1 Ko tā te wāina he whakahī, ko tā te wai kaha he ngangau;
ā, ko te hunga katoa e whakapōhēhētia ana e tērā, kāhore ō rātou whakaaro nui.
2 Ānō he raiona e hāmama ana te wehi o te kīngi;
ko te tangata e whakaoho ana i a ia kia riri, e hara ana ki tōna wairua ake.
3 He whakahōnore mō te tangata te noho wātea mai i te ngangare;
engari ko ngā wairangi he kōwhetewhete tonu.
4 Kāhore te māngere e parau, he mea ki te hōtoke;
nō reira ka pākiki kai māna i te kotinga wīti, ā, kāhore e whiwhi.
5 He wai hōhonu te whakaaro i roto i te ngākau o te tangata;
e utuhia anō ia e te tangata mātau.
6 Ko tā te tini o te tangata he kauwhau i tōna atawhai ake;
ko wai ia e kite i te tangata pono?
7 Ko te tangata tika, e haere ana i runga i tōna tapatahi,
ka manaakitia āna tamariki i muri i a ia.
8 Ko te kīngi e noho ana i runga i te torōna whakawā,
tītaritaria ana e ōna kanohi ngā hē katoa.
9 Ko wai e mea, "Kua mā i ahau tōku ngākau,
kua tahia atu ōku hara"?
10 Ko ngā pāuna huhua, ko ngā mēhua huhua,
he rite tahi taua rua, he mea whakarihariha anake ki a Ihowā.
11 He tamariki nei anō ka mōhiotia ki āna hanga,
he mā rānei, he tika rānei tāna mahi.
12 Ko te taringa rongo, ko te kanohi titiro,
nā Ihowā rāua ngātahi i hanga.
13 Kaua e matenuitia te moe, kei rawakoretia koe;
titiro ōu kanohi, ā, ka mākona koe i te taro.
14 "Ehara ehara," e ai tā te kaihoko;
tōna haerenga atu ia, kei te whakamanamana.
15 He kōura tēnā me te tini o te rupi;
engari he taonga utu nui ngā ngutu o te mātauranga.
16 Tangohia te kākahu o te kaiwhakakapi mō te tangata kē;
puritia hoki te tangata i taunahatia hei whakakapi mō ngā tāngata kē.
17 He reka ki te tangata te taro o te teka;
muri iho ka kī tōna māngai i te kirikiri.
18 Mā te rūnanga ka ū ai ngā whakaaro;
kia pai hoki te ngārahu ina anga ki te whawhai.
19 Ko te tangata e kōpikopiko ana ki te kawekawe kōrero, ka whākina e ia ngā kōrero ngaro;
nā reira kaua e raweke atu ki te tangata ngutu hāmama.
20 Ko te tangata e kanga ana i tōna pāpā, i tōna whaea,
ka tineia tōna rama i roto i te pōuri kerekere.
21 I te tīmatanga e hohoro mai pea te taonga;
e kore ia tōna mutunga e whakapaingia.
22 Kaua e mea, "Ka utua e ahau te kino";
tāria tā Ihowā, ā, kei a ia he oranga mōu.
23 He mea whakarihariha ki a Ihowā ngā taimaha rerekē;
ā, e kore hoki te pāuna tinihanga e pai.
24 Nā Ihowā ngā hāereerenga o te tangata;
nā, mā te aha te tangata ka mātau ai ki tōna ara?
25 Hei rore ki te tangata te oho noa ake ki te mea, "He tapu!"
ā, i muri i ngā kī taurangi, kia uiui.
26 Ka tītaritaria e te kīngi whakaaro nui te hunga kino,
ā, ka hurihia hoki e ia te wīra patu wīti ki runga ki a rātou.
27 He rama nā Ihowā te manawa o te tangata,
e rapu ana i ngā mea katoa i roto rawa i te kōpū.
28 Hei kaitiaki mō te kīngi te atawhai me te pono;
e tautokona ake ana hoki tōna torōna e te atawhai.
29 Ko te korōria o ngā taitama ko tō rātou kaha;
ā, ko te ātaahua o ngā kaumātua ko te upoko hina.
30 E tahia atu ana te kino e ngā kārawarawa o te patunga;
ā, e tae rawa ana ngā whiu ki ngā wāhi o roto rawa o te kōpū.
1 Zombeteiro é o vinho e amotinador o licor: quem quer que se apegue a isto não será sábio.
2 O furor do rei é como um rugido de leão: aquele que o provoca, prejudica-se a si mesmo.
3 É uma glória para o homem abster-se de contendas; o tolo, porém, é o único que as procura.
4 Desde o outono o preguiçoso não trabalha: mendigará no tempo da colheita, mas não terá nada.
5 Água profunda é o conselho no íntimo do homem; o homem inteligente sabe haurir dela.
6 Muitos homens apregoam a sua bondade, mas quem achará um homem verdadeiramente fiel?
7 O justo caminha na integridade; ditosos os filhos que o seguirem!
8 O rei, que está sentado no trono da justiça, só com seu olhar dissipa todo o mal.
9 Quem pode dizer: "Meu coração está puro, estou limpo de pecado?".
10 Ter dois pesos e duas medidas é objeto de abominação para o Senhor.
11 O menino manifesta logo por seus atos se seu proceder será puro e reto.
12 O ouvido que ouve, o olho que vê, ambas estas coisas fez o Senhor.
13 Não sejas amigo do sono, para que não te tornes pobre: abre os olhos e terás pão à vontade.
14 "Mau, mau!", diz o comprador. Mas se gloria ao se retirar.
15 Há ouro, há pérola em abundância; joia rara é a boca sábia.
16 Toma-lhe a roupa, porque ele respondeu por outrem; exige dele um penhor em proveito dos estranhos.
17 Saboroso é para o homem o pão defraudado, mas depois terá a boca cheia de cascalhos.
18 Os projetos triunfam pelo conselho; é com prudência que deve ser dirigida a guerra.
19 O mexeriqueiro trai os segredos: não te familiarizes com um falador.
20 Quem amaldiçoa seu pai ou sua mãe verá apagar-se sua luz no meio de densas trevas.
21 Herança muito depressa adquirida no princípio não será abençoada no fim.
22 Não digas: "Eu me vingarei!". Coloca tua esperança no Senhor, ele te salvará.
23 Ter dois pesos é abominação para o Senhor; uma balança falsa não é coisa boa.
24 O Senhor é quem dirige os passos do homem: como poderá o homem compreender seu caminho?
25 É um laço dizer inconsideradamente: "Consagrado!", e não refletir antes de ter emitido um voto.
26 O rei sábio joeira os ímpios, faz passar sobre eles a roda.
27 O espírito do homem é uma lâmpada do Senhor: ela penetra os mais íntimos recantos das entranhas.
28 Bondade e fidelidade montam guarda ao rei; pela justiça firma-se seu trono.
29 A força é o ornato dos jovens; o ornamento dos anciãos são os cabelos brancos.
30 A ferida sangrenta cura o mal; também os golpes, no mais íntimo do corpo.