3 Zašto postismo, vele, a Ti ne pogleda,
mučismo duše svoje, a Ti ne hte znati?
Gle, kad postite, činite svoju volju
i izgonite sve šta vam je ko dužan.
4 Eto postite da se prete i svađate
i da bijete pesnicom bezbožno.
Nemojte postiti tako kao danas,
da bi se čuo gore glas vaš.
5 Takav li je post koji izabrah
da čovek muči dušu svoju jedan dan?
Da savija glavu svoju kao sita
i da stere poda se kostret i pepeo?
To li ćeš zvati post
i dan ugodan Gospodu?
6 A nije li ovo post što izabrah:
da razvežeš sveze bezbožnosti,
da razrešiš remenje od bremena,
da otpustiš potlačene,
i da izlomite svaki jaram?
7 Nije li da prelamaš hleb svoj gladnome,
i siromahe prognane da uvedeš u kuću?
Kad vidiš golog, da ga odeneš,
i da se ne kriješ od svog tela?