1 Poi i figli d’Israele partirono e si accamparono nelle pianure di Moab, oltre il Giordano di Gerico. 2 Ora Balac, figlio di Sippor, vide tutto quello che Israele aveva fatto agli Amorei; 3 e Moab ebbe grande paura di questo popolo, che era così numeroso; Moab fu preso dall’angoscia a causa dei figli d’Israele. 4 Così Moab disse agli anziani di Madian: "Ora questa moltitudine divorerà tutto ciò che è intorno a noi, come il bue divora l’erba dei campi". Ora Balac, figlio di Sippor era, in quel tempo, re di Moab. 5 Egli mandò ambasciatori a Balaam, figlio di Beor, a Petor che sta sul fiume, nel paese dei figli del suo popolo per chiamarlo e dirgli: "Ecco, un popolo è uscito dall’Egitto; esso ricopre la faccia della terra, e si è stabilito di fronte a me; 6 vieni, dunque, te ne prego, e maledici per me questo popolo; poiché è troppo potente per me; forse così riusciremo a sconfiggerlo, e potrò scacciarlo dal paese; poiché so che chi tu benedici è benedetto, e chi tu maledici è maledetto". 7 Gli anziani di Moab e gli anziani di Madian partirono portando in mano il salario dell’indovino e, arrivati da Balaam, gli riferirono le parole di Balac. 8 Allora Balaam disse loro: "Alloggiate qui stanotte; e vi darò la risposta secondo quello che mi dirà l’Eterno". E i prìncipi di Moab stettero da Balaam. 9 Ora Dio venne a Balaam e gli disse: "Chi sono questi uomini che stanno da te?". 10 E Balaam rispose a Dio: "Balac, figlio di Sippor, re di Moab, mi ha mandato a dire: 11 ‘Ecco, il popolo che è uscito dall’Egitto ricopre la faccia della terra; ora vieni a maledirlo per me; forse riuscirò così a batterlo e potrò scacciarlo’". 12 E Dio disse a Balaam: "Tu non andrai con loro, non maledirai quel popolo, perché è benedetto". 13 Balaam si alzò, la mattina, e disse ai prìncipi di Balac: "Andatevene al vostro paese, perché l’Eterno mi ha negato il permesso di venire con voi". 14 E i prìncipi di Moab si alzarono, tornarono da Balac e dissero: "Balaam ha rifiutato di venire con noi". 15 Allora Balac mandò di nuovo dei prìncipi, in maggior numero e più importanti di quelli di prima. 16 Costoro andarono da Balaam e gli dissero: "Così dice Balac, figlio di Sippor: ‘Ti prego, nulla ti trattenga dal venire da me; 17 poiché io ti colmerò di onori e farò tutto ciò che mi dirai; vieni dunque, ti prego, e maledici per me questo popolo’". 18 Ma Balaam rispose ai servi di Balac e disse: "Anche se Balac mi desse la sua casa piena d’argento e d’oro, non potrei trasgredire l’ordine dell’Eterno, del mio Dio, per fare qualcosa piccola o grande che sia. 19 Tuttavia, trattenetevi qui, anche voi, stanotte, affinché io sappia ciò che l’Eterno mi dirà ancora". 20 E Dio venne di notte a Balaam e gli disse: "Se quegli uomini sono venuti a chiamarti, alzati e va’ con loro; soltanto, farai ciò che io ti dirò". 21 Balaam quindi si alzò la mattina, sellò la sua asina e se ne andò con i prìncipi di Moab. 22 Ma l’ira di Dio si accese perché egli se ne era andato; e l’angelo dell’Eterno si pose sulla strada per fargli da ostacolo. Ora egli cavalcava la sua asina e aveva con sé due servitori. 23 L’asina, vedendo l’angelo dell’Eterno che stava sulla strada con la sua spada sguainata in mano, uscì dalla strada e cominciò ad andare per i campi. Balaam percosse l’asina per rimetterla sulla strada. 24 Allora l’angelo dell’Eterno si fermò in un sentiero infossato che passava tra le vigne e aveva un muro di qua e un muro di là. 25 L’asina vide l’angelo dell’Eterno; si strinse al muro e schiacciò il piede di Balaam contro il muro; e Balaam la percosse di nuovo. 26 L’angelo dell’Eterno passò di nuovo oltre, e si fermò in un luogo stretto dove non c’era modo di volgersi né a destra né a sinistra. 27 L’asina vide l’angelo dell’Eterno e si sdraiò sotto Balaam; l’ira di Balaam si accese, ed egli percosse l’asina con un bastone. 28 Allora l’Eterno aprì la bocca all’asina, che disse a Balaam: "Che ti ho fatto che tu mi percuoti già per la terza volta?". 29 E Balaam rispose all’asina: "Perché ti sei beffata di me. Ah se avessi una spada in mano! Ti ammazzerei all’istante". 30 L’asina disse a Balaam: "Non sono io la tua asina che hai sempre cavalcato fino a quest’oggi? Sono io solita farti così?". Ed egli rispose: "No". 31 Allora l’Eterno aprì gli occhi a Balaam, ed egli vide l’angelo dell’Eterno che stava sulla strada, con la sua spada sguainata. Balaam si inchinò e si prostrò con la faccia a terra. 32 L’angelo dell’Eterno gli disse: "Perché hai percosso la tua asina già tre volte? Ecco, io sono uscito per farti da ostacolo, perché la via che percorri è contraria al mio volere; 33 e l’asina mi ha visto ed è uscita di strada davanti a me queste tre volte; se non fosse uscita di strada davanti a me, certo io avrei già ucciso te e lasciato in vita lei". 34 Allora Balaam disse all’angelo dell’Eterno: "Io ho peccato, perché non sapevo che tu ti fossi messo contro di me sulla strada; e ora, se questo ti dispiace, io me ne ritornerò". 35 E l’angelo dell’Eterno disse a Balaam: "Va’ pure con quegli uomini; ma dirai soltanto quello che io ti dirò". E Balaam se ne andò con i prìncipi di Balac. 36 Quando Balac udì che Balaam arrivava, gli andò incontro a Ir-Moab che è sul confine segnato dall’Arnon, alla frontiera estrema. 37 E Balac disse a Balaam: "Non ti ho mandato a chiamare con insistenza? perché non sei venuto da me? non sono proprio in grado di farti onore?". 38 E Balaam rispose a Balac: "Ecco, sono venuto da te, ma posso adesso dire qualsiasi cosa? la parola che Dio mi metterà in bocca, quella dirò". 39 Balaam andò con Balac, e giunsero a Chiriat-Usot. 40 E Balac sacrificò buoi e pecore e mandò parte delle carni a Balaam e ai prìncipi che erano con lui. 41 La mattina Balac prese Balaam e lo fece salire a Bamot-Baal, da dove Balaam vide l’estremità del campo d’Israele.
1 Nā, ka tūria atu e ngā tama a Īharaira, ā, ka noho ki ngā mānia o Moapa, ki tēnei taha o Horano ki te ritenga atu o Heriko.
2 Ā, i kite a Pāraka tama a Tiporo i ngā mea katoa i mea ai a Īharaira ki ngā Amori. 3 Nā, nui atu te wehi o Moapa ki te iwi, nō te mea he tokomaha; ā, tuatea noa iho a Moapa i ngā tama a Īharaira.
4 Nā, ka mea a Moapa ki ngā kaumātua o Miriana, "Ākuanei tēnei hui horomiti ai i ngā tāngata katoa i ngā taha katoa o tātou, pērā ai me te kau e horomiti nei i te tarutaru o te māra."
Ā, ko Pāraka tama a Tiporo te kīngi o Moapa i taua wā. 5 Nā, ka tukua e ia he karere ki a Paraama tama a Peoro ki Petoro, i te taha o te awa, ki te whenua o ngā tama o tōna iwi, ki te tiki i a ia, hei mea:
"He iwi tēnei kua puta mai i Īhipa, nā, kapi ana i a rātou te mata o te whenua; e noho nei anō rātou i tōku aroaro. 6 Nā, tēnā, haere mai hei kaikanga māku i te iwi nei; he kaha kē hoki rātou i ahau; tērā pea ka toa ahau, ka patua rātou e mātou, ā, ka peia atu rātou i te whenua; e mōhio ana hoki ahau ko tāu e manaaki ai ka manaakitia, ko tāu hoki e kanga ai ka kangā."
7 Ā, ka haere ngā kaumātua o Moapa rātou ko ngā kaumātua o Miriana me ngā utu mākutu i ō rātou ringa; ā, ka tae ki a Paraama, ā, kōrerotia ana e rātou ngā kupu a Pāraka.
8 Nā, ka mea ia ki a rātou, "E noho ki konei i tēnei pō, ā, māku e whakahoki he kōrero ki a koutou, ko tā Ihowā hoki e kōrero ai ki ahau." Nā, ka noho ngā rangatira o Moapa ki a Paraama.
9 Nā, ka haere te Atua ki a Paraama, ka mea, "Ko wai ēnā tāngata i a koe nā?"
10 Ā, ka mea a Paraama ki te Atua, "Kua unga tāngata mai a Pāraka tama a Tiporo, kīngi o Moapa, ki ahau, hei kī mai: 11 ‘He iwi tēnei kua puta mai i Īhipa, ā, kapi ana i a rātou te mata o te whenua; tēnā, haere mai hei kaikanga māku i a rātou; tērā pea e taea e ahau te whawhai ki a rātou, te pei hoki i a rātou.’ "
12 Nā, ka mea te Atua ki a Paraama, "Kaua e haere i a rātou; kaua e kangā tēnā iwi; kua oti hoki rātou te manaaki."
13 Nā, ka maranga a Paraama i te ata, ka mea ki ngā rangatira a Pāraka, "Haere ki tō koutou whenua; e kore hoki a Ihowā e pai ki te tuku i ahau kia haere i a koutou."
14 Nā, ka whakatika ngā rangatira o Moapa, ka haere ki a Pāraka, ka mea, "Kīhai a Paraama i pai ki te haere tahi mai i a mātou."
15 Nā, ka tonoa e Pāraka ētahi atu rangatira, he tokomaha atu, he nunui atu i ērā. 16 Ā, ka tae rātou ki a Paraama, ka mea ki a ia:
"Ko te kupu tēnei a Pāraka tama a Tiporo: ‘Kei puritia atu koe e tētahi mea, haere mai ki ahau. 17 Ka whakanuia rawatia hoki koe e ahau, ka meatia anō e ahau ngā mea katoa e mea mai ai koe ki ahau; haere mai rā hei kaikanga māku i tēnei iwi.’ "
18 Nā, ka utu Paraama, ka mea ki ngā tāngata a Pāraka, "Ahakoa i kī tōna whare i te hiriwa, i te kōura, e hōmai e Pāraka ki ahau, e kore e āhei i ahau te whakawhiti ki kō atu i te kupu a Ihowā, a tōku Atua, te mea i te mea iti iho, i te mea nui ake rānei. 19 Nā, e noho ki konei i tēnei pō, kia mōhio ahau ki tā Ihowā e mea mai ai anō ki ahau."
20 Ā, i puta mai te Atua ki a Paraama i te pō, ā, ka mea ki a ia, "Ki te haere mai aua tāngata ki te karanga i a koe, whakatika, haere i a rātou; ko te kupu ia e kōrero ai ahau ki a koe, ko tēnā tāu e mea ai." 21 Nā, ka maranga a Paraama i te ata, ā, whakanohoia ana e ia tana kāihe, ā, haere ana i ngā rangatira o Moapa.
22 Nā, ka mura te riri o te Atua mōna i haere, ā, ka tū te anahera a Ihowā ki te ara hei hoariri mōna. Ā, i runga ia i tōna kāihe e noho ana, ko āna tāngata tokorua hoki ōna hoa. 23 Ā, ka kite te kāihe i te anahera a Ihowā e tū ana i te ara, me tāna hoari i tōna ringa, unu rawa, ka peka atu te kāihe i te ara, ā, ka haere ki te pārae. Nā, ka whiua e Paraama te kāihe kia anga ki te ara.
24 Kātahi ka tū te anahera a Ihowā ki tētahi huarahi whāwhārua o ngā māra wāina, he taiepa kei tēnei taha, he taiepa hoki kei tērā taha. 25 Ā, nō te kitenga o te kāihe i te anahera a Ihowā, ka whakapiri ki te taiepa, ā, karapitia ana te waewae o Paraama ki te taiepa; nō, ka whiua anō e ia.
26 Nā, ka neke anō te anahera a Ihowā, ā, ka tū ki te wāhi kūiti, kāhore nei he ara hei pekanga ki matau, ki mauī. 27 Ā, nō te kitenga o te kāihe i te anahera a Ihowā, ka takoto ki raro i a Paraama; ā, ka mura te riri o Paraama, ka patua e ia te kāihe ki tāna rākau. 28 Nā, ka whakahamumutia e Ihowā te waha o te kāihe, ā, ka kōrero ki a Paraama, "I aha ahau ki a koe, i toru ai ēnei patunga āu i ahau?"
29 Ā, ka mea a Paraama ki te kāihe, "Mō tāu māminga rā ki ahau. Me he hoari i tōku ringa, inā, kua whakamatea koe e ahau ināianei."
30 Nā, ka mea ake te kāihe ki a Paraama, "Ehara ianei ahau i tāu kāihe, i ekengia nei e koe o tōku rironga mai rā anō i a koe, ā tae noa mai ki tēnei rā? He pēnei rānei tāku hanga ki a koe i mua?"
Ā, ka mea ia, "Kāhore."
31 Kātahi ka whakatirohia e Ihowā ngā kanohi o Paraama, ā, ka kite ia i te anahera a Ihowā e tū ana i te ara, me tāna hoari i tōna ringa, unu rawa; nā, ka tuohu ia, ka piko iho tōna mata.
32 Nā, ka mea te anahera a Ihowā ki a ia, "Nā te aha ēnei patunga e toru āu i tāu kāihe? Nanā, i puta atu ahau hei hoariri mōu, nō te mea e peau kē ana tōu ara i tōku aroaro. 33 Ā, i kite te kāihe i ahau, ā, e toru ōna pekanga ki tahaki i tōku aroaro. Me i kāhore ia te peka atu ki tahaki i tōku aroaro, inā, kua patua tēnei koe e ahau, ā, ko ia kua whakaorangia."
34 Nā, ka mea a Paraama ki te anahera a Ihowā, "Kua hara ahau; nōku kīhai i mōhio ko koe te tū mai ana i te ara ki te whakatūtaki i ahau; nā, ki te hē tēnei ki tāu titiro, me hoki ahau."
35 Nā, ka mea te anahera a Ihowā ki a Paraama, "Haere i aua tāngata; ko te kupu ia e kōrero ai ahau ki a koe, ko tēnā anake tāu e kōrero ai." Nā, ka haere a Paraama i ngā rangatira a Pāraka.
36 Ā, ka rongo a Pāraka e tae mai ana a Paraama, ka haere ia ki te whakatau i a ia ki tētahi pā o Moapa i te rohe o Aranona, i te rohe whakamutunga. 37 Ā, ka mea a Pāraka ki a Paraama, "Kāhore ianei ahau i āta unga ki a koe, ki te karanga i a koe? He aha koe tē haere mai ai ki ahau? He pono rānei e kore e āhei i ahau te whakanui i a koe?"
38 Nā, ka mea a Paraama ki a Pāraka, "Nā, kua tae mai nei ahau ki a koe. E taea rānei e ahau te kōrero tētahi mea, ahakoa iti? Ko te kupu e hōmai e te Atua ki tōku māngai, ko tēnā tāku e kōrero ai."
39 Nā, ka haere a Paraama i a Pāraka, ā, ka tae rāua ki Kiriata Hutoto. 40 Nā, ka patua he kau, he hipi, e Pāraka, ā, ka unga tāngata ki a Paraama rātou ko ōna hoa, ko ngā rangatira.
41 Ā, i te ata ka mau a Pāraka ki a Paraama, ā, kawea ana e ia ki runga ki ngā wāhi teitei o Paara, ā, ka kite atu ia i reira i te hiku o te iwi.