1 I haere anō a Hamahona ki Kaha, ā, ka kitea e ia tētahi wahine kairau i reira, ā, haere atu ana ki a ia. 2 Ā, ka kōrerotia ki ngā Kahi, ka meatia, "Kua tae mai a Hamahona ki konei." Nā, ka karapotia ia e rātou, ka whanga hoki rātou ki a ia ā pau noa te pō i te kūwaha o te pā. Nā, takoto puku ana rātou ā pau noa taua pō; i mea hoki, "Waiho kia awatea, ka patu ai tātou i a ia."
3 Heoi, takoto ana a Hamahona ā tūruawaenga pō. Kātahi ia ka whakatika i waenganui pō, ā, ka mau i te tatau o te kūwaha o te pā, ki ngā pou hoki e rua. Nā, unuhia ake ana, āna tūtaki, āna aha; ā, hikitia ana ki runga ki ōna pokohiwi, amohia ana ki te tihi o te maunga i te ritenga atu o Heperona.
4 Ā muri iho ka aroha ia ki tētahi wahine i te awaawa o Horeke, ko Terīra tōna ingoa. 5 Nā, ka haere ngā rangatira o ngā Pirihitini ki taua wahine, ka mea ki a ia, "Whakawaia ia kia kitea ai nō hea tōna kaha nui, ā, mā te aha ia e taea ai e mātou, kia herea ai ia e mātou, kia whakaitia. Ā, kotahi mano kotahi rau ngā hiriwa e hoatu e tēnei, e tēnei o mātou ki a koe."
6 Nā, ka mea a Terīra ki a Hamahona, "Tēnā, whakaaturia mai ki ahau nō hea tōu kaha nui, mā te aha hoki e taea ai koe te here, kia whakaitia ai koe?"
7 Nā, ka mea a Hamahona ki a ia, "Ki te herea ahau e rātou ki ngā aka hou e whitu, kāhore nei i whakamaroketia, kātahi ahau ka kahakore, ka rite ki tētahi atu tangata."
8 Nā, ka maua e ngā rangatira o ngā Pirihitini ētahi aka hou e whitu ki a ia, he mea kāhore anō i whakamaroketia; ā, herea ana ia e ia ki aua mea. 9 Nā, tērā i taua wahine, i te rūma i roto, ētahi tāngata e tauwhanga ana. Nā, ka mea ia ki a ia, "E Hamahona, ko ngā Pirihitini, ka eke ki a koe!" Nā, motumotuhia ana e ia ngā aka; koia anō kei te miro muka e motu ana ina pā ki te ahi. Heoi, kīhai i mōhiotia tōna kaha.
10 Nā, ka mea a Terīra ki a Hamahona, "Nanā, kua tinihangatia ahau e koe, kua teka koe ki ahau; tēnā rā, whakaaturia mai ki ahau mā te aha koe e mau ai te here?"
11 Ā, ka mea ia ki a ia, "Ki te herea iana ahau ki ētahi taura hou kāhore anō i meatia ki te mahi, kātahi ahau ka kahakore, ka rite ki tētahi atu tangata."
12 Nā, ka mau a Terīra ki ētahi taura hou, ka here i a ia; ā, ka mea ki a ia, "E Hamahona, ko ngā Pirihitini, ka eke ki a koe!" Nā, i te rūma i roto ngā kaiwhanga e noho ana. Nā, motuhia ana e ia i ōna ringa, ānō he miro.
13 Nā, ka mea a Terīra ki a Hamahona, "He tinihanga tāu ki ahau, he kōrero teka ā tae mai nei; whakaaturia ki ahau mā te aha koe e mau ai te here?"
Ka mea ia ki a ia, "Ki te whatua e koe ngā makawe e whitu o tōku mātenga ki roto ki te whenu." 14 Nā, titia iho ana e ia ki te titi.
Ā, ka mea ki a ia, "E Hamahona, ko ngā Pirihitini ka eke ki a koe!" Nā, ko tōna ohonga ake i tāna moe, ka unuhia te titi o te mea whatu me te whenu anō.
15 Nā, ka mea te wahine ki a ia, "He aha koe i mea ai, ‘E aroha ana ahau ki a koe,’ kāhore nei hoki tōu ngākau i riro mai i ahau? Ka toru ēnei māmingatanga āu i ahau, kīhai anō hoki i whakaaturia e koe ki ahau nō hea tōu kaha nui." 16 Nāwai ā, kāhore he rā i kapea tāna āki i a ia ki āna kupu, me te tohe ki a ia, ā mate noa iho tōna wairua i te hōhā.
17 Kātahi ka whakaaturia e ia ki a ia tōna ngākau katoa, ka mea ki a ia, "Kāhore anō i pā noa he heu ki tōku māhunga; he Natari hoki ahau ki a Ihowā nō te kōpū mai anō o tōku whaea. Ki te heua ahau, kātahi ka riro atu tōku kaha i ahau, ā, ka kahakore ahau, ka rite ki te mano o te tangata."
18 Ā, nō te kitenga o Terīra kua whakaaturia tōna ngākau katoa ki a ia, ka tono tāngata ia ki te karanga i ngā rangatira o ngā Pirihitini, hei mea, "Haere mai anō koa āianei, kua whakaaturia hoki e ia tōna ngākau katoa ki ahau." Nā, ka haere mai ngā rangatira o ngā Pirihitini ki a ia, me te mau mai i te moni i ō rātou ringa. 19 Nā, ka whakamoea ia e ia ki runga i ōna turi, ā, ka karanga ki tētahi tangata, ā, heua ana ngā makawe e whitu o tōna māhunga. Nā, ka tīmata tāna whakaiti i a ia, ā, mahue ake ia i tōna kaha.
20 Nā, ka mea tērā, "E Hamahona ko ngā Pirihitini ka eke ki a koe!"
Nā, maranga ana ia i tāna moe, ka mea, "Ka haere ahau ki waho, ka pērā me mua rā, rūrū ai i ahau." Heoi, kīhai ia i mātau kua mawehe atu a Ihowā i a ia.
21 Nā, ka hopukia ia e ngā Pirihitini, ā, tīkarohia ana ōna kanohi; ā, kawea ana ia e rātou ki raro, ki Kaha. Nā, herea ana ia ki ngā mekameka parāhi; ā, he huri mira tāna mahi i roto i te whare herehere. 22 Heoi, kua tīmata anō ngā makawe o tōna māhunga te tupu i muri i tōna heunga.
23 Nā, ka huihui ngā rangatira o ngā Pirihitini ki te patu i tētahi whakahere nui ki a Rakono, ki tō rātou atua, ki te whakamanamana anō hoki; i mea hoki, "Kua hōmai tō tātou hoariri a Hamahona e tō tātou atua ki tō tātou ringa."
24 Ā, nō te kitenga o te iwi i a ia, ka whakamoemiti ki tō rātou atua; i mea hoki,
"Kua hōmai tō tātou hoariri
e tō tātou atua ki tō tātou ringa,
te tangata nāna tō tātou whenua i huna,
he tokomaha hoki o tātou i patua e ia."
25 Ā, i ō rātou ngākau e koa ana, ka mea rātou, "Karangatia a Hamahona, hei mea tākaro mā tātou." Kātahi ka karangatia a Hamahona i roto i te whare herehere, ā, tākaro ana ia i tō rātou aroaro.
Nā, ka whakatūria ia e rātou ki waenganui o ngā pou. 26 Nā, ka mea a Hamahona ki te tamaiti i pupuri nei i a ia ki tōna ringa, "Tukua ahau kia whāwhā ki ngā pou tokomanawa o te whare hei okiokinga atu mōku." 27 Nā, kī tonu te whare i te tāne, i te wahine; i reira anō hoki ngā rangatira katoa o ngā Pirihitini; i runga anō i te tuanui me te mea e toru mano ngā tāne, ngā wāhine, e mātakitaki ana ki ngā mahi tākaro a Hamahona.
28 Kātahi ka karanga a Hamahona ki a Ihowā, ka mea, "E te Ariki e Ihowā, kia mahara ki ahau, whakakahangia hoki ahau e te Atua i tēnei wā kotahi nei, kia ea tonu āianei ki runga i ngā Pirihitini tōku mate i ōku kanohi e rua." 29 Nā, hopukia atu ana e Hamahona ngā pou tokomanawa e rua o waenga, i tū ai, i mau ai te whare, ko tētahi ki tōna ringa matau, ko tētahi ki tōna mauī. 30 Nā, ka mea a Hamahona, "Kia mate tahi ahau me ngā Pirihitini." Ko tōna tino pikonga iho, me te whakapau anō i tōna kaha; heoi hinga ana te whare ki runga ki ngā rangatira, ki runga anō hoki ki te iwi katoa i roto. Heoi, tini atu i āna i patu ai i tōna oranga te hunga i mate i whakamatea nei e ia, i tōna matenga.
31 Kātahi ka haere iho ōna tēina ki raro, rātou ko te whare katoa o tōna pāpā, ā, tangohia ana ia e rātou, kawea atu ana, tanumia ana ki waenganui o Toraha o Ehetaoro, ki te rua o Manoa, o tōna pāpā. Ā, e rua tekau ngā tau i whakarite ai ia mō Īharaira.
1 Sansão foi a Gaza, onde viu uma mulher meretriz e foi procurá-la.
2 E a notícia correu pela cidade: "Sansão está aqui". Puseram-se de emboscada nos arredores durante toda a noite, junto às portas da cidade, e ficaram quietos toda a noite, dizendo: "Ao romper do dia, vamos matá-lo".
3 Sansão dormiu até a meia-noite. E, levantando-se pela meia-noite, tomou os batentes da porta de Gaza, com os seus postes, arrancou-os juntamente com o ferrolho, pô-los sobre os ombros e levou-os até o alto da montanha, que está defronte de Hebron.
4 Depois disso, enamorou-se de uma mulher que habitava no vale de Sorec, chamada Dalila.
5 Os príncipes dos filisteus foram ter com ela e disseram-lhe: "Procura seduzi-lo e vê se descobres de onde lhe vem sua força e como o poderemos vencer, a fim de o amarrarmos para dominá-lo. Se fizeres isso, te daremos cada um de nós mil e cem moedas de prata".
6 Dalila disse a Sansão: "Dize-me, de onde vem tua força? E de que modo se precisaria ligar-te para que fosses dominado?".
7 Sansão respondeu-lhe: "Se me amarrassem com sete cordas de nervos ainda frescas e úmidas, eu me tornaria tão fraco como qualquer homem".
8 Os príncipes dos filisteus trouxeram a Dalila sete cordas de nervos bem frescas e úmidas, com as quais ela o ligou.
9 Ora, estando eles de emboscada no quarto, ela gritou: "Sansão, os filisteus vêm contra ti!". E ele rompeu as cordas como se rompe um cordão de estopa, chamuscada pelo fogo. Assim, permaneceu oculto o segredo de sua força.
10 Dalila disse-lhe: "Tu zombaste de mim, contando-me mentiras. Dize-me agora com que se precisaria ligar-te".
11 "Se me amarrassem com cordas novas – disse ele – que ainda não tenham servido, eu me tornaria tão fraco como qualquer homem".
12 Dalila tomou, pois, cordas novas, amarrou-o com elas e gritou: "Sansão, os filisteus vêm contra ti!". Ora, estavam eles de emboscada no quarto, mas Sansão rompeu como se fossem um fio as cordas que lhe amarravam os braços.
13 "Até o presente – disse-lhe Dalila – só tens zombado de mim e só me tens dito mentiras. Dize-me com que será preciso amarrar-te." "Bastará – respondeu Sansão – que teças as sete tranças de minha cabeça com a urdidura do teu tear."
14 Ela fixou-as com o torno do tear e gritou: "Sansão, os filisteus vêm contra ti!" Ele, despertando do sono, arrancou o torno do tear com os liços.
15 Dalila disse-lhe: "Como podes dizer que me amas, se o teu coração não está comigo? Eis já três vezes que me enganas e não me queres dizer onde reside a tua força".
16 Ela o importunava cada dia com suas perguntas, instando com ele e molestando-o de tal sorte, que ele sentiu com isso uma impaciência mortal.
17 E Sansão acabou por confiar-lhe o seu segredo: "Sobre minha cabeça – disse ele – nunca passou a navalha, porque sou nazareno de Deus desde o seio de minha mãe. Se me for rapada a cabeça, a minha força me abandonará e serei então fraco como qualquer homem".
18 Dalila sentiu que ele lhe tinha aberto todo o seu coração e mandou dizer aos príncipes dos filisteus: "Subi agora, porque ele me abriu todo o seu coração". E os príncipes dos filisteus foram ter com ela, levando o dinheiro em suas mãos.
19 Dalila fez que seu marido adormecesse nos seus joelhos, e chamando um homem, mandou-lhe que rapasse as sete tranças de sua cabeça. Ela começou a dominá-lo, pois sua força o deixou.
20 E disse: "Sansão, os filisteus vêm contra ti!". Despertando ele do sono, disse consigo mesmo: "Sairei deles como das outras vezes e me livrarei". Ignorava Sansão que o Senhor se tinha retirado dele.
21 E os filisteus, tomando-o, furaram-lhe os olhos e levaram-no a Gaza ligado com uma dupla cadeia de bronze e ali o colocaram na prisão, fazendo-o girar a mó.
22 Entretanto, os seus cabelos recomeçavam a crescer.
23 Ora, os príncipes dos filisteus reuniram-se para oferecer um grande sacrifício a Dagon, seu deus, e celebrar uma festa. "Nosso deus – diziam eles – entregou-nos Sansão nosso inimigo."
24 Também o povo, vendo isso, louvava o seu deus, dizendo: "O nosso deus entregou-nos o nosso inimigo, aquele que devastava nossa terra e matava tantos dos nossos".
25 E estando eles de coração alegre, exclamaram: "Mandai vir Sansão para nos divertir!". Tiraram-no da prisão e Sansão teve que dançar diante deles. Tendo sido colocado entre as colunas,
26 Sansão disse ao jovem que o conduzia pela mão: "Deixa que eu toque as colunas que sustêm o templo e que me apóie nelas".
27 Ora, o templo estava repleto de homens e mulheres. Estavam ali todos os príncipes dos filisteus. Havia cerca de três mil pessoas, homens e mulheres, que do teto olhavam o prisioneiro dançar.
28 Sansão, porém, invocando o Senhor, disse: "Senhor Javé, rogo-vos que vos lembreis de mim. Dai-me, ó Deus, ainda esta vez, força para vingar-me dos filisteus pela perda de meus olhos".
29 Abraçando então as duas colunas centrais sobre as quais repousava todo o edifício, pegou numa com a mão direita e noutra com a mão esquerda e gritou:
30 "Morra eu com os filisteus!". Dizendo isso, sacudiu com todas as suas forças o edifício, que ruiu sobre os príncipes e sobre todo o povo reunido. Desse modo, matou pela sua própria morte muito mais homens do que os que matara em toda a sua vida.
31 Então, desceram a Gaza os seus irmãos e toda a sua família paterna, tomaram-no e tendo voltado, sepultaram-no no túmulo de seu pai, entre Saraá e Estaol. Sansão foi juiz em Israel durante vinte anos.