1 Giobbe riprese il suo discorso e disse:
2 "Oh potessi tornare come nei mesi di una volta, come nei giorni in cui Dio mi proteggeva, 3 quando la sua lampada mi risplendeva sul capo, e alla sua luce io camminavo nelle tenebre! 4 Oh fossi come ero ai giorni della mia maturità, quando Iddio vegliava amico sulla mia tenda, 5 quando l’Onnipotente stava ancora con me e avevo i miei figli intorno; 6 quando mi lavavo i piedi nel latte e la roccia versava per me ruscelli di olio! 7 Quando uscivo per andare alla porta della città e mi facevo preparare il seggio sulla piazza, 8 i giovani, vedendomi, si ritiravano, i vecchi si alzavano e rimanevano in piedi; 9 i notabili cessavano di parlare e si mettevano la mano sulla bocca; 10 la voce dei capi diventava muta, la lingua si attaccava al loro palato. 11 L’orecchio che mi udiva, mi diceva beato; l’occhio che mi vedeva mi rendeva testimonianza, 12 perché salvavo il misero che gridava aiuto e l’orfano che non aveva chi lo soccorresse. 13 Scendeva su di me la benedizione di chi stava per morire e facevo esultare il cuore della vedova. 14 La giustizia era il mio vestito e io il suo; la rettitudine era come il mio mantello e il mio turbante. 15 Ero l’occhio del cieco, il piede dello zoppo; 16 ero il padre dei poveri e studiavo a fondo la causa dello sconosciuto. 17 Spezzavo la mascella al malvagio, e gli facevo lasciare la preda che aveva fra i denti. 18 Dicevo: ‘Morirò nel mio nido, e moltiplicherò i miei giorni come la sabbia; 19 le mie radici si stenderanno verso le acque, la rugiada passerà la notte sui miei rami; 20 la mia gloria si rinnoverà sempre, e l’arco rinverdirà nella mia mano’. 21 Gli astanti mi ascoltavano fiduciosi, tacevano per udire il mio parere. 22 Quando avevo parlato, non replicavano; la mia parola scendeva su di loro come una rugiada. 23 Mi aspettavano come si aspetta la pioggia; spalancavano la bocca come a un acquazzone di primavera. 24 Io sorridevo loro quando erano sfiduciati; e non potevano oscurare la luce del mio volto. 25 Quando andavo da loro, mi sedevo come capo, ed ero come un re fra le sue schiere, come un consolatore in mezzo agli afflitti.
1 Ā, i kōrero tonu a Hopa i tāna pepeha, i mea:
2 "Auē, me i rite ki ngā marama ō mua,
ki ngā rā i tiaki ai te Atua i ahau!
3 I tīaho mai ai tāna rama ki tōku mātenga,
ā, nā tāna whakamārama i haere ai ahau i te pōuri;
4 me i pērā anō me ahau i ngā rā o tōku taiohitanga,
i te mea nei kei runga tō te Atua whakaaro puku i tōku tēneti;
5 i te mea e noho ana anō te Kaha Rawa i ahau,
ā, kei tētahi taha ōku āku tamariki, kei tētahi taha;
6 i horoia ai ōku takahanga ki te pata,
ā, rere mai ana ngā awa hinu ki ahau i roto i te kōhatu!
7 "I tōku haerenga atu ki te kūwaha ki te pā,
ā, whakapai ana i te nohoanga mōku i te waharoa,
8 ka kite ngā taitamariki i ahau, ā, piri ana rātou;
whakatika ana ngā koroheke, tū ana ki runga;
9 mutu pū te kōrero a ngā tino tāngata,
kua kōpania te ringa ki ō rātou māngai;
10 ngaro ana te reo o ngā rangatira,
piri ana ō rātou arero ki ō rātou ngao.
11 Nō te rongonga hoki o te taringa i ahau, manaaki ana i ahau;
te kitenga o te kanohi i ahau, whakaae mai ana ki āku mahi;
12 nō te mea nāku i whakaora te rawakore i a ia e karanga ana,
te pani me te tangata hoki kāhore nei ōna kaiāwhina.
13 I tau ki runga ki ahau te manaaki a te tangata e tata ana ki te whakangaromanga;
harakoa ana i ahau te ngākau o te pouaru.
14 I kākahuria e ahau te tika, ā, ko tērā tōku kākahu;
e rite ana tāku whakarite whakawā he koroka, he karauna.
15 He kanohi ahau ki te matapō,
he waewae ki te kopa.
16 He matua ahau ki ngā rawakore;
ā, i āta rapua e ahau te tikanga o te totohe
a te tangata kīhai nei ahau i mōhio.
17 Wāwāhia ana e ahau ngā kauae o te tangata kino,
ā, tākiritia mai ana e ahau tāna mea pāhua i roto i ōna niho.
18 "Kātahi ahau ka mea, ‘Tērā ahau e mate i roto i tōku ōhanga;
ka whakanuia ōku rā kia rite ki te onepū te maha.
19 Ko tōku pakiaka tautoro tonu ki ngā wai,
ā, i te pō tau ana te tōmairangi ki runga ki tōku peka;
20 ko tōku korōria hou tonu i roto i ahau,
ā, hoki ake ana te kaha o tāku kōpere i tōku ringa.’
21 "I whakarongo mai ngā tāngata ki ahau, i tatari,
whakarongo puku ana rātou i ahau e whakatakoto whakaaro ana.
22 I muri i āku kupu kore ake rātou kōrero anō;
māturuturu iho ana āku kupu ki runga ki a rātou.
23 I tāria mai ahau e rātou ānō ko te ua;
hāmama mai ana ō rātou māngai
ānō e tatari ana ki te ua ō muri.
24 Ka kata ahau ki a rātou, kīhai i whakaponohia e rātou;
kīhai hoki rātou i whakataka i te mārama o tōku mata.
25 Nāku tō rātou ara i whiriwhiri, ā, noho ana ahau hei rangatira,
noho ana hoki ahau ānō he kīngi i roto i te ope
i rite ahau ki te kaiwhakamārie o te hunga e tangi ana.