Bog obriče svom narodu da će se rasprostraniti po celom svetu i zajemčava mu svoju večnu milost.
1 Veseli se, nerotkinjo koja ne rađaš,
zapevaj i poklikni ti, koja ne trpiš muke od porođaja,
jer pusta ima više dece
nego li ona koja ima muža, veli Gospod.
2 Raširi mesto šatora svog,
i zavese stana tvog neka se razastru,
ne brani, produži uža svoja,
kolje svoje utvrdi.
11 Nevoljnice, koju vetar razmeće,
koja si bez utehe,
evo ja ću namestiti kamenje tvoje na mramoru porfirnom,
i osnovaću te na safirima.
12 I načiniću ti prozore od kristala,
i vrata od kamena rubina,
i sve međe tvoje od dragog kamenja.
13 A sinovi će tvoji svi biti naučeni od Gospoda,
i obilan mir imaće sinovi tvoji.