Publicidade

2 Samuel 14

AVM
Ka Hoki a Apohārama ki Hiruhārama

1 , ka kite a Ioapa tama a Teruia e anga ana te ngākau o te kīngi ki a Apohārama. 2 Ka tono tāngata a Ioapa ki Tekoa ki te tiki i tētahi wahine mōhio i reira, ā, ka mea ki a ia, "Me mea koe i a koe he wahine e tangi tūpāpaku ana, me kākahu he kākahu tauā, kaua anō e whakawahi i a koe ki te hinu; engari kia rite ki te wahine kua tangi noa ake ki te tūpāpaku. 3 Ā, haere ki te kīngi, ā, ko ēnei ngā kupu māu ki a ia." Heoi, hoatu ana e Ioapa ngā kupu ki tōna māngai.

4 , kōrerotia ana e te wahine o Tekoa ki te kīngi, me te tāpapa anō ki te whenua, me te piko anō, i mea hoki, "Whakaorangia, e te kīngi."

5 , ka mea te kīngi ki a ia, "He aha tōu mate?"

Ā, ka tērā, "He wahine pouaru nei ahau, kua mate hoki tāku tahu. 6 , tokorua ngā tama a tāu pononga, heoi whawhai ana rāua ki a rāua i te pārae, ā, kāhore he kaiwawao rāua. , patua iho tētahi e tētahi, ā, mate iho. 7 , ka whakatika ngā whanaunga katoa ki tāu pononga, e mea ana, Hōmai te kaipatu i tōna teina kia whakamatea hei utu te matenga o tōna teina, i patua nei e ia, ā, ka hunā e mātou te tangata mōna te kāinga., ka keto i a rātou tāku ngārahu i te toe, ā, kāhore noa iho e mahue he ingoa tāku tahu, he toenga rānei i te mata o te whenua."

8 , ka mea te kīngi ki te wahine, "Haere ki tōu whare, ā, māku ngā tikanga tāu mea."

9 , ka mea taua wahine o Tekoa ki te kīngi, "Hei runga i ahau te kino, e tōku ariki, e te kīngi, hei runga anō hoki i te whare o tōku pāpā; kia harakore ia te kīngi me tōna torōna."

10 , ka mea te kīngi, "Ki te kōrero tētahi ki a koe, kawea mai ia ki ahau, ā, e kore ia e ki a koe i muri iho."

11 Kātahi ia ka mea, "Kia mahara te kīngi ki a Ihowā, ki tōu Atua, kia kaua te kaitakitaki toto e whakangaro ā mua ake, kei hunā tāku tama."

, ka ia, "E ora ana a Ihowā e kore tētahi makawe o tāu tama e taka ki te whenua."

12 , ka mea taua wahine, "Tēnā, kia kōrerotia e tāu pononga tētahi kupu ki tōku ariki, ki te kīngi."

Anō ko ia, "Kōrero."

13 , ka mea taua wahine, "He aha koe i ai ki te iwi a te Atua, i whakaaro ai i tēnei mea? I te kīngi hoki e kōrero ana i tēnei mea, e rite ana ia ki te tangata kua , i te kīngi e kore nei e whakahoki mai i tāna i peia atu . 14 te mate nei hoki tātou, ā, ka rite ki te wai i maringi ki te whenua, kāhore nei e kohikohia ake. , kāhore te Atua e tango atu ana i te ora, engari e whakaaro ana i ngā whakaaro e kore ai e peia rawatia atu i a ia te mea i peia.

15 "Koia ahau i haere mai ai ki te kōrero i tēnei mea ki te kīngi, ki tōku ariki, he wehi nōku i te iwi; koia tāu pononga i mea ai, Me kōrero ahau ki te kīngi; tērā pea te kīngi e mea i tāna pononga e kōrero ai. 16 Tērā hoki te kīngi e rongo, e whakaora i tāna pononga i te ringa o te tangata e hunā ai māua tahi ko tāku tama i te Atua wāhi tupu.

17 "Koia tāu pononga i mea ai, Ākuanei he whakamārie te kupu a tōku ariki, a te kīngi; e rite ana hoki tōku ariki, te kīngi ki te anahera a te Atua, hei whakarongo ki te pai, ki te kino; hei hoa anō mōu a Ihowā, te Atua."

18 , ka whakahoki te kīngi, ka mea ki te wahine, ", kaua e hunā ki ahau te kupu e uia e ahau ki a koe."

, ka mea te wahine, "Tēnā, kia kōrero tōku ariki, te kīngi."

19 , ka mea te kīngi, "Kāhore ianei te ringa o Ioapa i a koe i tēnei mea katoa?"

Anō ko te wahine, i mea ia, "E ora ana tōu wairua, e tōku ariki, e te kīngi, inā, kāhore he tahuritanga tētahi ki matau, ki mauī, i ngā kupu katoa i kōrero ai tōku ariki, te kīngi. tāu pononga hoki, Ioapa, nāna ahau i whakahau, nāna hoki i hōmai ēnei kupu katoa ki te māngai o tāu pononga. 20 He whakaahua i te tikanga o tēnei kōrero i mea ai tāu pononga, a Ioapa i tēnei mea; ā, he mōhio tōku ariki, he pērā me te mōhio o te anahera a te Atua, he mōhio ki ngā mea katoa o te whenua."

21 , ka mea te kīngi ki a Ioapa, ", kua meatia nei tēnei mea e ahau; tīkina, whakahokia mai taua tamaiti, a Apohārama."

22 , ka tāpapa a Ioapa ki te whenua, ka piko, ka whakapai i te kīngi; i mea anō a Ioapa, "tēnei tāu pononga i mōhio ai e manakohia ana ahau e koe, e tōku ariki, e te kīngi, te kīngi hoki ka whakamana i te kupu a tāna pononga."

23 Heoi, whakatika ana a Ioapa, ā, haere ana ki Kehuru, ā, kawea ana e ia a Apohārama ki Hiruhārama. 24 , ka mea te kīngi, "Kia tahuri atu ia ki tōna whare, kaua hoki ia e kite i tōku kanohi." , tahuri ana a Apohārama ki tōna whare, kīhai hoki i kite i te kanohi o te kīngi.

Ka Whakahoa anō a Apohārama rāua ko Rāwiri

25 , kāhore he rite Apohārama, te kōrerotia tōna ātaahua i roto i a Īharaira katoa; kāhore ōna koha i te kapu o tōna waewae ā tae noa ki tōna tumuaki. 26 Ā, ka kutikutia e ia tōna mātenga (i kutikutia hoki e ia i te takanga o te tau; he taimaha hoki nōna koia i kutikutia ai), , ka pāunatia e ia ngā makawe o tōna mātenga, e rua rau ngā hekere o te kīngi pāuna. 27 Ā, tokotoru ngā tama i whānau Apohārama, kotahi hoki te kōtiro, ko tōna ingoa ko Tāmara; he wahine kanohi ātaahua anō ia.

28 , e rua tino tau i noho ai a Apohārama ki Hiruhārama, ā, kīhai i kitea e ia te kanohi o te kīngi. 29 , ka tono tangata a Apohārama ki a Ioapa, he mea kia tonoa ia ki te kīngi; heoi kīhai tērā i pai ki te haere mai ki a ia. , ka tono anō ia, otiia kīhai tērā i pai ki te haere mai. 30 reira ka mea ia ki āna pononga, "Nanā, tata tonu ki tōku Ioapa wāhi whenua, he pārei anō tāna kei reira; tīkina tahuna ki te ahi." , kua tahuna e ngā tāngata a Apohārama ki te ahi.

31 , ka whakatika a Ioapa, ā, haere ana ki a Apohārama ki te whare, ā, ka mea ki a ia, "He aha i tahuna ai tōku wāhi e āu tāngata ki te ahi?"

32 , ka mea a Apohārama ki a Ioapa, "Nanā, i tono tangata ahau ki a koe, i mea: Haere mai ki konei kia tonoa ai koe e ahau ki te kīngi hei mea, "te aha ahau i haere mai ai i Kehuru? He pai mōku me i noho tonu ahau ki reira." Ko tēnei kia kite ahau i te kanohi o te kīngi; ā, ki te mea he kino tōku, me whakamate ahau e ia."

33 Heoi, haere ana a Ioapa ki te kīngi, ki te kōrero ki a ia. , ka karangatia a Apohārama e ia, ā, haere ana ia ki te kīngi. , piko ana ia ki a ia, ahu ana tōna mata ki te whenua i te aroaro o te kīngi; ā, kihia ana a Apohārama e te kīngi.

1 Joab, filho de Sárvia, percebendo que o coração do rei se voltava de novo para Absalão,

2 mandou vir de Tícua uma mulher habilidosa e disse-lhe: "Põe-te de luto; toma vestes de luto e não te unjas, para pareceres uma mulher que chora um morto muito tempo.

3 Virás então ter com o rei e lhe falarás assim e assim". E Joab sugeriu-lhe o que ela deveria dizer.

4 A mulher veio, pois, de Tícua e apresentou-se ao rei; lançou-se por terra e prostrou-se, dizendo: "Salva-me, ó rei, salva-me!".

5 O rei disse-lhe: "Que tens?". "Ai de mim disse ela , sou uma viúva. Meu marido morreu.

6 Tua serva tinha dois filhos. Brigaram no campo e não havendo quem os separasse, um deles feriu o outro e matou-o.

7 E eis que agora se levanta contra a tua serva toda a família, dizendo-lhe: Dá-nos o fratricida, para o matarmos em castigo do sangue do irmão que ele matou e exterminaremos o herdeiro. Querem assim apagar a última brasa que me resta, de modo que não se conserve de meu marido nem nome, nem posteridade na terra."

8 O rei disse à mulher: "Volta para a tua casa; tomarei providências a teu respeito".

9 Mas a mulher de Tícua disse ao rei: "Sobre mim e não sobre a casa de meu pai recaia a culpa; o rei e o seu trono serão inocentes".

10 O rei disse-lhe: "Se alguém te ameaçar, traze-o à minha presença e ele não te incomodará mais".

11 Ela ajuntou: "Queira o rei lembrar-se do Senhor, seu Deus, para que o vingador do sangue não agrave a desgraça, matando o meu filho!". "Pela vida de Deus disse ele , não cairá um cabelo da cabeça de teu filho!"

12 A mulher então disse: "Permite que a tua serva diga uma palavra ao rei, meu senhor?". "Fala."

13 "Por que, pois, pensas fazer o mesmo contra o povo do Senhor? Pronunciando essa sentença, o rei se confessa culpado, pelo fato de não se lembrar daquele que desterrou.

14 Quando morremos, somos como a água que não mais se pode recolher, uma vez derramada por terra. Deus não faz voltar uma alma. Cuide, pois, o rei, que o banido não fique mais exilado longe dele.

15 Se eu vim falar desse assunto ao rei, foi porque o povo me aterrou. A tua serva disse: Falarei com o rei, e talvez ele faça o que eu lhe pedir.

16 Sim, o rei me ouvirá e me livrará da mão do homem que procura excluir-nos, a mim e ao meu filho, da herança do Senhor.

17 Que o rei ajuntou ela se digne pronunciar uma palavra de paz, porque o rei, meu senhor, é como um anjo de Deus para discernir o bem do mal. Que o Senhor, teu Deus, seja contigo!"

18 O rei disse à mulher: "Não me escondas nada do que te vou perguntar". A mulher respondeu: "Que o rei, meu senhor, fale".

19 "Não anda a mão de Joab contigo em tudo isso?" "Por tua vida respondeu-lhe ela , não se pode desviar para nenhum lado o que o rei acaba de dizer! Sim, foi o teu servo Joab quem me deu ins­truções e sugeriu à tua serva tudo o que ela disse.

20 Foi para dar a esse assunto uma nova feição que Joab fez isso. Porém tu, ó rei, meu senhor, és tão sábio como um anjo de Deus, para saber tudo o que se passa na terra!"

21 O rei disse a Joab: "A coisa está decidida. Vai, traze o jovem Absalão!".

22 Joab prostrou-se com o rosto por terra e abençoou o rei, dizendo: "Agora o teu servo reconhece que ganhou o teu favor, ó rei, meu senhor, pois que o rei cumpriu o desejo de seu servo!".

23 Joab foi a Gessur e trouxe Absalão para Jerusalém.

24 Mas o rei disse: "Que ele para a sua casa, pois não será admitido à minha presença!". Absalão retirou-se para a sua casa e não se apresentou diante do rei.

25 Não havia em todo o Israel homem mais belo que Absalão e que fosse tão admirado como ele. Da cabeça aos pés, não havia nele defeito algum.

26 Quando cortava o cabelo o que fazia a cada ano, porque sua cabeleira se tornava por demais pesada , o peso deste era de duzentos siclos, pelo peso real.

27 Nasceram-lhe três filhos e uma filha, chamada Tamar, que era de grande beleza.

28 Absalão permaneceu em Jerusalém dois anos, antes de ser admitido à presença do rei.

29 Mandou chamar Joab para mandá-lo ao rei, mas ele não quis vir. Chamou-o uma segunda vez e ele recusou-se de novo.

30 Disse então Absalão aos seus servos: "Vede, o campo de Joab ao lado do meu, semeado de cevada? Ide e lançai-lhe fogo". Os servos de Absalão incendiaram o campo. Os servos de Joab foram ter com ele, rasgadas as suas vestes e disseram-lhe: "Os homens de Absa­lão incendiaram o teu campo".

31 Joab foi então à casa de Absalão e disse: "Por que incendiaram os teus homens o meu campo?".

32 Absalão respondeu: "Eu te mandei chamar, dizendo: Vem, pois quero enviar-te ao rei para dizer-lhe: por que vim eu de Gessur? Seria melhor ter ficado . Quero ser admitido à presença do rei; se sou culpado, que me matem!.

33 Joab foi ter com o rei e contou-lhe tudo. Absalão foi chamado, entrou na presença do rei e prostrou-se diante dele com o rosto por terra. E o rei o beijou.

Veja também

Bíblia Online Bíblia Online

Bíblia Online • Versão: 2026-07-05_19-25-13-