Ka Whakaputa i a Ihowā ki a Hamuera
1 Nā, i te minita te tamaiti, a Hamuera, ki a Ihowā i te aroaro o Eri. Ā, he taonga mōmōhanga te kupu a Ihowā i aua rā; kāhore he whakakitenga nui.
2 Nā, i taua wā kei te takoto a Eri i tōna wāhi, kua tīmata hoki ōna kanohi te atarua, kāhore hoki i āta kite. 3 Nā, kāhore anō te rama a te Atua kia pirau noa, ā, i te takoto a Hamuera, he moe, i roto i te temepara o Ihowā, i te wāhi i tū ai te āka a te Atua. 4 Nā, ka karanga a Ihowā ki a Hamuera.
Ka mea tērā, "Tēnei ahau." 5 Nā, ka rere ia ki a Eri, ka mea, "Tēnei ahau; i karanga ake nā hoki koe ki ahau."
Nā, ka mea tērā, "Kīhai ahau i karanga; hoki atu ki te takoto." Nā, haere ana ia, takoto ana.
6 Nā, ka karanga anō hoki a Ihowā, "E Hamuera."
Ā, ka whakatika a Hamuera, haere ana ki a Eri, ka mea, "Tēnei ahau; i karanga ake nā hoki koe ki ahau."
Nā, ka mea tērā, "Kīhai ahau i karanga, e tāku tamaiti; hoki atu ki te takoto."
7 Nā, kāhore a Hamuera i mōhio noa ki a Ihowā, kāhore anō hoki te kupu a Ihowā i whakapuakina noatia ki a ia.
8 Nā, ka karanga anō a Ihowā i a Hamuera, ko te tuatoru o ngā karangatanga. Ā, ka whakatika ia, ka haere ki a Eri, ka mea, "Tēnei ahau; i karanga ake nā hoki koe ki ahau."
Nā, ka mōhio a Eri ko Ihowā tērā i karanga rā ki te tamaiti. 9 Nā, ka mea a Eri ki a Hamuera, "Haere ki te takoto; ā, ki te karanga ia ki a koe, ka mea ake koe, ‘Kōrero e Ihowā; e whakarongo ana hoki tāu pononga.’ " Heoi, haere ana a Hamuera, ā, takoto ana i tōna wāhi.
10 Nā, ka haere mai a Ihowā, ka tū, ka karanga, ka pērā me ērā karangatanga, "E Hamuera, e Hamuera."
Kātahi ka mea a Hamuera, "Kōrero; e whakarongo ana hoki tāu pononga."
11 Nā, ka mea a Ihowā ki a Hamuera: "Nanā, ka mahia e ahau he mahi i roto i a Īharaira, e pāorooro ai ngā taringa e rua o te hunga katoa e rangona ai. 12 Ko te rangi tēnā e puta ake ai i ahau mō Eri ngā mea katoa i kōrerotia e ahau mō tōna whare; i te tīmatanga ā ki te mutunga. 13 Kua mea atu nā hoki ahau ki a ia, ka whakawākia tōna whare e ahau ā ake ake, mō te kino i mōhiotia nā e ia; mō tā āna tama i mea ai, i tau ai he kanga ki a rāua, ā, kīhai ia i pēhi i a rāua. 14 Nā reira kua oati ahau mō te whare o Eri, ‘E kore e tau te patunga tapu, te whakahere totokore rānei, hei pure mō te kino o te whare o Eri ā ake ake.’ "
15 Nā, takoto tonu a Hamuera ā tae noa ki te ata, nā, uakina ana e ia ngā tatau o te whare o Ihowā. Ā, i wehi a Hamuera ki te whakaatu ki a Eri i te mea i whakakitea mai ki a ia. 16 Nā, ka karanga a Eri ki a Hamuera, ka mea, "E Hamuera, e tāku tamaiti."
Ā, ka mea tērā, "Tēnei ahau."
17 Nā, ka mea ia, "Tēnā koa te kupu i kōrerotia e Ihowā ki a koe? Kaua rā e hunā ki ahau; kia meatia tēnei e te Atua ki a koe, ētahi atu mea anō hoki, ki te hunā e koe i ahau tētahi o ngā kupu katoa i kōrerotia e ia ki a koe." 18 Nā, ka kōrerotia ngā kupu katoa e Hamuera ki a ia, kīhai hoki i hunā tētahi mea i a ia. Nā, ka mea tērā, "Nā Ihowā rā hoki; māna e mea tā tōna whakaaro i pai ai."
19 Nāwai ā, ka kaumātua a Hamuera, ā, noho ana a Ihowā ki a ia, kīhai hoki tētahi o āna kupu i tukua e ia kia taka ki te whenua. 20 Ā, i mōhio a Īharaira katoa, o Rāna ā tae noa ki Peerehepa, kua whakapūmautia a Hamuera hei poropiti mā Ihowā. 21 Ā, i puta mai anō a Ihowā i Hiro; i whakaatu anō hoki a Ihowā i a ia ki a Hamuera i Hiro, he mea kōrero mai nā Ihowā.
1 O jovem Samuel servia ao Senhor sob os olhos de Heli. A palavra do Senhor era rara naqueles dias e as visões não eram frequentes.
2 Ora, aconteceu certo dia que Heli estava deitado (seus olhos tinham se enfraquecido e ele mal podia ver)
3 e a lâmpada de Deus ainda não se apagara. Samuel repousava no Templo do Senhor, onde se encontrava a arca de Deus.
4 O Senhor chamou Samuel, o qual respondeu: "Eis-me aqui".
5 Samuel correu para junto de Heli e disse: "Eis-me aqui: chamaste-me". "Não te chamei, meu filho, torna a deitar-te." Ele foi e deitou-se.
6 O Senhor chamou de novo Samuel. Este levantou-se e veio dizer a Heli: "Eis-me aqui, tu me chamaste". "Eu não te chamei, meu filho, torna a deitar-te."
7 Samuel ainda não conhecia o Senhor; a palavra do Senhor não lhe tinha sido ainda manifestada.
8 Pela terceira vez, o Senhor chamou Samuel, que se levantou e foi ter com Heli: "Eis-me aqui, tu me chamaste". Compreendeu então Heli que era o Senhor quem chamava o menino.
9 "Vai e torna a deitar-te – disse-lhe ele – e se ouvires que te chamam de novo, responde: ‘Falai, Senhor, que vosso servo escuta!’." Voltou Samuel e deitou-se.
10 Veio o Senhor, pôs-se junto dele e chamou-o como das outras vezes: "Samuel! Samuel!". "Falai – respondeu o menino –, que vosso servo escuta!"
11 O Senhor disse a Samuel: "Eis que vou fazer uma tal coisa em Israel, que a todo o que a ouvir ficará retinindo os ouvidos.
12 Naquele dia, cumprirei contra Heli todas as ameaças que pronunciei contra a sua casa. Começarei e irei até o fim.
13 Anunciei-lhe que eu condenaria para sempre a sua família, por causa dos crimes que ele sabia que os seus filhos cometiam e não os corrigiu.
14 Por isso, jurei à casa de Heli que a sua culpa jamais seria expiada, nem com sacrifícios nem com oblações".
15 Samuel ficou deitado até pela manhã, quando abriu as portas da casa do Senhor. Ele temia contar a visão a Heli.
16 Heli, porém, chamou-o e disse: "Samuel, meu filho!". "Eis-me aqui" – respondeu ele.
17 E Heli: "Que te disse ele? Não me ocultes nada. Deus te trate com toda a severidade, se me encobrires algo de tudo o que ele te disse".
18 Então, Samuel contou-lhe tudo, sem nada ocultar. Heli exclamou: "O Senhor fará o que lhe parecer melhor".
19 Samuel crescia e o Senhor estava com ele e não negligenciava nenhuma de suas palavras.
20 Todo o Israel, desde Dã até Bersabeia, reconheceu que Samuel era um profeta do Senhor digno de fé.
21 E o Senhor continuou a se manifestar em Silo. É ali que o Senhor aparecia a Samuel, descobrindo-lhe sua palavra.