1 Ko te maramara kai, ko te mea maroke me te āta noho hei kīnaki,
pai atu i te whare kī i ngā hākari a te ngangare.
2 Hei rangatira te pononga mahara mō te tama i whakamā ai;
ka whai wāhi anō ia i roto i tō ngā tēina.
3 Ko te oko tahu para mō te hiriwa, ko te oumu mō te kōura;
ko Ihowā ia hei whakamātau mō ngā ngākau.
4 Ko te kaimahi i te hē ka tahuri ki tā te ngutu kino;
ā, ka whai taringa te teka ki tā te arero whanokē.
5 Ko te taunu ki te rawakore he tāwai ki tōna Kaihanga;
ko te tangata e koa ana ki ngā aituā, e kore e kore te whiua.
6 Hei karauna mō ngā koroheke ngā tamariki a ngā tamariki;
nā, ko te korōria o ngā tamariki ko ō rātou mātua.
7 E kore te reo rangatira e tau ki te kūware;
hore rawa anō hoki te ngutu teka ki te rangatira.
8 Ko te tangata i te mea hōmai noa, he kōhatu whakapaipai tērā ki tāna titiro;
tōna tahuritanga ake ki hea, ki hea, ka whiwhi ki te pai.
9 Ko te tangata e hīpoki ana i te hē, e whai ana i te aroha;
tēnā ko te tangata kōrerorero, e wehewehe ana i ngā hoa tupu.
10 Ko te ngotonga o te kupu riri ki roto ki te tangata mātau,
nui atu i tō ngā whiu kotahi rau ki roto ki te whakaarokore.
11 He whakakeke kau tā te tangata kino e whai ai;
nō reira ka tukua atu he karere nanakia ki a ia.
12 Kia tūtaki ki te tangata te pea kua tangohia āna kūao;
pai atu i te whakaarokore i a ia e wairangi ana.
13 Ko te tangata e hōmai ana i te kino hei utu mō te pai,
e kore te kino e neke atu i tōna whare.
14 Ko te tīmatanga o te totohe i rite ki te tangata e tuku ana i te wai kia rere;
nā reira waiho atu te totohe i te mea kīanō i oho te ngangare.
15 Ko te tangata e whakatika ana i tā te tangata kino,
me ia e whakahē ana i tā te tangata tika,
he rite tahi taua rua, he mea whakarihariha ki a Ihowā.
16 Hei aha te utu i te ringa o te kūware,
hei hoko i te whakaaro nui, kāhore nei hoki ōna mātauranga?
17 E aroha ana te hoa i ngā wā katoa;
nā, ko te teina, ko te tuakana, i whānau tērā mō ngā aituā.
18 Ko tā te tangata ngākaukore he papaki ringa;
kua waiho hei whakakapi tūranga i te aroaro o tōna hoa.
19 Ko te tangata e aroha ana ki te ngangare e aroha ana ki te kino;
ko te tangata e whakarewa ana i tōna kūwaha e rapu ana i te whakangaromanga.
20 Ko te ngākau parori kē e kore e kite i te pai;
ko te tangata he whanokē tōna arero ka taka ki te kino.
21 Ka whānau he whakaarokore mā tētahi tangata, hei whakapōuri tērā mōna;
e kore anō hoki e koa te pāpā o te pōauau.
22 He rongoā pai te ngākau koa;
ki te marū ia te wairua, ka maroke ngā wheua.
23 E tango ana te tangata kino i te mea whakapati i te uma,
hei whakapeau kē i ngā ara o te whakarite whakawā.
24 Kei te aroaro o te tangata mātau ngā whakaaro nui;
kei ngā pito ia o te whenua ngā kanohi o te whakaarokore.
25 Ko te tamaiti whakaarokore he mea whakapōuri i tōna pāpā,
he mea whakakawa i te ngākau o tōna whaea.
26 Ehara anō hoki i te mea pai kia whiua te tangata tika,
kia patua rānei ngā rangatira mō te tika.
27 He mātauranga tō te tangata e tohu ana i āna kupu;
ā, he whakaaro tō te tangata i te wairua manawanui.
28 Ko te wairangi nei anō, ki te whakarongo puku, ka kīia he whakaaro nui;
ki te kokopi ōna ngutu, ka kīia ia he tūpato.
1 Mais vale um bocado de pão seco, com a paz, do que uma casa cheia de carnes, com a discórdia.
2 Um escravo prudente vale mais que um filho desonroso, e partilhará da herança entre os irmãos.
3 Um crisol para a prata, um forno para o ouro; é o Senhor, porém, quem prova os corações.
4 O mau dá ouvidos aos lábios iníquos; o mentiroso presta atenção à língua perniciosa.
5 Aquele que zomba do pobre insulta seu Criador; quem ri de um infeliz não ficará impune.
6 Os filhos dos filhos são a coroa dos velhos, e a glória dos filhos são os pais.
7 Uma linguagem elevada não convém ao néscio, quanto mais, a um nobre, palavras mentirosas.
8 Um presente parece uma gema preciosa a seu possuidor; para qualquer lado que ele se volte, logra êxito.
9 Aquele que dissimula faltas promove amizade; quem as divulga, divide amigos.
10 Uma repreensão causa mais efeito num homem prudente do que cem golpes num tolo.
11 O perverso só busca a rebeldia, mas será enviado contra ele um mensageiro cruel.
12 Antes encontrar uma ursa privada de seus filhotes do que um tolo em crise de loucura.
13 A desgraça não deixará a casa daquele que retribui o mal pelo bem.
14 Começar uma questão é como soltar as águas; desiste, antes que se exaspere a disputa.
15 Quem declara justo o ímpio e perverso o justo, ambos desagradam ao Senhor.
16 Para que serve o dinheiro na mão do insensato? Para comprar a sabedoria? Ele não tem critério.
17 O amigo ama em todo o tempo: na desgraça, ele se torna um irmão.
18 É destituído de senso o que aceita compromissos e que fica fiador para seu próximo.
19 O que ama as disputas ama o pecado; quem ergue sua porta busca a ruína.
20 O homem de coração falso não encontra a felicidade; o de língua tortuosa cai na desgraça.
21 Quem gera um tolo terá desventura; nem alegria terá o pai de um imbecil.
22 Coração alegre, bom remédio; um espírito abatido seca os ossos.
23 O ímpio aceita um presente ocultamente para desviar a língua da justiça.
24 Ante o homem prudente está a sabedoria; os olhos do insensato vagueiam até o fim do mundo.
25 Um filho néscio é o pesar de seu pai e a amargura de quem o deu à luz.
26 Não convém chamar a atenção do justo e ferir os homens honestos por causa de sua retidão.
27 O que mede suas palavras possui a ciência; o calmo de espírito é um homem inteligente.
28 Mesmo o insensato passa por sábio, quando se cala; por prudente, quando fecha sua boca.