1 Chiama pure! C’è forse chi ti risponda? E a quale dei santi vorrai rivolgerti? 2 No, l’ira non uccide che l’insensato e l’irritazione non fa morire che lo stolto. 3 Io ho visto l’insensato prendere radice, ma ben presto ho dovuto maledire la sua casa. 4 I suoi figli vanno privi di soccorso, sono oppressi alla porta, e non c’è chi li difenda. 5 L’affamato gli divora il raccolto, glielo ruba perfino tra le spine; e l’assetato gli divora i beni. 6 Poiché la sventura non spunta dalla terra né il dolore germoglia dal suolo; 7 ma l’uomo nasce per soffrire, come la scintilla per volare in alto. 8 Io però vorrei cercare Dio e a Dio vorrei esporre la mia causa: 9 a lui, che fa cose grandi, imperscrutabili, meraviglie senza numero; 10 che sparge la pioggia sopra la terra e manda l’acqua sui campi; 11 che innalza quelli che erano abbassati e pone gli afflitti in salvo in luogo elevato; 12 che sventa i disegni degli astuti in modo che le loro mani non riescano a eseguirli: 13 che prende gli abili nella loro astuzia, in modo che il consiglio degli scaltri vada in rovina. 14 Di giorno essi incorrono nelle tenebre, a mezzogiorno brancolano come di notte; 15 ma Iddio salva l’oppresso dalla spada della loro bocca, e il povero dalla mano del potente. 16 Così per il misero c’è speranza, mentre l’iniquità ha la bocca chiusa. 17 Beato l’uomo che Dio corregge! Tu non disprezzare la correzione dell’Onnipotente; 18 poiché egli fa la piaga, poi la fascia; egli ferisce, ma le sue mani guariscono. 19 In sei sciagure egli sarà il tuo liberatore e in sette il male non ti toccherà. 20 In tempo di carestia ti scamperà dalla morte, in tempo di guerra dai colpi della spada. 21 Sarai sottratto al flagello della lingua, non temerai quando verrà il disastro. 22 In mezzo al disastro e alla fame riderai, non temerai le belve della terra; 23 perché avrai per alleate le pietre del suolo, e gli animali dei campi saranno con te in pace. 24 Saprai al sicuro la tua tenda e, visitando i tuoi pascoli, vedrai che non ti manca nulla. 25 Saprai che la tua progenie moltiplica, che i tuoi rampolli crescono come l’erba dei campi. 26 Scenderai maturo nella tomba, come i covoni di grano che si ammucchiano a suo tempo. 27 Ecco ciò che abbiamo trovato, riflettendo. Così è. Tu ascolta, e fanne profitto".
1 "Tēnā rā, karanga; ka whakaō rānei tētahi ki a koe?
Ā, ka anga atu koe ki a wai o te hunga tapu?
2 E patua ana hoki te kūware e te āritarita,
e whakamatea ana te whakaarokore e te hae.
3 I kite ahau i te kūware e hou ana ōna pakiaka;
kitea rawatia ake kua kangā e ahau tōna nohoanga.
4 Kei tawhiti atu āna tama i te ora,
mongamonga noa rātou i te kūwaha,
kāhore hoki he kaiwhakaora.
5 Ko āna hua ka kainga e te tangata matekai,
ka riro i a ia ahakoa i roto i te tātarāmoa,
ā, ka hāmama te māhanga ki ō rātou rawa.
6 Nā, e kore te hē e puta ake i te puehu,
e kore anō te raruraru e tupu ake i te oneone;
7 i whānau te tangata ki te raruraru,
tōna rite kei ngā korakora e rere nei whakarunga.
8 "Ko ahau ia ka rapu i tā te Atua;
me tuku atu tāku kōrero ki te Atua.
9 E mahi nei i ngā mea nunui e kore nei e taea te rapu atu,
i ngā mea whakamīharo e kore nei e taea te tatau.
10 E hōmai nei i te ua ki te mata o te whenua,
e unga nei i te wai ki te mata o ngā pārae;
11 e whakanoho nei i te hunga iti ki te wāhi tiketike,
ā, whakanekehia ake ana te hunga pōuri ki te ora.
12 E haukoti nei i ngā whakaaro o te hunga tinihanga,
tē taea e ō rātou ringa tā rātou i mea ai.
13 Mau ake i a ia te hunga whakaaro i tō rātou tinihanga:
pororaru iho ngā whakaaro o te hunga kotiti kē.
14 I te awatea nei, tūtaki ana rātou ki te pōuri;
whāwhā ana rātou i te poutūmārōtanga, ānō ko te pō.
15 Otiia, e whakaorangia ana e ia te rawakore i te hoari, i tō rātou māngai,
i te ringa anō o te tangata kaha.
16 Ka ai anō he tūmanakohanga atu mō te ware;
kokopi tonu ia te māngai o te kino.
17 "Nanā, ka hari te tangata e ākona ana e te Atua;
nā, kaua e whakahāwea ki te papaki a te Kaha Rawa.
18 He whakamamae hoki tāna, he takai anō;
e patu ana ia, ā, ko ōna ringa anō hei whakaora.
19 E ono ngā matenga e whakaora ai ia i a koe;
ahakoa e whitu, e kore te hē e pā ki a koe.
20 I te matekai ka hokona koe e ia kei mate;
i te tatauranga anō, kei pāngia e te hoari.
21 Ka huna koe i te whiu a te arero,
e kore anō koe e wehi i te whakangaromanga ina tae mai.
22 E kata anō koe ki te whakangaromanga rāua ko te hemokai;
e kore hoki koe e wehi i ngā kīrehe o te whenua.
23 Nō te mea ka takoto tāu kawenata ki ngā kōhatu o te pārae;
ka mau anō tā koutou rongo ko ngā kīrehe o te pārae.
24 Ka mōhio anō koe e tū ana tōu tēneti i te āionuku,
ka hāereere anō koe ki tōu nohoanga, tē ai he hara.
25 Ka mōhio anō koe he nui ōu uri,
he pērā anō tōu whānau me te tarutaru o te whenua.
26 Ka āta rite ōu tau ina tae koe ki te urupā,
ka pērā anō me te pūranga wīti e hikitia ake ana i tōna wā e rite ai.
27 "Nanā, tēnei, he mea rapu nā mātou, ko te mea tika hoki ia;
whakarangona mai, ka mōhio iho hei pai mōu."