1 "Tu, figlio d’uomo, profetizza ai monti d’Israele, e di’: O monti d’Israele, ascoltate la parola dell’Eterno! 2 Così parla il Signore, l’Eterno: ‘Poiché il nemico ha detto di voi: Ah! ah! Queste alture eterne sono diventate nostro possesso!’, tu profetizza, e di’: 3 Così parla il Signore, l’Eterno: ‘Sì, poiché da tutte le parti hanno voluto distruggervi e inghiottirvi perché diventaste possesso del resto delle nazioni, e perché siete stati oggetto dei discorsi delle male lingue e delle maldicenze della gente, 4 perciò, o monti d’Israele, ascoltate la parola del Signore, dell’Eterno!’. Così parla il Signore, l’Eterno, ai monti e ai colli, ai burroni e alle valli, alle rovine desolate e alle città abbandonate, che sono state date in balìa del saccheggio e delle beffe delle altre nazioni circostanti; 5 così parla il Signore, l’Eterno: ‘Sì, nel fuoco della mia gelosia, io parlo contro il resto delle altre nazioni e contro Edom tutto quanto, che hanno fatto del mio paese il loro possesso con tutta la gioia del loro cuore e con tutto il disprezzo della loro anima, per ridurlo in bottino’. 6 Perciò, profetizza sopra la terra d’Israele, e di’ ai monti e ai colli, ai burroni e alle valli: Così parla il Signore, l’Eterno: ‘Ecco, io parlo nella mia gelosia e nel mio furore, perché voi portate l’obbrobrio delle nazioni’. 7 Perciò, così parla il Signore, l’Eterno: ‘Io l’ho giurato! Le nazioni che vi circondano porteranno anche esse il proprio obbrobrio; 8 ma voi, o monti d’Israele, metterete i vostri rami e porterete i vostri frutti al mio popolo Israele, perché egli sta per arrivare. 9 Infatti, ecco, io vengo a voi, mi volgerò verso di voi, e voi sarete coltivati e seminati; 10 io moltiplicherò su di voi gli uomini, tutta quanta la casa d’Israele; le città saranno abitate e le rovine saranno ricostruite; 11 moltiplicherò su di voi uomini e bestie; essi moltiplicheranno e saranno fecondi, farò in modo che sarete abitati come eravate prima, e vi farò del bene più che nei vostri primi tempi; voi conoscerete che io sono l’Eterno. 12 Io farò camminare su di voi degli uomini, il mio popolo Israele. Essi ti possederanno, o paese; tu sarai la loro eredità e non li priverai più dei loro figli’. 13 Così parla il Signore, l’Eterno: ‘Poiché vi si dice: - Tu, o paese, hai divorato gli uomini, hai privato la tua nazione dei suoi figli - 14 tu non divorerai più gli uomini e non priverai più la tua nazione dei suoi figli’, dice il Signore, l’Eterno. 15 ‘Io non ti farò più udire gli oltraggi delle nazioni, tu non porterai più l’obbrobrio dei popoli e non farai più cadere la tua gente’, dice il Signore, l’Eterno". 16 La parola dell’Eterno mi fu rivolta in questi termini: 17 "Figlio d’uomo, quando quelli della casa d’Israele abitavano il loro paese, lo contaminavano con la loro condotta e con le loro azioni; la loro condotta era nel mio cospetto come l’impurità della donna quando ha i suoi corsi. 18 Perciò riversai su di loro il mio furore a causa del sangue che avevano sparso sul paese, e perché lo avevano contaminato con i loro idoli: 19 li dispersi fra le nazioni, ed essi furono sparsi per tutti i paesi; io li giudicai secondo la loro condotta e secondo le loro azioni. 20 E, giunti fra le nazioni dove sono andati, hanno profanato il mio nome santo, poiché si diceva di loro: ‘Costoro sono il popolo dell’Eterno e sono usciti dal suo paese’. 21 Io ho avuto pietà del mio nome santo, che la casa d’Israele profanava fra le nazioni dov’è andata. 22 Perciò, di’ alla casa d’Israele: Così parla il Signore, l’Eterno: ‘Io agisco così, non a causa vostra, o casa d’Israele, ma per amore del mio nome santo, che voi avete profanato fra le nazioni dove siete andati. 23 Io santificherò il mio grande nome che è stato profanato fra le nazioni, in mezzo alle quali voi lo avete profanato; le nazioni conosceranno che io sono l’Eterno’, dice il Signore, l’Eterno, ‘quando io mi santificherò in voi, sotto gli occhi loro. 24 Io vi farò uscire dalle nazioni, vi radunerò da tutti i paesi e vi ricondurrò nel vostro paese; 25 vi aspergerò con acqua pura e sarete puri; io vi purificherò di tutte le vostre impurità e di tutti i vostri idoli. 26 Vi darò un cuore nuovo e metterò dentro di voi uno spirito nuovo; toglierò dalla vostra carne il cuore di pietra e vi darò un cuore di carne. 27 Metterò dentro di voi il mio Spirito, farò in modo che camminerete secondo le mie leggi e osserverete e metterete in pratica le mie prescrizioni. 28 Voi abiterete nel paese che io diedi ai vostri padri, sarete il mio popolo e io sarò il vostro Dio. 29 Io vi libererò da tutte le vostre impurità; chiamerò il frumento, lo farò abbondare, e non manderò più contro di voi la fame; 30 farò moltiplicare il frutto degli alberi e il prodotto dei campi, affinché non siate più esposti all’obbrobrio della fame tra le nazioni. 31 Allora vi ricorderete delle vostre vie malvagie e delle vostre azioni che non erano buone, e avrete disgusto di voi stessi a causa delle vostre iniquità e delle vostre abominazioni. 32 Non è per amore vostro che agisco così’, dice il Signore, l’Eterno: ‘sappiatelo bene! Vergognatevi e siate confusi a causa delle vostre vie, o casa d’Israele!’. 33 Così parla il Signore, l’Eterno: ‘Il giorno che io vi purificherò di tutte le vostre iniquità, farò in modo che le città saranno abitate e le rovine saranno ricostruite; 34 la terra desolata sarà coltivata, invece di essere una desolazione agli occhi di tutti i passanti; 35 si dirà: Questa terra che era desolata, è diventata come il giardino di Eden; queste città che erano deserte, desolate, rovinate, sono fortificate e abitate. 36 Le nazioni che saranno rimaste intorno a voi conosceranno che io, l’Eterno, sono colui che ha ricostruito i luoghi distrutti e ripiantato il luogo deserto. Io, l’Eterno, parlo e mando la cosa a effetto’. 37 Così parla il Signore, l’Eterno: ‘Anche in questo mi lascerò supplicare dalla casa d’Israele e glielo concederò: io moltiplicherò loro gli uomini come un gregge. 38 Come greggi di pecore consacrate, come le greggi di Gerusalemme nelle sue feste solenni, così le città deserte saranno riempite di greggi di uomini; si conoscerà che io sono l’Eterno’".
1 "Nā, ko koe e te tama a te tangata, poropiti atu ki ngā maunga o Īharaira, mea atu: E ngā maunga o Īharaira, whakarongo ki te kupu a Ihowā. 2 Ko te kupu tēnei a te Ariki, a Ihowā: Nā, kua mea nei te hoariri ki a koutou, ‘Ha! Nā, kua riro mai hoki mō tātou ngā pukepuke onamata!’ 3 Mō reira, poropiti atu, mea atu: Ko te kupu tēnei a te Ariki, a Ihowā: Nā, kua meinga nā koutou e rātou kia tū kau, kua horomia i tētahi taha, i tētahi taha, i riro ai koutou mā ngā toenga o ngā iwi, i hāpainga ake ai e ngā ngutu o ngā arero kapetau, i kōrerotia kinotia ai e te iwi. 4 Mō reira, e ngā maunga o Īharaira whakarongo ki te kupu a te Ariki, a Ihowā: Ko te kupu tēnei a te Ariki, a Ihowā, ki ngā maunga, ki ngā pukepuke, ki ngā awa, ki ngā awaawa, ki ngā ururua kua takoto kau, ki ngā pā kua mahue, kua riro nei hei pāhuatanga, hei katanga mā ngā toenga o ngā iwi ā tawhio noa. 5 Nā reira ko te kupu tēnei a te Ariki, a Ihowā: He pono he ahi tōku hae, i ahau i kōrero ai i te hē mō ngā toenga o ngā iwi, mō Ēroma katoa anō; mō tā rātou meatanga i tōku whenua hei kāinga mō rātou, pau katoa te ngākau ki te koa, kino tonu te hinengaro, mō tērā kia peia atu, kia waiho hei taonga pārau.
6 "Nā reira, poropititia te whenua o Īharaira, kī atu ki ngā maunga, ki ngā pukepuke, ki ngā awa, ki ngā awaawa: Ko te kupu tēnei a te Ariki, a Ihowā: Nanā, kua kōrero ahau i runga i tōku hae, i tōku weriweri, nō te mea e mau ana ki a koutou te whakamā o ngā tauiwi. 7 Nā reira ko te kupu tēnei a te Ariki, a Ihowā: Kua ara tōku ringa kua mea, He pono, ko ngā iwi i tētahi taha o koutou, i tētahi taha, ka mau ki a rātou tō rātou whakamā.
8 "Ko koutou ia, e ngā maunga o Īharaira, ka wana ō koutou manga, ka whai hua koutou mā tāku iwi, mā Īharaira; ka tata hoki rātou te puta. 9 Nō te mea, nanā, ka aro ahau ki a koutou, ka tahuri ki a koutou, ā, ka ngakia koutou, ka whakatōkia. 10 Ka tini anō i ahau ngā tāngata ki a koutou, te whare katoa o Īharaira, rātou katoa, ā, ka nohoia ngā pā, ka hangā anō ngā ururua. 11 Ka tini anō i ahau ngā tāngata ki a koutou, me ngā kararehe; ā, ka tini rātou, ka hua; ka meinga hoki koutou e ahau kia nohoia, kia pērā me tō mua, ā, ka pai atu tāku e mea ai ki a koutou i tō ō koutou tīmatanga; ā, ka mōhio koutou ko Ihowā ahau. 12 Āe rā, ka meinga koutou e ahau kia hāereerea e te tāngata, e tāku iwi, e Īharaira; ka riro koe i a rātou, ka waiho hoki koe hei kāinga tupu mō rātou, ā, heoi anō matenga o ā rātou tamariki i a koe.
13 "Ko te kupu tēnei a te Ariki, a Ihowā: Nā, kua kōrerotia nei ki a koutou, ‘He kai tāngata koe, e te whenua, e whakamate ana i ngā tamariki a tōu iwi.’ 14 Nā reira e kore koe e kai tāngata ā muri ake nei, e kore anō e hinga i a koe ōu iwi ā muri nei, e ai tā te Ariki, tā Ihowā. 15 Heoi anō āku meatanga kia rangona ki a koe te numinumi i ngā iwi, e kore anō e mau ki a koe i ngā wā i muri te tāwai a ngā iwi; e kore anō koe e mea i ngā waewae o ōu iwi kia tūtuki ā ake ake, e ai tā te Ariki, tā Ihowā."
16 I puta mai anō te kupu a Ihowā ki ahau, i mea: 17 "E te tama a te tangata, i te nohoanga o te whare o Īharaira i tō rātou oneone, i whakapokea a reira e rātou ki tō rātou ara, ki ā rātou mahi. Ko tō rātou ara i tōku aroaro, rite tonu ki te poke o te wahine e paheke ana. 18 Heoi, ringihia ana e ahau tōku weriweri ki runga ki a rātou, mō te toto i tāhoroa e rātou ki runga ki te whenua, mō ā rātou whakapakoko hoki i whakapokea ai a reira e rātou. 19 Ā, whakamararatia atu ana rātou e ahau ki roto ki ngā iwi, tītaria atu ana ki ngā whenua; rite tonu ki tō rātou ara, ki ā rātou mahi tāku whakarite mō rātou. 20 Ā, i tō rātou taenga ki ngā iwi i haere atu ai rātou, whakanoatia ana e rātou tōku ingoa tapu, i a rātou i kī rā mō rātou, ‘Ko te iwi tēnei a Ihowā, ā, kua puta atu rātou i tōna whenua.’ 21 Otiia, i whai whakaaro ahau ki tōku ingoa tapu i whakanoatia nei e te whare o Īharaira i roto i ngā tauiwi i haere atu ai rātou.
22 "Mō reira kī atu ki te whare o Īharaira: Ko te kupu tēnei a te Ariki, a Ihowā: Ehara i te mea he whakaaro ki a koutou i mahi ai ahau i tēnei, e te whare o Īharaira; engari ki tōku ingoa tapu i whakanoatia nei e koutou i roto i ngā tauiwi i haere atu ai koutou. 23 Ka whakatapua anō e ahau tōku ingoa nui i whakanoatia nei i roto i ngā tauiwi, ko tā koutou rā i whakanoa ai i roto i a rātou; ā, ka mōhio ngā tauiwi ko Ihowā ahau, e ai tā te Ariki, tā Ihowā, ina whakatapua ahau i roto i a koutou i tō rātou aroaro.
24 "Ka tangohia mai hoki koutou e ahau i roto i ngā tauiwi, ka whakaminea i ngā whenua katoa, ka kawea mai anō ki tō koutou oneone. 25 Ka tāuhiuhia anō koutou e ahau ki te wai mā, ā, ka mā koutou. Ka purea koutou e ahau, ā, kore iho ō koutou poke katoa, ā koutou whakapakoko katoa. 26 Ka hoatu anō e ahau he ngākau hou ki a koutou, ka hoatu anō e ahau he wairua hou ki roto ki a koutou; ka tangohia anō e ahau te ngākau kōhatu i roto i ō koutou kikokiko, ā, ka hoatu he ngākau kikokiko ki a koutou. 27 Nā, ka hoatu e ahau tōku wairua ki roto ki a koutou, ā, ka meinga koutou e ahau kia haere i runga i āku tikanga, ka puritia anō e koutou āku ritenga, ka mahia. 28 Ā, ka noho koutou ki te whenua i hoatu e ahau ki ō koutou mātua, ko koutou hoki hei iwi māku, ko ahau hei Atua mō koutou. 29 Ka whakaorangia anō koutou e ahau i ō koutou poke katoa. Ka karangatia hoki e ahau te wīti, ka whakanuia hoki e ahau, e kore anō te hemokai e tukua e ahau ki a koutou. 30 Ā, ka meinga e ahau kia maha ngā hua o te rākau me ngā mau o te māra, ā, heoi anō te tāwai hemokai mō koutou i roto i ngā tauiwi. 31 Kātahi koutou ka mahara ki ō koutou ara kino, ki ā koutou mahi kāhore nei e pai; ā, ka anuanu koutou ki a koutou anō i ō koutou aroaro mō ō koutou kino, mō ā koutou mea whakarihariha hoki. 32 Ehara i te mea he whakaaro ki a koutou i mahi ai ahau i tēnei, e ai tā te Ariki, tā Ihowā, kia mōhio koutou. Kia whakamā koutou, kia numinumi kau ki ō koutou ara, e te whare o Īharaira.
33 "Ko te kupu tēnei a te Ariki, a Ihowā: I te rā e purea ai e ahau ō koutou hē katoa, ka meinga e ahau ngā pā kia nohoia, ā, ka hangā ngā ururua. 34 Nā, ko te whenua i takoto kau rā, ka ngakia; he ururua rā hoki i mua ki te titiro a te hunga katoa e tika ana nā reira. 35 Ā, ka kōrerotia, ‘Ko tēnei whenua i takoto kau rā, kua rite ki te kāri o Erene. Nā, ko ngā pā kua ururuatia, ko ērā i takoto kau rā, ko ngā mea pakaru, kua oti te taiepa, e nohoia ana.’ 36 Kātahi ka mōhio ngā iwi kua mahue i tētahi taha o koutou, i tētahi taha, kua hangā e ahau, e Ihowā, ngā wāhi i pakaru, ā, kua whakatōkia e ahau ngā wāhi kua ururuatia. Nāku, nā Ihowā te kupu, māku anō e mahi.
37 "Ko te kupu tēnei a te Ariki, a Ihowā: Tēnei ake ka uia tēnei ki ahau e te whare o Īharaira, kia meatia ki a rātou; ka tokomaha rātou i ahau, me te mea he kāhui te tangata. 38 Ka rite ki te kāhui mō te whakahere, ki te kāhui o Hiruhārama i ōna hākari nunui; ka pēnā anō ngā pā kua ururuatia, ka kapi i ngā kāhui tāngata; ā, ka mōhio rātou ko Ihowā ahau."