1 He inoi na Mohi, na te tangata a te Atua. E te Ariki, ko koe to matou nohoanga i nga whakatupuranga katoa.2 Kahore ano i whanau noa nga maunga, kahore i hanga e koe te whenua me te ao, ko koe te Atua no tua whakarere a ake tonu atu.3 E whakahokia ana e koe te tangata kia mongamonga noa, a e mea ana, E hoki, e nga tama a te tangata.4 Ki tau titiro hoki, he rite nga tau kotahi mano ki te ra onanahi, kua pahure atu nei, ki te mataaratanga hoki i te po.5 Me te mea na te waipuke tau kahakinga i a ratou; he moe ratou: i te ata ano he tarutaru e tupu ana.6 I te ata e tupu ana, e pihi ana: i te ahiahi kua kotia, kua maroke.7 Kua hemo nei hoki matou i tou riri: ka ohorere hoki i tou aritatanga.8 Kua maka e koe o matou kino ki tou aroaro, o matou mea huna ki te marama o tou mata.9 Ka pau o matou ra katoa, me te riri ano koe: hemo ake o matou tau ano he korero e korerotia ana.10 Ko nga ra o o matou tau e whitu tekau tau; a ki te whai kaha, ka waru tekau tau; heoi he mahi mauiui, he pouri to ratou kaha; ka hohoro hoki te hatepea atu, a ka rere atu matou.11 Ko wai te matau ana ki te kaha o tou riri? Rite pu ki te wehi ki a koe tou riri.12 Akona matou ki te tatau i o matou ra, kia anga ai te ngakau ki te whakaaro.13 Hoki mai, e Ihowa, kia pehea ake te roa? A kia puta ke he whakaaro mou ki au pononga.14 Kia na matou i te ata i tau mahi tohu: kia hari ai matou, kia koa ai, i o matou ra katoa.15 Whakaharitia matou, kia rite ki nga ra i whakawhiua ai matou e koe, ki nga tau i kite ai matou i te kino.16 Kia puta mai tau mahi ki au pononga, me tou kororia ki a ratou tamariki.17 A hei runga i a matou te ataahua o Ihowa, o to matou Atua: whakapumautia ano ki a matou te mahi a o matou ringa, ae ra, te mahi a o matou ringa, whakapumautia e koe.
1 Preghiera di Mosè, uomo di Dio.} O Signore, tu sei stato per noi un rifugio detà in età.2 Avanti che i monti fossero nati e che tu avessi formato la terra e il mondo, anzi, ab eterno in eterno, tu sei Dio.3 Tu fai tornare i mortali in polvere e dici: Ritornate, o figliuoli degli uomini.4 Perché mille anni, agli occhi tuoi, sono come il giorno dieri quandè passato, e come una veglia nella notte.5 Tu li porti via come in una piena; son come un sogno. Son come lerba che verdeggia la mattina;6 la mattina essa fiorisce e verdeggia, la sera è segata e si secca.7 Poiché noi siam consumati per la tua ira, e siamo atterriti per il tuo cruccio.8 Tu metti le nostre iniquità davanti a te, e i nostri peccati occulti, alla luce della tua faccia.9 Tutti i nostri giorni spariscono per il tuo cruccio; noi finiamo gli anni nostri come un soffio.10 I giorni de nostri anni arrivano a settantanni; o, per i più forti, a ottantanni; e quel che ne fa lorgoglio, non è che travaglio e vanità; perché passa presto, e noi ce ne voliam via.11 Chi conosce la forza della tua ira e il tuo cruccio secondo il timore che tè dovuto?12 Insegnaci dunque a così contare nostri giorni, che acquistiamo un cuor savio.13 Ritorna, o Eterno; fino a quando? e muoviti a pietà dei tuoi servitori.14 Saziaci al mattino della tua benignità, e noi giubileremo, ci rallegreremo tutti i dì nostri.15 Rallegraci in proporzione de giorni che ci hai afflitti, e degli anni che abbiam sentito il male.16 Apparisca lopera tua a pro de tuo servitori, e la tua gloria sui loro figliuoli.17 La grazia del Signore Iddio nostro sia sopra noi, e rendi stabile lopera delle nostre mani; sì, lopera delle nostre mani rendila stabile.