1 Ā, ka mutu tāna kōrero ki a Haora, nā, piri tonu te wairua o Honatana ki te wairua o Rāwiri, ā, aroha ana a Honatana ki a ia me te mea ko tōna wairua ake. 2 Nā, ka mau a Haora ki a ia i taua rā, kīhai hoki ia i tukua kia hoki ki te whare o tōna pāpā. 3 I whakarite kawenata anō a Honatana rāua ko Rāwiri; i arohaina hoki ia e ia, me te mea ko tōna wairua ake. 4 I huia anō e Honatana tōna koroka i runga i a ia, ā, hoatu ana ki a Rāwiri, me ōna kākahu, tae noa ki tāna hoari, me tāna kōpere, me tōna whītiki.
5 Nā, ka haere a Rāwiri ki ngā wāhi katoa i tonoa ai ia e Haora, ka mahi tūpato; ā, ka meinga ia e Haora hei rangatira mō ngā tāngata whawhai, ā, pai tonu ia ki te titiro a te iwi katoa, ki te titiro anō hoki a ngā tāngata a Haora.
6 Nā, i tō rātou haerenga mai, i te hokinga mai o Rāwiri i te patu i te Pirihitini, ka puta ngā wāhine i ngā pā katoa o Īharaira, me te waiata, me te kanikani, me ngā timipera, me te koa, me ngā mea whakatangi, ki te whakatau i a Kīngi Haora. 7 Nā, ka waiata whakatene ngā wāhine i a rātou e tākaro ana, ka mea,
"Nā Haora āna mano,
nā Rāwiri āna tekau mano i patu."
8 Nā, nui rawa te riri o Haora; he mea kino hoki taua kupu ki tōna whakaaro. Nā, ka mea ia, "Tekau ā rātou mano i hoatu ai ki a Rāwiri, he mano kau nei a rātou i hōmai nei ki ahau; ko te aha ake māna ki te kāhore te kīngitanga?" 9 Nā, whakatau ana te kanohi o Haora ki a Rāwiri nō taua rā tonu iho.
10 Nā, i te aonga ake ka puta kaha mai he wairua kino i te Atua ki a Haora, ā, ka poropiti ia i waenganui o te whare; ā, ka whakatangi te ringa o Rāwiri i te hāpa, ko tāna hanga i tēnā rā, i tēnā rā. He tao anō i te ringa o Haora. 11 Ko te tino werohanga a Haora i te tao; i mea hoki ia, "Me patu a Rāwiri e ahau, kia titi rawa ki te pakitara." Nā, karohia ana e Rāwiri; e rua ngā mawhititanga i tōna aroaro.
12 Nā, ka wehi a Haora i a Rāwiri, nō te mea i a ia a Ihowā, ā, kua mawehe i a Haora. 13 Koia i wehea atu ai ia e Haora i a ia, ā, meinga ana ia e ia ko tāna rangatira mano. Nā, ka haere atu ia, ka haere mai i te aroaro o te iwi. 14 Nā, tūpato tonu te whakahaere a Rāwiri i ōna ara katoa; i a ia anō a Ihowā. 15 Ā, i te kitenga o Haora he tangata tūpato rawa ia, ka wehi ia i a ia. 16 Ā, i aroha a Īharaira katoa rātou ko Hūrā ki a Rāwiri, nō te mea i haere atu ia, i haere mai i tō rātou aroaro.
17 Nā, ka mea a Haora ki a Rāwiri, "Nanā, tāku tamāhine mātāmua, a Merapa, me hoatu e ahau hei wahine māu, otiia ko koe hei toa māku, hei whawhai i ngā whawhai a Ihowā." I mea hoki a Haora, "Kaua tōku ringa e pā ki a ia; engari kia pā te ringa o ngā Pirihitini ki a ia."
18 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Haora, "Ko wai ahau, he oranga aha hoki tōku, he hapū aha tō tōku pāpā i roto i a Īharaira, e meinga ai ahau hei hunaonga mā te kīngi?" 19 I te wā ia e hōmai ai a Merapa, te tamāhine a Haora mā Rāwiri, nā, ka hoatu ia hei wahine mā Atariere o Mehora.
20 Nā, i aroha a Mikara, te tamāhine a Haora ki a Rāwiri, ā, ka kōrerotia ki a Haora, ā, he mea āhuareka tēnā ki tōna whakaaro. 21 Nā, ka mea a Haora, "Me hoatu ia e ahau ki a ia, ā, hei rore ia mōna e pā ai te ringa o ngā Pirihitini ki a ia." Koia a Haora i mea ai ki a Rāwiri, "Ko āianei te rua o ōu meatanga hei hunaonga māku."
22 Nā, ka whakahau a Haora ki āna tāngata, "Kōrero puku ki a Rāwiri, mea atu, ‘Nanā, e whakaahuareka ana te kīngi ki a koe, e aroha ana hoki āna tāngata katoa ki a koe; nā reira ko koe hei hunaonga mā te kīngi.’ "
23 Nā, kōrerotia ana aua kupu e ngā tāngata a Haora ki ngā taringa o Rāwiri. Ā, ka mea a Rāwiri, "He mea noa iho koia ki a koutou kia meinga ahau hei hunaonga mā te kīngi, he rawakore nei hoki ahau, he ware?"
24 Nā, ka kōrero ngā tāngata a Haora ki a ia, ka mea, "Ko ngā kupu ēnei i puaki mai i a Rāwiri." 25 Nā, ka mea a Haora, "Kia pēnei tā koutou kī ki a Rāwiri, ‘Kāhore o te kīngi hiahia ki te kaipākūhā; engari ki ngā kiri matamata kotahi rau o ngā Pirihitini; kia whai utu ai i ngā hoariri o te kīngi.’ " I whakaaro hoki a Haora kia hinga a Rāwiri i te ringa o ngā Pirihitini.
26 Ā, nō ka kōrerotia e āna tāngata ēnei kupu ki a Rāwiri, āhuareka tonu ki a Rāwiri kia meinga ia hei hunaonga mā te kīngi. Ā, kāhore anō ngā rā kia rite. 27 Nā, ka whakatika a Rāwiri, ā, haere ana rātou ko āna tāngata, nā, patua iho e ia o ngā Pirihitini e rua rau ngā tāngata; ā, kawea ana e Rāwiri ō rātou kiri matamata. Nā, hoatu ana e rātou ki te kīngi te mea e rite ana, kia meinga ai ia hei hunaonga mā te kīngi. Nā, ka hōmai e Haora a Mikara, tāna tamāhine hei wahine māna.
28 Ā, i kite a Haora, i mōhio, kei a Rāwiri a Ihowā; ā, i arohaina ia e Mikara tamāhine a Haora. 29 Nā, ka nui rawa atu te wehi o Haora i a Rāwiri; ā, he ito a Rāwiri ki a Haora i ngā rā katoa.
30 Kātahi ka whakaputa ngā rangatira o ngā Pirihitini, ā, i ngā wā katoa i whakaputa ai rātou, nui atu te tika o te ngārahu a Rāwiri i tā ngā tāngata katoa a Haora; koia i tino matea nuitia ai tōna ingoa.
1 Tendo Davi acabado de falar com Saul, a alma de Jônatas apegou-se à alma de Davi e Jônatas começou a amá-lo como a si mesmo.
2 Naquele mesmo dia, Saul o reteve em sua casa e não o deixou voltar para a casa de seu pai.
3 Jônatas fez um pacto com Davi, pois o amava como a si mesmo.
4 Tirou o seu manto, deu-o a Davi, bem como a sua armadura, sua espada, seu arco e seu cinto.
5 Saul incumbiu Davi de diversas missões e todas foram muito frutuosas. Colocou-o à frente dos seus guerreiros e ele ganhou a simpatia de todo o povo, inclusive dos servos do rei.
6 Voltando o exército, depois de Davi ter matado o filisteu, de todas as cidades de Israel saíam as mulheres ao encontro do rei Saul, cantando e dançando alegremente, ao som de tamborins e címbalos.
7 E enquanto dançavam, diziam umas às outras: "Saul matou seus milhares e Davi seus dez milhares".
8 Saul irritou-se em extremo e desagradou-lhe tal canção. "Dão dez mil a Davi – disse ele – e a mim apenas mil! Só lhe falta a coroa!"
9 E a partir daquele dia, Saul olhou Davi com maus olhos.
10 No dia seguinte, apoderou-se dele o mau espírito de Deus e teve um acesso de delírio em sua casa. Como nos outros dias, Davi pôs-se a tocar a cítara.
11 Saul, que tinha uma lança na mão, arremessou-a contra Davi, dizendo: "Vou cravá-lo na parede!". Mas Davi se desviou do golpe por duas vezes.
12 Saul temia Davi, porque o Senhor estava com o jovem, ao passo que se tinha retirado de Saul.
13 Afastou-o então de si, estabelecendo-o chefe de mil homens, à frente dos quais Davi empreendia as suas expedições.
14 Saía-se bem em todas as suas empresas, porque o Senhor estava com ele.
15 Saul, vendo-o tão engenhoso, teve medo dele.
16 Mas todos em Israel e Judá o amavam, porque ele entrava e saía diante deles.
17 Saul disse a Davi: "Eis minha filha mais velha, Merob, que eu te darei por mulher, contanto que sejas valoroso e combatas nas guerras do Senhor". Saul pensava: "Não é bom que o fira a minha mão, mas antes a dos filisteus".
18 Davi respondeu: "Quem sou eu? E o que é a minha vida ou a família de meu pai em Israel, para que me torne genro do rei?".
19 Ora, tendo chegado o tempo em que Merob, filha de Saul, devia ser dada a Davi, deram-na em casamento a Adriel, o molatita.
20 Ora, Micol, filha de Saul, amava Davi. E contaram-no a Saul, que se alegrou com isso.
21 "Vou dar-lhe Micol – pensava Saul –, para que ela lhe seja uma armadilha e ele caia na mão dos filisteus." Saul disse, pois, a Davi pela segunda vez: "Agora vais tornar-te meu genro".
22 E ordenou aos seus servos que dissessem em segredo a Davi: "O rei afeiçoou-se a ti e todos os seus servos te amam. Torna-te genro do rei".
23 Os servos de Saul repetiram essas palavras aos ouvidos de Davi, mas este respondeu: "Parece-vos pouca coisa ser genro do rei? Eu sou pobre e de condição humilde".
24 Os servos de Saul referiram-lhe as palavras de Davi.
25 Saul ordenou: "Falarei assim a Davi que o rei só pede como dote cem prepúcios de filisteus, para vingar-se dos seus inimigos". Seu desígnio era entregar Davi nas mãos dos filisteus.
26 Transmitiram os servos a Davi essa mensagem, o qual se agradou da proposta de tornar-se genro do rei.
27 Antes que expirasse o prazo fixado, Davi partiu com seus homens; matou duzentos filisteus e trouxe os seus prepúcios, entregando-os integralmente ao rei, para se tornar seu genro. Saul deu-lhe por mulher sua filha Micol.
28 Ele compreendeu que o Senhor estava com Davi. Sua filha Micol o amava.
29 O rei sentiu com isso redobrar o seu medo. Durante todo o resto de sua vida ele detestou Davi.
30 Cada vez que os chefes dos filisteus faziam incursões, Davi era mais bem-sucedido que todos os homens de Saul, o que deu ao seu nome grande fama.