke noa ake ana āku i ā te hunga katoa i mua ake i ahau i Hiruhārama, me te mau anō hoki tōku whakaaro nui.

10 Ko ngā mea katoa anō hoki i hiahiatia e ōku kanohi,

kīhai i kaiponuhia e ahau i a rāua,

kīhai anō i pēhia e ahau tōku ngākau i te meatanga atu ki tētahi whakahari;

i hari hoki tōku ngākau i ōku ruhatanga katoa;

ā, ko te wāhi tēnei māku o ōku ruhatanga katoa.

11 Kātahi ahau ka titiro ki ngā mahi katoa i mahia e ōku ringa,

ki te ruhatanga hoki i ruha ai ahau i te mahinga;

nanā, he horihori katoa, he whai kau i te hau,

ā, kāhore he hua pai i raro i te .

Te Whakaaronui me te Wairangi

12 I anga anō ahau ki te mātakitaki ki te whakaaro nui,

ki te haurangi, ki te wairangi;

he aha koia te mea e taea e te tangata e haere mai ana i muri i te kīngi?

Heoi anō ko te mea kua oti noa ake.

13 Kātahi ahau ka kite, hira ake te whakaaro nui i te wairangi;

he pērā hoki me te mārama e hira ake ana i te pōuri.

14 Ko te tangata whakaaro nui,

kei tōna māhunga ōna kanohi,

ā, kei te pōuri te wairangi e haere ana.

Otiia, i kite anō ahau kotahi tonu te mea e ana ki a rātou katoa.

15 Kātahi ahau ka ake i roto i tōku ngākau,

"Ko te mea i ki te wairangi ka anō ki ahau nei anō hoki;

he aha hoki ōku whakaaro i nui ake ai?"

, ko tāku kīanga ake i roto i tōku ngākau,

"He horihori anō hoki tēnei."

16 te mea kāhore he maharatanga ki te tangata whakaaro nui,

pērā anō i te kore ki te wairangi ā ake ake;

inā hoki i ngā e haere ake nei kua wareware noa ake ngā mea katoa.

, ko te tangata whakaaro nui tōna matenga, pērā anō i te wairangi!

17 , kua kino ahau ki te ora; te mea he ki ahau te mahi e mahia ana i raro i te ; he horihori katoa hoki, he whai kau i te hau. 18 I kino anō hoki ahau ki tōku māuiui i māuiui ai ahau i raro i te ; inā hoki me waiho iho e ahau te tangata i muri i ahau. 19 Ko wai hoki e mōhio ana hei tangata whakaaro nui rānei ia, hei wairangi rānei? Otiia, hei a ia te tikanga ōku māuiui katoa i māuiui ai ahau, i nui ai anō hoki ōku whakaaro i raro i te . He horihori anō hoki tēnei. 20 , ka anga ahau, ka mea kia whakaparahako tōku ngākau ki te māuiui katoa i māuiui ai ahau i raro i te . 21 Tēnei hoki tētahi tangata kei runga nei i te whakaaro nui tāna mahi, kei runga i te mātauranga, kei runga i te mōhio; otiia ka waiho e ia hei wāhi te tangata kīhai nei i mahi. He horihori anō tēnei, he nui. 22 He aha oti te tukunga iho ki te tangata o tōna māuiui katoa, o te ngana o tōna ngākau i māuiui ai ia i raro i te ? 23 He pōuri kau hoki ōna katoa, he ngākau mamae tōna raruraru, e kore anō hoki tōna ngākau e okioki i te . , he horihori anō hoki tēnei.

24 Kāhore he mea pai te tangata i tua atu i te kai, i te inu, i te mea kia whiwhi tōna wairua i te pai i roto i tōna māuiui. I kite anō hoki ahau i tēnei, te ringa o te Atua tēnei. 25 Ko wai oti e nui atu tāna kai, ko wai e reka ake i ahau? 26 Ki te tangata hoki e pai ana ki te Atua aroaro e hōmai ana e ia he whakaaro nui, he mātauranga, he koa; ki te tangata hara ia e hōmai ana e ia he raruraru, ki te kohikohi, ki te āmene mea mai, hei hoatutanga māna ki te tangata e pai ana ki te Atua aroaro. He horihori anō hoki tēnei, he whai i te hau.

1 DIJE 2.1 Lc. 12.19.yo en mi corazón: Ven ahora, te probaré con alegría, y gozarás de bienes. Mas he aquí esto también era vanidad.

2 2.2 Pr. 14.13. A la risa dije: Enloqueces; y al placer: ¿De qué sirve esto?

3 Propuse en mi corazón agasajar mi carne con vino, y que 2.3 cp. 1.17.anduviese mi corazón en sabiduría, con retención de la necedad, hasta ver cuál fuese el bien de los hijos de los hombres, en el cual se ocuparan debajo del cielo todos los días de su vida.

1 las riquezas
2 y la sabiduría.

4 Engrandecí mis obras, 2.4 1 R. 7.1-12.edifiquéme casas, plantéme viñas;

5 Híceme huertos y jardines, y planté en ellos árboles de todos frutos;

6 Híceme estanques de aguas, para regar de ellos el bosque donde los árboles crecían.

7 2.7 Gn. 14.14. Poseí siervos y siervas, y tuve hijos de familia; también tuve posesión grande de vacas y ovejas, sobre todos los que fueron antes de en Jerusalem;

8 2.8 1 R. 9.28 y 10.10,14,21. Alleguéme también plata y oro, y tesoro preciado de reyes y de 2.8 1 R. 20.14, etc.provincias; híceme de cantores y cantoras, y los deleites de los hijos de los hombres, instrumentos músicos y de todas suertes.

9 Y fuí engrandecido, y aumentado más que todos los que fueron antes de en Jerusalem: á más de esto 2.9 ver. 3perseveró conmigo mi sabiduría.

10 No negué á mis ojos ninguna cosa que desearan, ni aparté mi corazón de placer alguno, porque mi corazón gozó de todo mi trabajo: y 2.10 cp. 3.22 y 5.18 y 9.9.ésta fué mi parte de toda mi faena.

11 Miré yo luego todas las obras que habían hecho mis manos, y el trabajo que tomé para hacer las: y he aquí, 2.11 cp. 1.1.todo vanidad y aflicción de espíritu, y 2.11 cp. 1.3.no hay provecho debajo del sol.

12 Después torné yo á mirar para ver la sabiduría 2.12 cp. 1.17.y los desvaríos y la necedad; (porque ¿qué hombre hay que pueda seguir al rey en lo que ya hicieron?)

13 Y he visto que la sabiduría sobrepuja á la necedad, como la luz á las tinieblas.

14 2.14 Pr. 17.24. El sabio tiene sus ojos en su cabeza, mas el necio anda en tinieblas: empero también entendí yo que 2.14 Sal. 49.10.un mismo suceso acaecerá al uno que al otro.

15 Entonces dije yo en mi corazón: Como sucederá al necio me sucederá también á : ¿para qué pues he trabajado hasta ahora por hacerme 2.15 cp. 6.8,11 y 7.11,16 y 12.9,12.más sabio? Y dije en mi corazón, que también esto era vanidad.

16 Porque ni del sabio ni del necio habrá memoria para siempre; pues en los días venideros ya todo será olvidado, y también morirá el sabio como el necio.

17 Aborrecí por tanto la vida; porque la obra que se hace debajo del sol me era fastidiosa; por cuanto todo es 2.17 cp. 1.14.vanidad y aflicción de espíritu.

18 Yo asimismo aborrecí todo mi trabajo que había puesto por obra debajo del sol; el cual dejaré á otro que vendrá después de .

19 2.19 Sal. 39.6. ¿Y quién sabe si será sabio, ó necio, el que se enseñoreará de todo mi trabajo en que yo me afané, y en que ocupé debajo del sol mi sabiduría? Esto también es vanidad.

20 Tornéme por tanto á desesperanzar mi corazón acerca de todo el trabajo en que me afané, y en que había ocupado debajo del sol mi sabiduría.

21 ¡Que el hombre trabaje con sabiduría, y con ciencia, y con rectitud, y que haya de dar su hacienda á hombre que nunca trabajó en ello! También es esto vanidad y mal grande.

22 2.22 cp. 1.3. Porque ¿qué tiene el hombre de todo su trabajo, y fatiga de su corazón, con que debajo del sol él se afanara?

23 Porque todos sus días no son sino 2.23 Job 14.1.dolores, y sus trabajos molestias: aun de noche su corazón no reposa. Esto también es vanidad.

24 2.24 cp. 3.12,13,22 y 5.18 y 8.15. Lc. 12.19. 1 Co. 15.32. No hay cosa mejor para el hombre sino que coma y beba, y que su alma vea el bien de su trabajo. También tengo yo visto que esto es de la mano de Dios.

25 Porque ¿quién comerá, y quién se cuidará, mejor que yo?

26 Porque al hombre que le agrada, Dios le da sabiduría y ciencia y gozo: mas al pecador da trabajo, el que allegue y amontone, 2.26 Job 27.16,17.para que al que agrada á Dios. También esto es vanidad y aflicción de espíritu.

Veja também

Bíblia Online Bíblia Online

Bíblia Online • Versão: 2026-07-04_23-13-58-