1 Kātahi ka haere ngā iwi katoa o Īharaira ki a Rāwiri, ki Heperona, ā, ka kōrero, ka mea, "Tēnei mātou he wheua nōu, he kikokiko nōu. 2 Ā, i mua ake nei, i te mea ko Haora tō mātou kīngi, ko koe te kaikawe atu, te kaikawe mai i a Īharaira. Kua kōrerotia anō koe e Ihowā: ‘Ko koe hei hēpara mō tāku iwi, mō Īharaira; ko koe anō hei rangatira mō Īharaira.’ "
3 Nā, ka haere ngā kaumātua katoa o Īharaira ki te kīngi, ki Heperona, ā, ka whakaritea he kawenata e te kīngi, e Rāwiri, ki a rātou ki Heperona, ki te aroaro o Ihowā; ā, whakawahia ana e rātou a Rāwiri hei kīngi mō Īharaira.
4 E toru tekau ngā tau o Rāwiri i tōna meatanga hei kīngi, ā, e whā tekau ngā tau i kīngi ai ia. 5 E whitu ngā tau e ono ngā marama i kīngi ai ia i roto i a Hūrā ki Heperona; e toru tekau mā toru ngā tau i kīngi ai ia i roto i a Īharaira katoa rāua ko Hūrā ki Hiruhārama.
6 Nā, ka haere te kīngi rātou ko āna tāngata ki Hiruhārama, ki te tū ki ngā Iepuhi e noho ana i taua whenua, nāna rā te kōrero ki a Rāwiri, te mea, "E kore koe e tae mai ki konei ki te kāhore koe e pei i ngā matapō, i ngā kopa," hua noa, "e kore e taea atu a reira e Rāwiri." 7 He ahakoa rā riro ana i a Rāwiri te pourewa i Hiona; ko te pā hoki tērā o Rāwiri.
8 I mea hoki a Rāwiri i taua rā, "Ko te tangata māna e patu ngā Iepuhi, kia taea rawatia e ia te rerenga wai, ka patu ai i ngā kopa me ngā matapō e kinongia nei e te wairua o Rāwiri." Nō reira i mea ai rātou, "Tērā ngā matapō me ngā kopa; e kore ia e tomo mai ki te whare."
9 Nā, ka noho a Rāwiri ki te pourewa, ā, huaina ana a reira, ko te pā o Rāwiri. I hangā anō e Rāwiri ā tawhio noa, ō Miro mai anō, ā, haere whakaroto. 10 Nā, ka tino nui haere a Rāwiri; i a ia anō a Ihowā, te Atua o ngā mano.
11 Nā, ka ungā he karere e Hīrama kīngi o Tāira ki a Rāwiri, me ētahi rākau, he hīta, me ngā kaimahi rākau, me ngā kaimahi o ngā kōhatu whare; ā, nā rātou i hanga he whare mō Rāwiri. 12 Nā, ka mōhio a Rāwiri kua whakapūmautia ia e Ihowā hei kīngi mō Īharaira, ā, kua whakanuia e ia tōna kīngitanga, he whakaaro hoki ki tāna iwi, ki a Īharaira.
13 Nā, ka tango anō a Rāwiri i ētahi wāhine iti māna, me ētahi wāhine tupu i Hiruhārama, i muri i tōna haerenga mai i Heperona. Nā, ka whānau anō he tama, he tamāhine mā Rāwiri. 14 Ko ngā ingoa ēnei o āna i whānau ki Hiruhārama; ko Hāmua, ko Hōpapa, ko Nātana, ko Horomona, 15 ko Ipihara, ko Erihua; ko Nepeke, ko Iāpia; 16 ko Erihama, ko Eriara, ko Eriperete.
17 Ā, nō te rongonga o ngā Pirihitini kua whakawahia a Rāwiri hei kīngi mō Īharaira, ka haere ngā Pirihitini katoa ki te rapu i a Rāwiri, ā, ka rongo a Rāwiri, nā, haere ana ia ki te pourewa. 18 Nā, kua tae mai ngā Pirihitini, kua tohatoha i a rātou ki te raorao o Repaima. 19 Nā, ka ui a Rāwiri ki a Ihowā, ka mea, "Me haere rānei ahau ki runga ki ngā Pirihitini? E hōmai rānei rātou e koe ki tōku ringa?"
Ka mea a Ihowā ki a Rāwiri, "Haere, ka tino hoatu hoki e ahau ngā Pirihitini ki tōu ringa."
20 Nā, ko te haerenga o Rāwiri ki Paara-Peratimi, patua iho rātou i reira e Rāwiri. Nā, ka mea ia, "Pakaru ana i a Ihowā ōku hoariri i tōku aroaro, koia anō kei te pākaruhanga wai." Nā reira i huaina ai te ingoa o taua wāhi, ko Paara Peratimi. 21 I mahue anō i a rātou ā rātou whakapakoko i reira, ā, maua atu ana e Rāwiri rātou ko āna tāngata.
22 Nā, ka haere ake anō ngā Pirihitini, ā, tohatoha ana i a rātou ki te raorao o Repaima. 23 Nā, ka ui a Rāwiri ki a Ihowā, ā, ka mea mai ia, "Kaua e haere ki runga; engari me haere āwhio atu ki muri i a rātou, ka whakaputa ai ki a rātou i te ritenga atu o ngā rākau maperi. 24 Ā, ka rangona e koe he haruru haere i ngā kōuru o ngā maperi, ko reira koe korikori ai; nō te mea ko te haerenga atu tēnā o Ihowā i tōu aroaro ki te patu i te ope o ngā Pirihitini." 25 Nā, pērātia ana e Rāwiri me tā Ihowā i whakahau ai ki a ia; ā, patua iho e ia ngā Pirihitini i Kepa ā tae noa koe ki Katere.
1 Todas as tribos de Israel vieram ter com Davi em Hebron e disseram-lhe: "Vê: não somos nós teus ossos e tua carne.
2 Já antes, quando Saul era nosso rei, eras tu que dirigias os negócios de Israel. O Senhor te disse: ‘Es tu que apascentarás o meu povo e serás o chefe de Israel’."
3 Vieram, pois, todos os anciãos de Israel ter com o rei em Hebron. Davi fez com eles um tratado diante do Senhor e eles ungiram-no rei de Israel.
4 Davi tinha trinta anos quando começou a reinar e seu reinado durou quarenta anos:
5 sete anos e meio sobre Judá, em Hebron, e depois trinta e três anos em Jerusalém, sobre todo o Israel e Judá.
6 Davi partiu com seus homens para Jerusalém, contra os jebuseus que ocupavam a terra. Estes disseram a Davi: "Tu não entrarás aqui! Cegos e coxos te repelirão!". Significando que jamais Davi entraria lá.
7 Mas Davi apoderou-se da fortaleza de Sião, que é a Cidade de Davi.
8 Naquele dia, Davi dissera: "Quem quiser abater os jebuseus, siga o canal para atingir esses cegos e coxos, inimigos de Davi". Daí vem o ditado: "Nem cegos nem coxos entrarão na casa".
9 Davi estabeleceu-se na fortaleza e chamou-a Cidade de Davi. Cercou-a de muralhas desde Milo e construiu no interior.
10 Davi ia-se fortificando e o Senhor Deus dos exércitos estava com ele.
11 O rei de Tiro, Hiram, mandou-lhe mensageiros, com madeira de cedro, carpinteiros e pedreiros, para construir-lhe um palácio.
12 Davi reconheceu que o Senhor firmava o seu trono em Israel e exaltava a sua realeza por causa de seu povo.
13 Davi tomou mais concubinas e mulheres em Jerusalém, depois que deixou Hebron e teve delas filhos e filhas.
14 Eis os nomes dos filhos que teve em Jerusalém:
15 Samua, Sobab, Natã, Salomão, Jebaar, Elisua, Nafeg,
16 Jáfia, Elisama, Eliada e Elifalet.
17 Quando os filisteus souberam que Davi fora ungido como rei de Israel, puseram-se todos em campanha para apoderar-se dele. Informado disso, Davi desceu à fortaleza.
18 Os filisteus, desde que chegaram, espalharam-se pelo vale dos Gigantes.
19 Davi consultou o Senhor, dizendo: "Devo subir ao encontro dos filisteus? Tu os entregarás nas minhas mãos?". "Vai – respondeu o Senhor –, eu os entregarei certamente nas tuas mãos."
20 Veio Davi a Baal-Farasim, onde os derrotou. "O Senhor – disse ele – rompeu os meus inimigos diante de mim, como as águas rompem os diques." Por isso, chamou àquele lugar Baal-Farasim.
21 Os filisteus abandonaram ali seus ídolos; Davi e seus homens os levaram.
22 Os filisteus voltaram ao ataque, espalhando-se pelo vale dos Gigantes.
23 Davi consultou o Senhor, que lhe respondeu: "Não vás ao seu encontro, mas dá a volta por detrás deles e os atingirás do lado das amoreiras.
24 Quando ouvires um rumor de passos, então apressa-te e ataca, porque o Senhor irá adiante de ti para esmagar o exército dos filisteus".
25 Davi fez como lhe ordenara o Senhor e feriu os filisteus desde Gabaá até Gazer.