1 Kua oti i te whakaaro nui tētahi whare mōna te hanga,
e whitu ngā pou kua oti te tārai e ia.
2 Kua oti āna kararehe te patu e ia, whakananu rawa tāna wāina;
kua oti anō tāna tēpu te whakapai.
3 Kua ungā e ia āna kōtiro, e karanga ana ia
i runga i ngā wāhi tiketike rawa o te pā.
4 "Ki te mea he kūware tētahi, me peka mai ia ki konei!"
Ko te tangata maharakore, ko tāna kupu tēnei ki a ia,
5 "Haere mai, kainga tāku taro,
inumia hoki te wāina kua oti nei te whakananu e ahau.
6 Kāti rā, e te hunga kūware, kia ora ai koutou;
haere hoki i te ara o te mātauranga."
7 Ko ia e papaki ana i te tangata whakahīhī, ka whakamā;
ā, ko ia e riri ana i te tangata kino, ka piri mai he hē ki a ia.
8 Kaua e rīria te tangata whakahī, kei kino ia ki a koe;
rīria ko te tangata whakaaro nui, ā, ka aroha ia ki a koe.
9 Hoatu te mōhio ki te tangata whakaaro nui, ā, ka neke ake ōna whakaaro;
whakaakona te tangata tika, ā, ka nui ake tōna mōhio.
10 Ko te tīmatanga o te whakaaro nui ko te wehi ki a Ihowā;
ko te mātauranga, ko te mōhio ki te Mea Tapu.
11 Māku hoki ka maha ai ōu rā,
māku ka neke ake ai ngā tau e ora ai koe.
12 Ki te nui ōu whakaaro, mōu anō ōu whakaaro nui;
ki te whakahī koe, māu anake tāu pīkaunga.
13 Ko te wahine wairangi, he māngai nui ia;
he kūware ia, kāhore ōna mōhio ki te aha, ki te aha.
14 Noho ana ia i te kūwaha o tōna whare
i runga i te nohoanga i ngā wāhi tiketike o te pā;
15 kia karanga atu ai ia ki ngā tāngata e haere ana i te ara,
e mārō tonu ana ō rātou huarahi,
16 "Ko te kūware, peka mai ki konei!"
Tēnā ko te tangata whakaarokore,
ko tāna kupu tēnei ki a ia,
17 "He reka te wai tāhae,
ā, he āhuareka te taro kai huna."
18 Tē mōhio ia kei reira ngā tūpāpaku;
kei te rēinga riro ana i karanga ai.
1 A Sabedoria edificou sua casa, talhou sete colunas.
2 Matou seus animais, preparou seu vinho e dispôs a mesa.
3 Enviou servas, para que anunciassem nos pontos mais elevados da cidade:
4 "Quem for simples apresente-se!". Aos insensatos ela disse:
5 "Vinde comer o meu pão e beber o vinho que preparei.
6 Deixai a insensatez e vivereis; andai direito no caminho da inteligência!".
7 Quem censura um mofador, atrai sobre si a zombaria; o que repreende o ímpio, arrisca-se a uma afronta.
8 Não repreendas o mofador, pois ele te odiará. Repreende o sábio e ele te amará.
9 Dá ao sábio: ele se tornará mais sábio ainda, ensina ao justo e seu saber aumentará.
10 O temor do Senhor é o princípio da Sabedoria, e o conhecimento do Santo é a inteligência,
11 porque por mim se multiplicarão teus dias e anos de vida te serão acrescentados.
12 Se tu és sábio, é para teu bem que o és, mas se tu és um "soberbo", só tu sofrerás as consequências.
13 A senhora Loucura é irrequieta, uma tola que não sabe nada.
14 Ela se assenta à porta de sua casa, numa cadeira, nos pontos mais altos da cidade,
15 para convidar os viandantes que seguem direito seu caminho.
16 "Quem for simples venha para cá!" Aos insensatos, ela diz:
17 "As águas furtivas são mais doces e o pão tomado às escondidas é mais delicioso".
18 Ignora ele que ali há sombras e que os convidados da senhora Loucura jazem nas profundezas da região dos mortos.