Publicidade

2 Samuel 19

AVM
Ka Kohetetia e Ioapa a Rāwiri

1 , ka kōrerotia ki a Ioapa, "Nanā, kei te tangi te kīngi, kei te uhunga Apohārama." 2 , puta ana te whakaoranga i taua hei tangi te iwi katoa; i rongo hoki te iwi i taua i te kōrero, e kōingo ana te kīngi ki tāna tama. 3 , haere puku ana te iwi i taua ki te , ānō he hunga e haere puku ana i te whakamā, ina rere i te whawhai. 4 Ko te kīngi ia, taupoki tonu tōna mata, nui atu te reo o te kīngi ki te tangi, "E Apohārama, e tāku tama, e Apohārama, e tāku tama, e tāku tama."

5 , ka haere a Ioapa ki te kīngi ki roto ki te whare, ā, ka mea, "Kua whakamā i a koe ināianei ngā mata o āu tāngata katoa i ora ai koe i tēnei , i ora ai hoki āu tama, me āu tamāhine, i ora ai āu wāhine, i ora ai anō āu wāhine iti, 6 i a koe ka aroha nei ki ōu hoariri, ka kino nei ki te hunga e aroha ana ki a koe. Kua whakaatu mai hoki koe i tēnei , he kore noa iho ki a koe ngā rangatira me ngā tāngata; e mōhio ana hoki ahau i tēnei , kia ora kau ko Apohārama, ā, kia mate ko mātou katoa i tēnei , ka pai rawa ki a koe.

7 ", whakatika, puta atu ki waho, kia puaki tētahi kupu pai ki āu tāngata; te mea he oati tēnei nāku i a Ihowā, ki te kāhore koe e puta ake, e kore tētahi tangata e noho ki a koe i tēnei ; ā, nui atu tēnei kino ki a koe i ngā kino katoa i ki a koe o tōu taitamarikitanga ake ā mohoa noa nei."

8 , ka whakatika te kīngi, ā, noho ana i te kūwaha. , ka kōrerotia te kōrero ki te iwi katoa, "Nanā, ko te kīngi, kei te kūwaha e noho ana." , haere ana te iwi katoa ki te aroaro o te kīngi.

Ka Whakahokia a Rāwiri ki Hiruhārama

Kua whati hoki tērā a Īharaira ki tōna tēneti, ki tōna tēneti. 9 , ka puta ake he tautohetohe i ngā tāngata katoa o ngā iwi katoa o Īharaira, i rātou, "te kīngi tātou i whakaora i roto i te ringa o ō tātou hoariri, nāna hoki tātou i mawhiti ai i te ringa o ngā Pirihitini; heoi kua whati atu nei ia i te whenua i te wehi ki a Apohārama. 10 Ā, ko Apohārama i whakawahia nei e tātou hei kīngi tātou, kua mate i te whawhai. , he aha koutou whai kupu ai kia whakahokia mai te kīngi?"

11 , ka tono tāngata a Kīngi Rāwiri ki a Hāroko rāua ko Apiātara, ki ngā tohunga, hei atu: "Kōrero atu ki ngā kaumātua o Hūrā, mea atu, He aha koutou i tauhiku ai ki te whakahoki i te kīngi ki tōna whare? Kua tae atu hoki te kōrero a Īharaira katoa ki te kīngi, ki te whakahoki i a ia ki tōna whare. 12 Ko ōku tēina nei koutou, ko ōku wheua, ko ōku kikokiko, he aha koutou i tauhikuhiku ai ki te whakahoki i te kīngi?13 kōrua anō e atu ki a Amaha, Ehara ianei koe i te wheua nōku, i te kikokiko nōku? te Atua e mea tēnei mea ki ahau me tētahi atu mea, ki te kāhore koe e meinga hei rangatira ope ki tōku aroaro i ngā katoa hei whakakapi Ioapa."

14 Ā, meinga ana e ia kia piko te ngākau o ngā tāngata katoa o Hūrā ānō he tangata kotahi; ā, ka tono tāngata rātou ki te kīngi hei mea, "Hoki mai, me āu tāngata katoa." 15 , hoki ana te kīngi, ā, ka tae ki Horano.

I haere anō a Hūrā ki Kirikara, he haere ki te whakatau i te kīngi, hei whakawhiti i te kīngi i Horano. 16 , hohoro tonu a Himei Pineamini tama a Kera, tērā i Pahurimi , haere tahi ana me ngā tāngata o Hūrā ki raro, ki te whakatau i a Kīngi Rāwiri. 17 , kotahi mano ngā tāngata o Pineamine i a ia, me Tipa anō, me te tangata o te whare o Haora, rātou ko āna tama tekau rima, me āna pononga e rua tekau; ā, whiti ana rātou i Horano i te aroaro o te kīngi. 18 I whiti anō he perepoti hei whakawhiti te whare o te kīngi, hei mea hoki i ngā mea e pai ana ki tōna whakaaro.

Te Atawahi o Rāwiri ki a Himei

, ka tāpapa a Himei tama a Kera ki te aroaro o te kīngi, i a ia ka whiti nei i Horano, 19 ā, ka mea ki te kīngi, "Kaua tōku ariki e whakairi hara ki ahau, kaua anō e maharatia te tutū o tāu pononga i te i puta mai ai tōku ariki, te kīngi i Hiruhārama; kaua te ngākau o te kīngi e mea ki tēnā. 20 E mōhio ana hoki tāu pononga i hara ahau. Koia ahau i haere mai ai ināianei, ko te tuatahi o te whare katoa o Hōhepa; i haere mai hoki ki raro, ki te whakatau i tōku ariki, i te kīngi."

21 Otiia ka oho a Āpihai tama a Teruia, ka mea, "E kore ianei a Himei e whakamatea tēnei, mōna i kanga i Ihowā i whakawahi ai?"

22 Anō ko Rāwiri, "Hei aha māku kōrua, e ngā tama a Teruia, i mea ai kōrua ki te totohe ki ahau i tēnei ? Kia mate koia he tangata i roto i a Īharaira i tēnei ? Kāhore ianei ahau e mōhio ko ahau te kīngi o Īharaira i tēnei ?" 23 , ka mea te kīngi ki a Himei, "E kore koe e mate." , oati ana te kīngi ki a ia.

Ka Whakahoa anō a Rāwiri rāua ko Mepipohete

24 , ka haere a Mepipohete tama a Haora ki raro, ki te whakatau i te kīngi. Kīhai ōna waewae i whakapaia, kīhai tōna pāhau i whakapaia, kīhai anō ōna kākahu i horoia, te i haere ai te kīngi ā taea noatia te i hoki mārie mai ai ia. 25 Ā, i tōna taenga ki Hiruhārama ki te whakatau i te kīngi, ka mea te kīngi ki a ia, "He aha koe haere ai tātou, e Mepipohete?"

26 Anō ko ia, "tāku pononga ahau i tinihanga, e tōku ariki, e te kīngi; i mea hoki tāu pononga, Me whakanoho e ahau tētahi kāihe mōku, hei ekenga atu mōku, ka haere ai i te kīngi.He kopa hoki tāu pononga. 27 , kua whakapae teka ia tāu pononga ki tōku ariki, ki te kīngi. Otiia, rite tonu tōku ariki, te kīngi ki te anahera a te Atua; , māu e mea te mea e pai ana ki tāu titiro. 28 Ko te whare katoa hoki o tōku pāpā me te mea he tūpāpaku i te aroaro o tōku ariki, o te kīngi. Heoi, kua whakanohoia e koe tāu pononga ki te hunga i kai ki tāu tēpu. , he aha ake tāku e tika ai kia karanga atu ai anō ahau ki te kīngi?"

29 , ka mea te kīngi ki a ia, "Hei aha ake āu kōrero i kōrerotia tonutia ai? Ko tāku kupu tēnei: me wehe e kōrua ko Tipa te māra."

30 , ka mea a Mepipohete ki te kīngi, "Engari me tango katoa e ia, he mea hoki kua tae mārie mai tōku ariki, te kīngi ki tōna whare."

Te Manaaki o Rāwiri a Paratirai

31 I haere mai anō a Paratirai Kireari i Rokerimi; ā, whiti ana rāua ko te kīngi i Horano, he kawe i a ia ki tērā taha o Horano. 32 , he koroheke rawa a Paratirai, e waru tekau ōna tau. Nāna i atawhai te kīngi i tōna nohoanga ki Mahanaima; he tangata nui rawa hoki ia. 33 , ka mea te kīngi ki a Paratirai, "Me whiti koe, tāua, ā, māku koe e atawhai ki tōku taha ki Hiruhārama."

34 , ka mea a Paratirai ki te kīngi, "E hia ngā o ngā tau hei oranga mōku, e haere tahi ai ahau me te kīngi ki runga, ki Hiruhārama? 35 Ka waru tekau ōku tau i tēnei ; e mōhio rānei ahau he pai tēnei, he kino tērā? E mōhiotia rānei e tāu pononga te reka o tāku e kai ai, o tāku rānei e inu ai? E rongo anō rānei ahau i te reo o ngā tāne waiata, o ngā wāhine waiata rānei? Ā, kia meinga anō tāu pononga hei whakararuraru tōku ariki, te kīngi hei aha? 36 Ka haere tahi atu tāu pononga me te kīngi ki tāwāhi iti atu o Horano; ā, he aha kia whakaarohia tērā ki ahau e te kīngi ki tēnei utu nui? 37 , tukua tāu pononga kia hoki, kia mate ai ahau ki tōku nei , ki te taha o te urupā o tōku pāpā, o tōku whaea. Engari ia tāu pononga, a Kimihama; ko ia e whiti tahi me tōku ariki, me te kīngi; meatia ki a ia te mea e pai ana ki tāu titiro."

38 , ka mea te kīngi, "Me whiti tahi māua ko Kimihama, ā, māku e mea ki a ia ngā mea e pai ana ki tāu titiro; ā, he aha tāu e tono ai ki ahau, ka mahia e ahau māu."

39 , whiti ana te iwi katoa i Horano. I whiti anō te kīngi, ā, kihia ana e te kīngi a Paratirai, manaakitia ana; ā, hoki ana tērā ki tōna wāhi.

40 Heoi, whiti ana te kīngi ki Kirikara, ā, i haere tahi anō a Kimihama i a ia; ā, te iwi katoa o Hūrā, te hāwhe o te iwi o Īharaira te kīngi i kawe.

41 , haere ana ngā tāngata katoa o Īharaira ki te kīngi, ka mea ki te kīngi, "He aha ō mātou tēina, ngā tāngata o Hūrā i tāhae ai i a koe, i whakawhiti mai ai i te kīngi, i tōna whare katoa, i ngā tāngata katoa anō a Rāwiri, i Horano?"

42 , ka whakahokia e ngā tāngata katoa o Hūrā ki ngā tāngata o Īharaira, "te mea he whanaunga tata te kīngi ki a mātou. He aha koutou i riri ai tēnei mea. I kai rānei mātou i tētahi mea a te kīngi? I hōmai rānei e ia tētahi mea ki a mātou?"

43 , ka whakahoki ngā tāngata o Īharaira ki ngā tāngata o Hūrā, ka mea rātou, "Kotahi tekau ngā wāhi o te kīngi kei a mātou, ā, nui atu hoki i koutou mātou take ki a Rāwiri; ā, he aha mātou i whakahāweatia ai e koutou, waiho ai mātou te kupu tuatahi te whakahoki mai i mātou kīngi?"

Heoi, i pakari rawa ake ngā kupu a ngā tāngata o Hūrā i ngā kupu a ngā tāngata o Īharaira.

1 Então, o rei comoveu-se, subiu ao quarto que estava por cima da porta e pôs-se a chorar. E enquanto ia, dizia assim: "Meu filho Absalão, meu filho, meu filho Absalão! Por que não morri em teu lugar? Absalão, meu filho, meu filho!".

2 E foram dizer a Joab: "Eis que o rei chora e se lamenta por causa de Absalão".

3 E a vitória se transformou em luto naquele dia para todo o exército, porque o povo ouvira dizer que o rei estava acabrunhado de dor por causa de seu filho.

4 Por isso, o exército entrou silenciosamente na cidade e, como faria um exército coberto de vergonha por ter fugido ao combate.

5 Entretanto o rei, cobrindo a cabeça, dizia em alta voz: "Meu filho Absalão! Absalão, meu filho, meu filho!".

6 Veio então Joab à casa do rei e disse-lhe: "Tu cobres hoje de confusão a face de todos os teus servos que salvaram a tua vida, a vida de teus filhos e filhas, de tuas mulheres e concubinas.

7 Tu amas os que te odeiam e odeias os que te amam e mostras que os teus chefes e teus servos nada valem para ti. Estou vendo que te darias por satisfeito, se Absalão vivesse e nós fôssemos todos mortos!

8 Vamos! Sai e dirige aos teus servos palavras de reconforto, pois juro-te por Deus que, se não o fizeres, não ficará contigo esta noite homem algum. E isso seria para ti uma desgraça maior do que todas que vieram sobre ti desde a tua juventude!".

9 Então levantou-se o rei e foi sentar-se à porta. Foi avisado a todo o exército: "Eis que o rei está sentado à porta". E todo o exército veio apresentar-se a ele. Os israelitas tinham fugido cada qual para a sua casa.

10 Em todas as tribos se discutia, dizendo: "O rei que nos salvara das mãos de nossos inimigos e da mão dos filisteus, agora teve de fugir da terra diante de Absalão.

11 Ora, Absalão, a quem tínhamos sagrado rei sobre nós, morreu no combate. Por que tardais em fazer voltar o rei?".

12 E chegou aos ouvidos do rei o que se dizia em todo o Israel. O rei Davi mandou aos sacerdotes Sadoc e Abiatar a seguinte mensagem: "Eis o que direis aos anciãos de Judá: Por que seríeis vós os últimos a reconduzir o rei para a sua casa?

13 Vós sois meus irmãos, meus ossos e minha carne. Por que seríeis vós os últimos a reconduzir o rei?.

14 Direis em seguida a Amasa: Tu és meu osso e minha carne. Que Deus me trate com todo o rigor, se eu não te tornar para sempre o meu general em lugar de Joab."

15 Todos os homens de Judá sentiram unanimemente o seu coração voltar-se para o rei e mandaram-lhe dizer: "Volta com todos os teus!".

16 O rei voltou. Chegando ao Jordão, eis que todo o Judá tinha acorrido a Gálgala para ir-lhe ao encontro e fazê-lo passar o Jordão.

17 Semei, filho de Gera, o benjaminita de Baurim, com seus quinze filhos e os vinte servos, apressou-se a vir ao encontro do rei Davi.

18 Levava consigo mil homens de Benjamim, assim como Siba, servo da família de Saul, com seus quinze filhos e vinte servos. E correram rumo ao Jordão antes do rei,

19 e dispuseram tudo para fazer passar a família do rei e prestar-lhe todos os serviços que desejassem. Semei, filho de Gera, atirou-se aos pés do rei no momento em que ele ia passar o Jordão

20 e disse-lhe: "Que o meu senhor não me impute culpa, nem guarde em seu coração a lembrança do crime que cometeu o teu servo no dia em que o rei, meu senhor, deixou Jerusalém.

21 Teu servo reconhece o seu pecado. Por isso vim hoje, o primeiro de toda a casa de José, ao encontro do rei, meu senhor!".

22 Abisaí, filho de Sárvia, tomou a palavra: "Não se deverá antes matar Semei, por ter amaldiçoado o ungido do Senhor?".

23 "Que eu tenho convosco, ó filhos de Sárvia respondeu Davi ; para que vos comporteis no dia de hoje como meus inimigos? Porventura um israelita de ser morto num dia como o de hoje? Ignoro acaso que sou agora rei de Israel?"

24 E disse a Semei: "Não morrerás!". E prometeu isso com juramento.

25 Mifiboset, filho de Saul, desceu também ao encontro do rei. Não tinha lavado os pés nem as mãos, nem feito a barba, nem lavado as suas vestes, desde o dia em que o rei partira até o dia em que ele voltou em paz.

26 Quando, pois, chegou de Jerusalém vindo ao encontro do rei, Davi disse-lhe: "Por que não partiste comigo, Mifiboset?".

27 "Meu senhor e rei respondeu ele , o meu criado enganou-me. Pois eu, teu servo, dissera-lhe que me selasse a jumenta para que eu a montasse e partisse com o rei, porque o teu servo é paralítico.

28 Ele, porém, caluniou-me junto do rei, meu senhor. Mas o rei, meu senhor, é como um anjo de Deus. Faze o que te parecer bom.

29 Toda a família de meu pai merecia a morte, diante do meu senhor e rei e, no entanto, admitiste o teu servo entre os que comem à tua mesa. Com que direito posso eu ainda suplicar ao rei?"

30 "Para que tantas palavras?" respondeu o rei . "Eu declaro que tu e Siba repartireis os bens."

31 "Ele pode até mesmo ficar com tudo replicou Mifiboset , uma vez que o rei, meu senhor, voltou em paz para a sua casa."

32 Berzelai, o galaadita, desceu de Rogelim e acompanhou o rei, escoltando-o até o Jordão.

33 Era muito velho, com oitenta anos. Sendo muito rico, abastecera o rei durante todo o tempo que esteve em Maanaim.

34 O rei disse-lhe: "Vem comigo e te sustentarei junto de mim em Jerusalém!".

35 Mas Berzelai disse ao rei: "Quantos anos viverei ainda, para que suba com o rei a Jerusalém?

36 Tenho agora oitenta anos e não distingo entre o bom e o que não o é. não posso saborear o que como e o que bebo e não ouço mais a voz dos cantores e cantoras. Por que iria o teu servo servir de peso ao rei, meu senhor?

37 Teu servo andou um pedaço de caminho com o rei e por que lhe haveria o rei de dar semelhante recompensa?

38 Deixa que teu servo volte, para morrer em minha cidade, junto ao túmulo de meu pai e de minha mãe. Eis, porém, o teu servo Camaam; ele irá com o rei, meu senhor. Faze dele o que te parecer melhor".

39 "Que ele venha comigo" respondeu o rei . "Farei por ele tudo o que te agradar; e a ti também te concederei tudo o que desejares de mim."

40 Todos passaram o Jordão diante do rei que permaneceu de . Davi beijou Berzelai e o abençoou, e Berzelai voltou para a sua casa.

41 O rei chegou a Gálgala e Camaa pas­sou com ele. Todo o povo de Judá e a metade do povo de Israel acompanharam o rei.

42 E eis que todos os homens de Israel vieram ter com o rei, dizendo-lhe: "Por que te tomaram os nossos irmãos, os filhos de Judá, fazendo-te passar o Jordão com toda a tua família, quando são todos os homens de Davi que formam o teu povo?".

43 Então responderam os filhos de Judá aos israelitas: "É que o rei nos é mais próximo. Por que vos irritais com isso? Acaso temos comido algo do rei ou tirado para nós algum proveito?".

44 Mas os homens de Israel responderam aos de Judá: "Temos dez partes no rei, além disso somos vossos irmãos mais velhos. Por que nos desprezastes? Não fomos nós os primeiros a tomar a palavra e a mandar chamar o nosso rei?". Os homens de Judá falaram mais duramente ainda que os de Israel.

Veja também

Bíblia Online Bíblia Online

Bíblia Online • Versão: 2026-07-05_19-25-13-