1 Nā, ka taua e Rāwiri tōna nuinga, ā, whakaritea ana e ia he rangatira mano mō rātou, he rangatira rau. 2 Nā, ka tonoa te iwi e Rāwiri; ko tētahi kotahi toru i raro i te ringa o Ioapa, ko tētahi kotahi toru i raro i te ringa o Āpihai tama a Teruia, teina o Ioapa, ā, ko tētahi kotahi toru hoki i raro i te ringa o Itai Kiti. I mea anō te kīngi ki te iwi, "He pono ka haere tahi atu anō hoki ahau i a koutou."
3 Nā, ka mea te iwi, "Kaua koe e puta ki waho. Ki te rere hoki mātou, e kore rātou e whai whakaaro ki a mātou. Ahakoa ko te hāwhe o mātou i mate, e kore rātou e whai whakaaro ki a mātou; tēnā ko koe, e rite ana koe ki ngā mano kotahi tekau o mātou. Nō reira he pai kē ko koe hei āwhina ake mō mātou i roto i te pā."
4 Nā, ka mea te kīngi ki a rātou, "Me mea e ahau ngā mea e pai ana ki tā koutou titiro."
Nā, tū ana te kīngi ki te taha o te kūwaha, me te puta atu te iwi, ōna rau, ōna mano. 5 Ā, i ako te kīngi ki a Ioapa, ki a Āpihai, ki a Itai, i mea, "Mahara ki ahau, kia āta hanga hoki ki taua taitama, ki a Apohārama." I rongo anō te iwi katoa i te kīngi e ako ana i ngā rangatira katoa ki te tikanga mō Apohārama.
6 Nā, ko te putanga o te iwi ki te pārae ki te tū ki a Īharaira; ā, i te ngahere o Ēparaima te whawhai. 7 Nā, patua iho i reira ngā tāngata o Īharaira e ngā tāngata a Rāwiri, nui atu te parekura i reira i taua rā, e rua tekau mano tāngata. 8 Ā, tohatoha noa i reira te whawhai ki te mata katoa o te whenua; tokomaha atu o te iwi i pau i te ngahere i ngā mea i pau i te hoari i taua rā.
9 Nā, ka tūpono a Apohārama ki ngā tāngata a Rāwiri. I runga anō i te muera o Apohārama e noho ana. Nā, ko te haerenga o te muera i raro i ngā peka mātotoru o tētahi oki nui. Kua mau tōna mātenga ki te oki, ā, tārewa ana ia i te takiwā o te rangi, o te whenua; haere atu ana te muera i raro i a ia.
10 Nā, ka kite tētahi tangata, whakaaturia ana e ia ki a Ioapa; i mea hoki, "Nanā, i kite ahau i a Apohārama e iri ana i tētahi oki."
11 Nā, ka mea a Ioapa ki taua tangata nāna nei i whakaatu ki a ia, "Ha, i kite koe, ā, he aha ia tē patua ai e koe i reira ki te whenua? Pēnei tekau ngā hekere hiriwa kua hoatu e ahau ki a koe, me tētahi whītiki."
12 Nā, ka mea taua tangata ki a Ioapa, "Ahakoa ka riro mai i tōku ringa ngā pīhi hiriwa kotahi mano, pāuna rawa, e kore e totoro tōku ringa ki te tama a te kīngi; i a tātou hoki e whakarongo ana i ako te kīngi i a koe, i a Āpihai, i a Itai, i mea, ‘Kia tūpato kei pā tētahi ki te taitama rā, ki a Apohārama.’ 13 Mehemea hoki i mahi teka ahau, i mea i te mate mōna (e kore hoki tētahi mea e ngaro i te kīngi), i reira ko koe tonu nā e tū kē i ahau."
14 Kātahi a Ioapa ka mea, "E kore e pai kia roa ahau nei i a koe." Nā, ka mau tōna ringa ki ētahi tao e toru, werohia atu ana e ia ki te ngākau o Apohārama, i a ia anō e ora ana i waenganui o te oki. 15 Nā, karapotia ana ia e ngā taitama kotahi tekau, e ngā kaimau patu a Ioapa, ā, patua ana a Apohārama e rātou, whakamatea ana.
16 Nā, whakatangihia ana e Ioapa te tētere, ā, hoki ana te iwi i te whai i a Īharaira. Nā Ioapa hoki i pēhi te iwi. 17 Nā, ka mau rātou ki a Apohārama, ka maka i a ia ki tētahi poka nui i te ngahere, ā, nui atu te pūranga kōhatu i haupūria ki runga ki a ia, ā, whati ana a Īharaira katoa ki tōna tēneti, ki tōna tēneti.
18 Nā, i tōna oranga i tīkina e Apohārama, i whakaarahia te pou mōna, ko tērā i te raorao o te kīngi; i mea hoki ia, "Kāhore āku tama e maharatia ai tōku ingoa." Nā, huaina iho e ia tōna ingoa ki taua pou; e huaina nei anō a reira, ko te tohu a Apohārama ā tae noa ki tēnei rā.
19 Kātahi ka mea a Ahimāta tama a Hāroko, "Tukua ahau kia rere ki te kōrero ki te kīngi i tā Ihowā whakatikanga i tāna whakawā ki ōna hoariri."
20 Nā, ka mea a Ioapa, "Kaua koe e kawe kōrero i tēnei rā; engari me kawe kōrero koe a tētahi atu rā; i tēnei rā ia e kore koe e kawe kōrero; kua mate hoki te tama a te kīngi."
21 Kātahi ka mea a Ioapa ki te Kuhi, "Haere, kōrerotia ki te kīngi tāu i kite ai." Nā, ka piko iho te Kuhi ki a Ioapa, ā, rere ana.
22 Kātahi ka mea anō a Ahimāta tama a Hāroko ki a Ioapa, "He ahakoa pēhea, kia rere anō ahau i muri i te Kuhi."
Ā, ka mea a Ioapa, "Kia rere koe hei aha, e tāku tama? Kāhore nei hoki he painga ki a koe o ngā kōrero."
23 "He ahakoa rā, e ai kī tāna, me rere anō ahau."
Nā, ka mea tērā ki a ia, "E rere." Kātahi ka rere a Ahimāta i te ara o te mānia, ā, ka mahue te Kuhi.
24 Nā, e noho ana a Rāwiri i waenganui i ngā kūwaha e rua; i piki anō te kaititiro ki te tuanui i runga i te kūwaha, ki te taiepa; ko te marangatanga ake o ōna kanohi, ka titiro, nā, ko tētahi tangata e rere mai ana, tōna kotahi. 25 Nā, ka karanga te kaititiro, ka whakaatu ki te kīngi.
Anō rā ko te kīngi, "Ki te mea ko ia anake, he kōrero kei tōna māngai." Nā, haere tonu mai ana tērā, ā, ka tata.
26 I kite anō te kaititiro i tētahi atu tangata e rere mai ana, ā, ka karanga iho te kaititiro ki te kaitiaki o te kūwaha, ka mea, "Tērā he tangata e rere mai rā, ko ia anake."
Ā, ka mea te kīngi, "He kōrero anō tā tērā."
27 Nā, ka mea te kaititiro, "Ki tāku titiro rite tonu te rere a te tuatahi ki te rere a Ahimāta tama a Hāroko."
Ā, ka mea te kīngi, "He tangata pai ia, e haere mai ana me ngā kōrero pai."
28 Nā, ka karanga a Ahimāta, ka mea ki te kīngi, "Kei te pai katoa." Nā, ka piko iho tōna mata ki te whenua ki te aroaro o te kīngi, ā, ka mea, "Kia whakapaingia a Ihowā, tōu Atua, nāna nei i tuku mai ngā tāngata i totoro nei tō rātou ringa ki tōku ariki, ki te kīngi."
29 Nā, ka mea te kīngi, "Kei te pai rānei te taitama a Apohārama?"
Anō rā ko Ahimāta, "I te tononga a Ioapa i te tangata a te kīngi, i ahau, i tāu pononga, i kite ahau i te ngangau nui, heoi kīhai i mōhio he aha rānei."
30 Nā, ka mea te kīngi ki a ia, "Haere ake, e tū ki konei." Nā, haere ana ia, ā, tū ana.
31 Nā, ko te haerenga mai o te Kuhi; ā, ka mea te Kuhi, "He kōrero, e tōku ariki, e te kīngi; kua whakatikaia hoki e Ihowā tāu whakawā i te hunga i whakatika mai rā ki a koe."
32 Anō rā ko te kīngi ki te Kuhi, "Kei te pai rānei te taitama, a Apohārama?"
Ā, ka mea te Kuhi, "Kia rite ki taua taitama ngā hoariri o tōku ariki, o te kīngi, me te hunga katoa e whakatika ana ki a koe hei mea i te kino mōu."
33 Nā, oho pū te mauri o te kīngi, ā, piki ana ki te rūma i runga i te kūwaha, tangi ana. Ko tāna kōrero tēnei i a ia e haere ana: "E tāku tama, e Apohārama, e tāku tama, e tāku tama, e Apohārama! He pai mehemea ko ahau i mate, ā, kaua koe, e Apohārama, e tāku tama, e tāku tama."
1 Davi passou em revista as tropas que estavam com ele e pôs à sua frente chefes de milhares e de centenas.
2 Depois dividiu o exército em três grupos: confiou um terço a Joab, um terço ao seu irmão Abisaí, filho de Sárvia e um terço a Etai, o geteu. E disse às tropas: "Eu também marcharei convosco".
3 Mas o povo respondeu-lhe: "Não, tu não irás; pois se fugíssemos, não dariam atenção a isso e mesmo que morra a metade de nós, isso não lhes importaria; tu, porém, vales por dez mil de nós. É melhor que fiques na cidade, para poder vir em nosso socorro".
4 "Farei – disse o rei – o que bem vos parecer." Colocou-se então junto da porta, enquanto todo o exército saía formado em esquadrões de cem e de mil. 5 O rei deu esta ordem a Joab, a Abisaí e a Etai: "Por favor, poupai-me o jovem Absalão!". Todo o povo ouviu a ordem que o rei deu aos chefes a respeito de Absalão.
6 Saiu o exército à campanha contra Israel e travou-se o combate na floresta de Efraim.
7 Os israelitas foram batidos pela gente de Davi e houve naquele dia uma grande carnificina de vinte mil homens.
8 O combate estendeu-se por toda a região, devorando a floresta naquele dia mais homens do que a espada.
9 Absalão encontrou-se de repente em presença dos homens de Davi. Montava uma mula e esta enfiou-se sob a folhagem espessa de um grande carvalho. A cabeça de Absalão prendeu-se nos galhos da árvore e ele ficou suspenso entre o céu e a terra, enquanto a mula em que montava passava adiante.
10 Vendo isso, um homem informou a Joab, dizendo: "Eu vi Absalão suspenso a um carvalho".
11 "Se o viste – respondeu Joab ao mensageiro –, por que não o abateste no mesmo lugar? Eu me sentiria no dever de dar-te dez siclos de prata e um cinturão."
12 O homem respondeu: "Ainda que me pusessem nas mãos mil siclos de prata, eu não levantaria a mão contra o filho do rei, porque o rei ordenou a ti, a Abisaí e a Etai, em nossa presença, que lhe poupassem o jovem Absalão.
13 E se eu tivesse cometido esse atentado contra a vida do jovem, nada se ocultaria ao rei e tu mesmo te terias esquivado".
14 Joab disse: "Não tenho tempo a perder contigo". Tomou, então, três dardos na mão e plantou-os no coração de Absalão. E estando ele ainda vivo no carvalho,
15 dez jovens escudeiros de Joab cercaram-no e deram-lhe os últimos golpes.
16 Joab tocou então a trombeta e o exército cessou de perseguir Israel, porque Joab deteve o povo.
17 Tomaram Absalão e jogaram-no numa grande fossa no interior da floresta, erguendo em seguida sobre ele um enorme monte de pedras. Entrementes, todo o Israel fugira, indo cada qual para a sua casa.
18 Ora, Absalão quando ainda vivia, mandara erigir para si o monumento que se encontra no vale do Rei, porque dizia: "Não tenho filhos para perpetuar a memória de meu nome". E deu o seu próprio nome ao monumento que se chama ainda hoje o "Monumento de Absalão".
19 Aquimaás, filho de Sadoc, disse: "Vou correndo anunciar ao rei a boa-nova de que o Senhor lhe fez justiça, livrando-o de seus inimigos".
20 Mas Joab disse-lhe: "Não lhe levarás hoje essa notícia, mas outro dia; não hoje, porque morreu o filho do rei".
21 Joab ordenou a um cusita: "Vai ter com o rei e anuncia-lhe o que viste". O cusita prostrou-se diante de Joab e depois saiu correndo.
22 Aquimaás, porém, filho de Sadoc, insistiu: "Seja como for, mas deixa-me ir também atrás do cusita". E Joab: "Por que queres correr, meu filho? Essa mensagem de nada te aproveitaria".
23 "Em todo caso, eu correrei." "Corre – disse-lhe Joab. Aquimaás foi correndo pelo caminho da planície e passou à frente do cusita.
24 Davi estava sentado entre as duas portas. A sentinela que tinha subido ao terraço da porta, sobre a muralha, levantou os olhos e viu um homem que vinha correndo sozinho.
25 Gritando, anunciou-o ao rei, que disse: "Se ele vem só, traz alguma boa-nova". Entretanto, o homem se aproximava.
26 A sentinela viu então outro homem que corria; e gritou do alto da porta: "Vejo outro homem que vem correndo sozinho". "Também esse traz alguma boa-nova."
27 A sentinela continuou: "Pela maneira de correr do primeiro, só pode ser Aquimaás, filho de Sadoc". O rei: "É um homem de bem e traz boas notícias".
28 Aquimaás, chegando, disse ao rei: "Salve!" e prostrou-se diante dele com a face por terra. Depois ajuntou: "Bendito seja o Senhor, teu Deus, que te entregou os homens que ergueram a mão contra o rei, meu senhor".
29 O rei disse: "Tudo vai bem para o jovem Absalão?". "Eu vi um grande tumulto" – respondeu Aquimaás, "no momento em que Joab enviava o teu servo, mas ignoro o que se tenha passado."
30 O rei disse-lhe: "Põe-te aqui ao lado e espera". Ele afastou-se e esperou ali.
31 Então, chegou o cusita, dizendo: "Saiba o rei, meu senhor, da boa-nova. O Senhor te fez hoje justiça contra todos os que se tinham revoltado contra ti".
32 O rei disse ao cusita: "Tudo vai bem para o jovem Absalão?". E o cusita respondeu: "Sejam como esse jovem os inimigos do rei, meu senhor e todos os que se levantam contra ti para te fazer mal!".