1 Tika tonu koe, e Ihowā,
ina totohe ahau ki a koe;
otiia, kia kōrerotia e ahau ki a koe ngā whakaritenga.
He aha i whai pai ai te ara o te hunga kino?
He aha i noho hūmārie ai te hunga katoa
he nui rawa nei tō rātou tinihanga?
2 Whakatōkia ana rātou e koe, āe rā kua whai pakiaka rātou;
kei te tupu ake, āe rā kua whai hua;
i ō rātou māngai e tata ana koe;
i ō rātou whatumanawa ia kei tawhiti koe.
3 Otiia e mōhio ana koe ki ahau, e Ihowā,
kua kite koe i ahau, e whakamātautau ana hoki koe i tōku ngākau ki a koe.
Tōia mai rātou ānō he hipi e patua ana,
motuhia atu rātou mō te rā o te parekura.
4 Kia pēhea te roa o te whenua ka tangi nei,
o te otaota o ngā māra katoa ka maroke nei?
Hei mea mō te kino o ōna tāngata,
kua pau ōna kararehe me ngā manu;
nō te mea i kī rātou,
"E kore ia e kite i tō tātou mutunga iho."
5 "Nā, mehemea i rere koe i roto i te hunga haere i raro,
ā, ka ngenge i a rātou,
ka pēhea rā tāu whakataetae ki ngā hōiho?
Nā, ahakoa ū tōu noho i te whenua rangatira,
ka pēhea rā koe i te whakapehapeha o Horano?
6 Ko ōu tuākana nei hoki, ko ōu tēina, me te whare o tōu pāpā,
kei te tinihanga ki a koe,
ko rātou anō kei te karanga nui i muri i a koe.
Kaua e whakapono ki tā rātou,
ina kōrero pai ki a koe.
7 "Kua mahue i ahau tōku whare,
whakarērea ake tōku kāinga pūmau;
tukua ana e ahau te wahine i arohaina
e tōku wairua ki te ringa o ōna hoariri.
8 Ko tōku kāinga tupu,
tōna rite ki ahau kei te raiona i roto i te ngahere.
Hāmama ana ia ki ahau;
nā reira kino iho ahau ki a ia.
9 Ko tōku kāinga tupu, ki ahau
he rite ki te manu kōtingotingo;
hei hoariri mōna ngā manu i tētahi taha, i tētahi taha.
Haere mai koutou, huihuia mai ngā kīrehe katoa o te pārae,
mauria mai ki te horo kai.
10 Mōtī ake tāku māra wāina i ngā hēpara tokomaha,
kua takatakahia e rātou tōku wāhi,
kua meinga hoki e rātou tāku wāhi
i matenui ai hei koraha, ururua rawa.
11 Kua meinga e rātou hei ururua,
ā, i a ia e ururua nei, tangi ana ia ki ahau.
Kua ururua katoa te whenua,
nō te mea kāhore he tangata e mahara ake ana tōna ngākau.
12 Kua tae ngā kaipāhua
ki ngā wāhi tiketike katoa o te koraha;
ka kai hoki te hoari a Ihowā
i tētahi pito o te whenua ā tae noa ki tētahi pito o te whenua;
ki ngā kikokiko katoa kāhore he maunga rongo.
13 He wīti tā rātou i rui ai, he tātarāmoa tā rātou i kokoti ai;
kua whakamamae rātou i a rātou, ā, kāhore he pai ki a rātou.
Ka whakamā anō koutou ki ā koutou hua
i te riri o Ihowā ka mura nei."
14 Ko te kupu tēnei a Ihowā: "Mō ōku hoa tata katoa e kino nei, kua pā nei ki te wāhi tupu i hoatu e ahau mō tāku iwi, mō Īharaira: Tēnei ahau te huhuti atu nei i a rātou i runga i tō rātou whenua, ka hūtia atu anō e ahau te whare o Hūrā i waenganui i a rātou. 15 Ā tēnei ake, kua mutu tāku huhuti atu i a rātou, ka hoki ahau, ka aroha ki a rātou, ka whakahoki anō i a rātou ki tōna wāhi, ki tōna wāhi, ki tōna whenua, ki tōna whenua. 16 Ā tēnei ake, ki te ako mārie rātou ki ngā ara o tāku iwi, ā, ka oatitia tōku ingoa, arā, ‘E ora ana a Ihowā,’ ki te pērā rātou me rātou i whakaako rā i tāku iwi kia oatitia a Paara; kātahi ka hanga rātou ki waenganui i tāku iwi. 17 Tēnā ko tēnei, e kore rātou e rongo, kātahi taua iwi ka hūtia rawatia atu e ahau, ka whakangaromia," e ai tā Ihowā.
1 Sois sumamente justo, Senhor, para que eu entre em disputa convosco. Entretanto, em espírito de justiça, desejaria falar-vos. Por que alcançam bom êxito os maus em tudo quanto empreendem? E por que razão vivem felizes os pérfidos?
2 Vós os plantastes, e eles criam raízes, crescem e frutificam. Permaneceis em seus lábios; longe, porém, dos corações.
3 Mas vós, Senhor, me conheceis e me vedes, e sondais os sentimentos do meu coração a vosso respeito. Arrebatai-os, quais carneiros para a matança, e consagrai-os em vista ao massacre.
4 Até quando permanecerá a terra em luto, e há de secar a erva dos campos? Por causa da maldade dos homens que nela habitam, animais e pássaros perecem, por haverem dito: "Não verá o Senhor o nosso fim".
5 "Se te afadigas em correr com os que andam a pé, como poderás lutar com os que vão a cavalo? Se não te sentes em segurança senão em terra tranquila, que farás na selva do Jordão?
6 Teus próprios irmãos e tua família são traidores, mesmo quando em altas vozes te chamam. Não creias neles, mesmo que te dirijam palavras amigas".
7 Deixei minha família, abandonei minha herança, e releguei a mãos inimigas o que de mais caro possuía o meu coração.
8 Meu povo foi para mim qual leão na floresta, a rugir contra mim: eis por que o tenho em aversão.
9 Será minha herança qual abutre matizado cercado de aves de rapina? Vamos! Reuni todos os animais selvagens, e conduzi-os à carniça!
10 Pastores, em grande número, destruíram minha vinha, e pisaram minhas terras, transformando em horrível deserto minha encantadora propriedade.
11 Tornaram-na uma solidão e apresentaram-na a meus olhos enlutada e devastada. Desolada ficou toda a terra, pois que ninguém mais a toma a peito.
12 De todos os cantos do deserto surgem os devastadores. A espada do Senhor dizima a terra inteira, e para ninguém haverá salvação.
13 Semearam trigo, e só colheram espinhos, fatigando-se inutilmente. Foi-lhes decepcionante a colheita, por causa da grande cólera do Senhor.
14 Eis o que diz o Senhor contra todos os meus maus vizinhos que usurpam a herança que eu dera a meu povo de Israel: "Vou arrancá-los de suas terras, e do meio deles apartar a tribo de Judá.
15 Quando os houver, porém, arrancado, eu me apiedarei deles novamente e os reconduzirei cada um à sua herança, cada um à sua terra.
16 Se aprenderem a seguir os caminhos prescritos ao meu povo, e a jurar em meu nome: "Pela vida de Deus!", tal como ensinaram meu povo a jurar por Baal, então terão direito de cidadania no meio do meu povo.
17 Se, porém, não me escutarem, desarraigarei essa gente e a exterminarei" – oráculo do Senhor.