1 Nā, ka tonoa a Nātana e Ihowā ki a Rāwiri; ā, ka tae atu ia ki a ia, ka mea ki a ia, "Tokorua ngā tāngata i te pā kotahi; he taonga o tētahi, he rawakore tētahi. 2 He tini noa iho ngā hipi, ngā kau a te tangata taonga; 3 hore rawa ia he mea a te rawakore; heoi anō he reme uha kotahi nei, he mea nohinohi nāna i hoko mai i whāngai haere; ā, i tupu tahi ake rātou me āna tamariki. I kai tāna ake taro, i inu hoki i roto i tāna ake kapu, i takoto ki tōna uma; ā, i rite tonu he tamāhine ki a ia.
4 "Nā, ka tae he pahī ki te tangata taonga, ā, ka manawapā tērā ki te tango i tētahi o āna hipi, o āna kau, kia takā mā te manuhiri i haere mai ki a ia; heoi tangohia ana e ia te reme a te tangata rawakore, takā ana e ia mā te tangata i haere nei ki a ia."
5 Ko te tino muranga o te riri o Rāwiri ki taua tangata, ka mea ki a Nātana, "E ora ana a Ihowā, e tika ana kia mate te tangata nāna tēnei mahi. 6 Ko te reme hoki, kia whā ana e hoatu ai hei utu; mōna i mea i tēnei mea, mōna hoki kīhai i aroha."
7 Nā, ka mea a Nātana ki a Rāwiri, "Ko taua tangata rā, ko koe. Ko te kupu tēnei a Ihowā, a te Atua o Īharaira: ‘Nāku koe i whakawahi hei kīngi mō Īharaira, nāku hoki koe i whakaora i te ringa o Haora; 8 ā, hoatu ana e ahau te whare o tōu ariki ki a koe, me ngā wāhine a tōu ariki ki tōu uma; i hoatu anō e ahau te whare o Īharaira rāua ko Hūrā ki a koe; ā, mehemea i iti tēnei, kua tāpiritia atu e ahau māu ērā atu mea anō. 9 He aha koe i whakahāwea ai ki te kupu a Ihowā? I mea ai i tēnei kino i tāna tirohanga? Ko Uria Hiti i patua e koe ki te hoari, ā, tangohia ana tāna wahine hei wahine māu; ko ia hoki tukitukia ana e koe ki te hoari a ngā tama a Āmona. 10 Nā reira e kore te hoari e whakakorea atu āianei i roto i tōu whare ā ake ake, mōu i whakahāwea ki ahau, i tango hoki i te wahine a Uria Hiti hei wahine māu.’
11 "Ko te kupu tēnei a Ihowā: ‘Nanā, ka whakaara ahau i te kino mōu i roto i tōu whare, ā, ka tango i āu wāhine i tāu tirohanga, ka hoatu ki tōu hoa, nā, ka takotoria e ia āu wāhine i te tirohanga ā te rā i runga nei. 12 I meatia pukutia hoki tēnei mea e koe; ko ahau ia ka mea i tēnei mea ki mua i a Īharaira katoa, ki mua anō i te rā.’ "
13 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Nātana, "Kua hara ahau ki a Ihowā."
Ā, ka mea a Nātana ki a Rāwiri, "Kua kauparea atu anō tōu hara e Ihowā; e kore koe e mate. 14 Otirā, i te mea nā tēnei mahi āu i whai take nui ai ngā hoariri o Ihowā ki te kohukohu, he pono ka mate te tamaiti ka whānau nei ki a koe."
15 Nā, haere ana a Nātana ki tōna whare. Ā, ka pākia e Ihowā te tamaiti a Rāwiri i whānau nei i te wahine a Uria; he nui hoki te mate. 16 Nā, ka īnoi a Rāwiri ki te Atua mō te tamaiti; ā, nohopuku ana a Rāwiri, haere ana ki roto, pau noa taua pō e takoto ana i te whenua. 17 Nā, ka whakatika ngā kaumātua o tōna whare ki a ia, ki te whakaara i a ia i te whenua; heoi kīhai ia i pai, kīhai hoki i kai tahi i tā rātou taro.
18 Nā, i te whitu o ngā rā ka mate te tamaiti. Ā, ka wehi ngā tāngata a Rāwiri ki te mea ki a ia kua mate te tamaiti; i mea hoki rātou, "Nā, i te mea e ora ana te tamaiti, i kōrero tātou ki a ia, ā, kīhai ia i whakarongo ki tō tātou reo. Nā, tērā noa ake te kino e mea ai ia ki a ia anō ki te kōrerotia e tātou ki a ia te matenga o te tamaiti."
19 Otiia i kite a Rāwiri i āna tāngata e kōwhetewhete ana ki a rātou anō, ā, ka mōhio a Rāwiri kua mate te tamaiti. Nā, ka mea a Rāwiri ki āna tāngata, "Kua mate rānei te tamaiti?"
Ā, ka mea rātou, "Kua mate."
20 Kātahi a Rāwiri ka whakatika i te whenua, ka horoi i a ia, ka whakawahi i a ia, ka tango i ētahi kākahu kē mōna; ā, haere ana ki te whare o Ihowā ki te koropiko. Kātahi ka haere ia ki tōna whare. Nā, ka tonoa e ia, ā, ka whakatakotoria he taro māna, ā, kai ana ia.
21 Kātahi ka mea āna tāngata ki a ia, "He aha tēnei mea i mea nei koe? I nohopuku koe, i tangi ki te tamaiti i a ia e ora ana; nō te matenga ia o te tamaiti, nā, whakatika ana koe ki te kai taro."
22 Anō rā ko ia, "I te tamaiti e ora ana anō, i nohopuku ahau, i tangi; i mea hoki, ‘Ko wai ka tohu, tērā pea a Ihowā ka aroha ki ahau, ā, ka ora te tamaiti?’ 23 Ko tēnei, ka mate nei ia, kia nohopuku ahau hei aha? E taea rānei ia e ahau te whakahoki mai? Ko ahau e haere ki a ia, e kore ia e hoki mai ki ahau."
24 Nā, ka whakamārie a Rāwiri i tāna wahine, i a Patehēpa, ā, haere ana ki roto, ki a ia, ā, takoto tahi ana rāua; ā, ka whānau anō ia, he tama, huaina iho tōna ingoa ko Horomona; i arohaina ia e Ihowā; 25 i tono hoki ia nā te ringa o Nātana poropiti, ā, nāna i hua tōna ingoa ko Teriria; he whakaaro hoki ki a Ihowā.
26 Ā, i whawhai anō a Ioapa ki Rapa o ngā tamariki a Āmona; ā, horo ana i a ia te pā kīngi. 27 Nā, ka tono tāngata a Ioapa ki a Rāwiri, ka mea, "Kua tauria a Rapa e ahau, āe rā, kua horo i ahau te pā o ngā wai. 28 Nā, tēnā, huihuia te nuinga o te iwi ki te whakapae i te pā, kia riro ai i a koe; kei riro mai te pā i ahau, ā, nōku te ingoa e huaina ki reira."
29 Nā, huihuia ana te iwi katoa e Rāwiri, ā, haere ana ki Rapa; nā, tauria ana a reira e ia, ā, riro ana i a ia. 30 Tangohia ana e ia te karauna o tō rātou kīngi i tōna mātenga, ko tōna taimaha kotahi taranata kōura, ā, i roto ngā kōhatu utu nui; ā, pōtaea iho ki te mātenga o Rāwiri. Ā, i whakaputaina, e ia ngā taonga o te pā, tōna tini. 31 Nā, ko ngā tāngata i roto, whakaputaina ana e ia ki waho, ā, whakamahia ana ki ngā kani, ki ngā harou rino, ki ngā toki rino; i meinga anō rātou kia tīkā nā roto i te tahunga pereki. Ko tāna hoki tēnei i mea ai ki ngā pā katoa o ngā tamariki a Āmona. Nā, hoki ana a Rāwiri me te iwi katoa ki Hiruhārama.
1 O Senhor mandou a Davi o pro-feta Natã. Este entrou em sua casa e disse-lhe: "Dois homens moravam na mesma cidade, um rico e outro pobre.
2 O rico possuía ovelhas e bois em grande quantidade;
3 o pobre, porém, só tinha uma ovelha, pequenina, que ele comprara. Ele a criava e ela crescia junto dele, com os seus filhos, comendo do seu pão, bebendo do seu copo e dormindo no seu seio; era para ele como uma filha.
4 Certo dia, chegou à casa do homem rico a visita de um estranho e ele, não querendo tomar de suas ovelhas nem de seus bois para aprontá-los e dar de comer ao hóspede que lhe tinha chegado, foi e apoderou-se da ovelhinha do pobre, preparando-a para o seu hóspede".
5 Davi, indignado contra tal homem, disse a Natã: "Pela vida de Deus! O homem que fez isso merece a morte.
6 Ele restituirá sete vezes o valor da ovelha, por ter feito isso e não ter tido compaixão".
7 Natã disse então a Davi: "Tu és esse homem. Eis o que diz o Senhor, Deus de Israel: Ungi-te rei de Israel, salvei-te das mãos de Saul,
8 dei-te a casa do teu senhor e pus as suas mulheres nos teus braços. Entreguei-te a casa de Israel e de Judá e se isso fosse ainda pouco, eu teria ajuntado outros favores.
9 Por que desprezaste o Senhor, fazendo o que é mau aos seus olhos? Feriste com a espada Urias, o hiteu, para fazer de sua mulher a tua esposa e o fizeste perecer pela espada dos amonitas.
10 Por isso, jamais se afastará a espada de tua casa, porque me desprezaste, tomando a mulher de Urias, o hiteu, para fazer dela a tua esposa.
11 Eis o que diz o Senhor: Vou fazer com que se levantem contra ti males vindos de tua própria casa. Sob os teus olhos, tomarei as tuas mulheres e as darei a um outro que dormirá com elas à luz do sol!
12 Porque agiste em segredo, mas eu o farei diante de todo o Israel e diante do sol".
13 Davi disse a Natã: "Pequei contra o Senhor". Natã respondeu-lhe: "O Senhor perdoa o teu pecado; não morrerás.
14 Todavia, como desprezaste o Senhor com essa ação, morrerá o filho que te nasceu".
15 E Natã voltou para sua casa. O Senhor feriu o menino que a mulher de Urias tinha dado a Davi e ele adoeceu gravemente.
16 Davi suplicou ao Senhor pelo menino; jejuou e passou a noite em sua casa prostrado por terra, vestido com um saco.
17 Os anciãos de sua casa, de pé junto dele, insistiam em que ele se levantasse do chão, mas ele não o quis, nem tomou com eles alimento algum.
18 Ao sétimo dia, morreu o menino. Os servos do rei não ousavam dar-lhe a notícia, pensando: "Quando o menino ainda vivia, nós lhe falávamos e ele não queria ouvir-nos; quanto mais se afligirá agora, se lhe anunciarmos que o menino morreu? Seria uma desgraça".
19 Davi notou que seus servos cochichavam entre si e compreendeu que o menino morrera. Perguntou-lhes: "Morreu o menino?". "Sim – responderam-lhe.
20 Então, Davi levantou-se do chão, lavou-se, perfumou-se, mudou de roupa e entrou na casa do Senhor para se prostrar. De volta à sua casa, mandou que lhe servissem a refeição e comeu.
21 Seus servos disseram-lhe: "Que fazes? Quando a criança ainda vivia, jejuavas e choravas. Agora, que morreu, tu te levantas e comes".
22 "Eu jejuava e orava pelo menino enquanto vivia – respondeu ele –, porque dizia comigo: Quem sabe? Talvez o Senhor tenha pena de mim e o menino ficará bom.
23 Mas agora, que morreu, por que jejuar ainda? Posso por acaso fazê-lo voltar à vida? Eu é que irei para junto dele; ele, porém, não voltará mais a mim!"
24 Davi consolou Betsabeia, sua mulher. Foi procurá-la e dormiu com ela. Ela concebeu e deu à luz um filho, ao qual chamou Salomão. O Senhor o amou,
25 e revelou isso a Davi por intermédio do profeta Natã, que deu ao menino o sobrenome de Amado-de-Javé, segundo a ordem do Senhor.
26 Joab, que sitiava Rabá dos amonitas, apoderou-se da cidade das Águas.
27 E enviou a Davi mensageiros com esta notícia: "Assaltei Rabá e ocupei a cidade das Águas.
28 Ajunta o resto do exército, vem acampar perto da cidade e tomá-la, para não acontecer que, tomando-a eu, seja-lhe dado o meu nome".
29 Reuniu Davi todo o exército e foi contra Rabá, assaltando-a e tomando-a.
30 Tirou a coroa da cabeça de Milcom. Esta pesava um talento de ouro e era ornada de uma pedra preciosa, que foi colocada sobre a cabeça de Davi. Também foi tirada da cidade grande quantidade de despojos.
31 Quanto à sua população, fê-la sair para empregá-la em serrar, em trabalhar com a picareta e o machado e em fazer tijolos. Assim fez com todas as cidades dos amonitas. E Davi voltou com todas as suas tropas para Jerusalém.