1 Nā, i muri iho i tēnei, ka ui a Rāwiri ki a Ihowā, ka mea, "Me haere rānei ahau ki runga, ki tētahi o ngā pā o Hūrā?"
Ā, ka mea a Ihowā ki a ia, "Haere."
Anō rā ko Rāwiri, "Me haere ahau ki hea?"
Ā, ka mea ia, "Ki Heperona."
2 Heoi, haere ana a Rāwiri ki reira, rātou ko āna wāhine tokorua, ko Ahinoama Ietereere, rāua ko Apikaira wahine a Nāpara Karameri. 3 I mauria anō e Rāwiri ōna hoa, tēnā tangata me tōna whare, tēnā me tōna; ā, noho ana rātou ki ngā pā o Heperona. 4 Nā, ka haere mai ngā tāngata o Hūrā, ā, whakawahia ana a Rāwiri e rātou ki reira hei kīngi mō te whare o Hūrā.
Ā, ka kōrerotia ki a Rāwiri te kōrero mō ngā tāngata o Iapehe Kireara, nā rātou i tanu a Haora. 5 Nā, ka unga karere a Rāwiri ki ngā tāngata o Iapehe Kireara hei mea ki a rātou, "Kia manaakitia koutou e Ihowā mō tēnei aroha i whakaputaina e koutou ki tō koutou ariki, arā ki a Haora, mō tā koutou tanumanga i a ia. 6 Nā, kia whakaputaina mai e Ihowā he aroha, he pono, ki a koutou; ka utua anō hoki koutou e ahau mō tēnei mahi pai, mō koutou i mea i tēnei mea. 7 Tēnā rā, kia kaha ō koutou ringa āianei, kia māia; kua mate hoki tō koutou ariki, a Haora, kua oti anō ahau te whakawahi e te whare o Hūrā hei kīngi mō rātou."
8 Nā, tērā kua mau a Āpanēre tama a Nere, te rangatira o te ope a Haora, ki a Ihipohete tama a Haora, ā, kua kawea mai e ia ki tāwāhi nei, ki Mahanaima; 9 ā, meinga ana e ia hei kīngi mō Kireara, mō ngā Ahuri, mō Ietereere, mō Ēparaima, mō Pineamine, mō Īharaira katoa.
10 E whā tekau ngā tau o Ihipohete tama a Haora, i a ia i meinga ai hei kīngi mō Īharaira, ā, e rua ngā tau i kīngi ai. Ko te whare ia o Hūrā i whai i a Rāwiri. 11 Nā, ko te maha o ngā rā i noho ai a Rāwiri ki Heperona hei kīngi mō te whare o Hūrā, e whitu tau e ono marama.
12 Nā, ka haere atu a Āpanēre tama a Nere, rātou ko ngā tāngata a Ihipohete tama a Haora, i Mahanaima ki Kipeono. 13 Nā, ka puta atu a Ioapa tama a Teruia me ngā tāngata a Rāwiri, ā, tūtaki ana rātou ki te poka wai i Kipeono. Nā, noho ana rātou, ko ēnei i tēnei taha o te poka, ā, ko ērā i tērā taha o te poka.
14 Nā, ka mea a Āpanēre ki a Ioapa, "Tēnā, kia whakatika ngā tamariki ki te tākaro ki tō tāua aroaro."
Anō rā ko Ioapa, "Me whakatika rātou."
15 Kātahi rātou ka whakatika, ka haere ā-tatau atu; kotahi tekau mā rua mō Pineamine, mō Ihipohete tama a Haora, ā, kotahi tekau mā rua o ngā tāngata a Rāwiri. 16 Nā, hopukia ana e rātou te mātenga o tāna tangata, o tāna tangata, ā, werohia ana ā rātou hoari ki te kaokao o tāna tangata, o tāna tangata; nā, hinga ngātahi ana rātou. Koia i huaina ai te ingoa o taua wāhi, ko Herekata Haturimi; koia tērā i Kipeono.
17 Nā, nui atu te whawhai i taua rā, ā, patua iho a Āpanēre rātou ko ngā tāngata o Īharaira e ngā tāngata a Rāwiri. 18 Nā, tokotoru ngā tama a Teruia i reira, ko Ioapa, ko Āpihai, ko Atahere. He wae māmā hoki a Atahere, koia anō kei tētahi anaterope o te koraha. 19 Nā, ka whai a Atahere i a Āpanēre; kīhai hoki i peka, kīhai i haere ki matau, ki mauī, i a ia e whai ana i a Āpanēre. 20 Kātahi a Āpanēre ka titiro ki muri i a ia, ā, ka mea, "Ko koe tēnā, e Atahere?"
Ā, ka mea ia, "Ko ahau tēnei."
21 Nā, ka mea a Āpanēre ki a ia, "Peka atu koe ki tōu matau, ki tōu mauī rānei, ka hopu ai i tētahi o ngā tamariki māu, ka tango ai i ōna hei kākahu o te riri mōu." Otirā, kīhai a Atahere i pai ki te peka kē atu i te whai i a ia.
22 Nā, ka mea anō a Āpanēre ki a Atahere, "Peka atu i te whai i ahau; he aha ahau i patu iho ai i a koe ki te whenua? Me pēhea hoki e ara ake ai tōku mata ki tōu tuakana, ki a Ioapa?"
23 Otirā, kīhai ia i pai ki te peka ake; heoi werohia iho ia e Āpanēre ki te take o te tao ki tōna puku, ā, puta rawa te tao i tētahi taha ōna. Nā, hinga iho ia ki taua wāhi, ā, mate tonu iho ki reira. Nā, tū katoa te hunga i tae mai ki te wāhi i hinga ai a Atahere, i mate ai.
24 Otiia ka whai a Ioapa rāua ko Āpihai i a Āpanēre; ā, kua heke te rā i tō rāua taenga ki te puke o Amaha, ki tērā i te ritenga atu o Kia, i te huarahi ki te koraha i Kipeono. 25 Nā, ka huihui ngā tama a Pineamine ki a Āpanēre, kotahi tonu tō rātou ngohi, ā, tū ana rātou i runga i te pukepuke kotahi.
26 Kātahi ka karanga a Āpanēre ki a Ioapa, ka mea, "Me kai tonu koia te hoari? Kāhore anō koe kia mōhio he kino te tukunga iho? Āhea rā koe mea ai ki te iwi rā kia hoki atu i te whai i ō rātou tēina?"
27 Nā, ka mea a Ioapa, "E ora ana te Atua, me i kāhore koe te kī mai nā, inā ko ā te ata anō te iwi hoki ai i te whai i tōna teina, i tōna teina."
28 Heoi, whakatangihia ana e Ioapa te tētere, ā, tū katoa ana te iwi, kīhai anō i mea ki te whai i a Īharaira, nā, mutu ake tā rātou whawhai.
29 Nā, haere ana a Āpanēre rātou ko āna tāngata i te mānia, ā, pau katoa taua pō, ā, whiti ana i Horano, haere ana ā puta noa i Pitirono, tae tonu atu ki Mahanaima.
30 Nā, hoki ana a Ioapa i te whai i a Āpanēre; ā, nō ka huihuia e ia te iwi katoa, nā, kotahi tekau mā iwa o ngā tāngata a Rāwiri i kore, me Atahere. 31 E toru rau e ono tekau ia ngā tāngata o Pineamine, arā o ngā tāngata a Āpanēre, i patua e ngā tāngata a Rāwiri, i mate. 32 Nā, ka mau rātou ki a Atahere, ā, tanumia iho ki te tanumanga o tōna pāpā ki Pēterehema. Nā, haere ana a Ioapa rātou ko āna tāngata ā pau katoa taua pō, ā, mārama atu i a rātou i Heperona.
1 Depois disso, Davi consultou o Senhor: "Devo subir a alguma das cidades de Judá? – perguntou ele –. "Vai – respondeu o Senhor. Davi retomou: "Aonde irei?". "A Hebron."
2 Davi subiu a Hebron com suas duas mulheres, Aquinoam de Jezrael e Abigail, viúva de Nabal, de Carmelo.
3 Levou também Davi os homens de sua tropa com suas famílias e fixaram-se nas cidades de Hebron.
4 Os homens de Judá foram ali e ungiram Davi como rei da casa de Judá. Foi anunciado ao rei que os homens de Jabes em Galaad haviam sepultado Saul.
5 Davi mandou-lhes mensageiros, dizendo: "Benditos sejais pelo Senhor, por terdes feito esta obra de misericórdia para com o vosso senhor Saul, sepultando-o!
6 Que o Senhor, por sua vez, se mostre bom e fiel para convosco. E eu também vos beneficiarei por essa ação que fizestes.
7 Coragem! Sede homens valentes! Vosso senhor Saul morreu e a casa de Judá me ungiu por seu rei".
8 Entretanto, Abner, filho de Ner, chefe do exército de Saul, tomou Isbaal, filho de Saul e levou-o a Maanaim,
9 onde o declarou rei sobre Galaad, sobre os assuritas, sobre Jezrael, Efraim, Benjamim e sobre todo o Israel.
10 Isbaal, filho de Saul, tinha quarenta anos quando se tornou rei de Israel e reinou durante dois anos. Só a casa de Judá seguiu Davi.
11 Sete anos e meio reinou Davi sobre a casa de Judá em Hebron.
12 Abner, filho de Ner e os homens de Isbaal, filho de Saul, saíram de Maanaim para Gabaon.
13 Joab, filho de Sárvia, e a gente de Davi, puseram-se também em marcha e encontraram-nos perto da piscina de Gabaon, acampando uns de um lado da piscina e outros de outro.
14 Abner disse a Joab: "Aproximem-se os jovens para lutar em nossa presença". "Vamos!" – respondeu Joab.
15 Apresentaram-se, pois, doze homens de Benjamim, da parte de Isbaal, filho de Saul, e doze da gente de Davi.
16 Tomando cada um a cabeça do seu adversário, mergulhou-lhe a espada no flanco, de tal modo que caíram ambos ao mesmo tempo. Deu-se a esse lugar o nome Helcat Hassurim, em Gabaon.
17 Travou-se uma violenta batalha naquele dia, tendo Abner e os homens de Israel cedido diante dos homens de Davi.
18 Estavam ali os três filhos de Sárvia: Joab, AbJessé e Asael. Este tinha os pés ligeiros como uma gazela selvagem.
19 Pôs-se a perseguir Abner, sem se desviar nem para a direita, nem para a esquerda.
20 "És tu, Asael?" – disse-lhe Abner, voltando-se –. "Sim" –.
21 "Volta-te à direita ou à esquerda, ataca um desses homens e leva-lhe os despojos" –. Mas Asael não quis deixá-lo.
22 Abner disse-lhe novamente: "Deixa-me. Queres que eu te fira e te deite por terra? Como poderia eu depois aparecer diante do teu irmão Joab?".
23 Mas como ele se recusasse a abandoná-lo, Abner feriu-o no ventre com a ponta de sua lança. A lança saiu-lhe pelas costas e Asael caiu, morrendo ali mesmo. Todos os que chegavam ao lugar onde ele jazia morto se detinham.
24 Joab e AbJessé continuaram a perseguir Abner. O sol se punha quando chegaram à colina de Ama, ao oriente de Gaia, no caminho para o deserto de Gabaon.
25 Então os benjaminitas, que se tinham ajuntado atrás de Abner, formaram-se numa tropa e fizeram alto no cimo de uma colina.
26 Abner chamou Joab e disse-lhe: "Não cessará a espada de devorar? Não sabes porventura que isso acabará mal? Que esperas para ordenar a esses homens que cessem de perseguir seus irmãos?".
27 Joab respondeu: "Pela vida de Deus! Se nada tivesses dito, esses homens não teriam cessado de perseguir seus irmãos antes de amanhã".
28 Joab tocou a trombeta. Toda a tropa parou de perseguir os israelitas e o combate terminou.
29 Abner e sua gente caminharam toda a noite na planície. Passaram o Jordão, seguiram todo o desfiladeiro e atingiram Maanaim.
30 Joab, tendo parado de perseguir Abner, juntou todo o seu povo: faltavam dezenove homens da gente de Davi, sem contar Asael.
31 Mas os homens de Davi tinham matado trezentos e sessenta homens entre os benjaminitas e os de Abner.
32 Levaram Asael e sepultaram-no no túmulo de seu pai, em Belém. Joab e seus homens caminharam durante toda a noite. Chegaram a Hebron, ao despontar da aurora.