1 Bel crolla, Nebo cade; le loro statue sono messe sopra animali, su bestie da soma; questi idoli che voi portavate qua e là sono diventati un carico; un peso per la bestia stanca! 2 Sono caduti, sono crollati assieme, non possono salvare il carico; essi stessi se ne vanno in prigionia.
3 "Ascoltatemi, o casa di Giacobbe, e voi tutti, residuo della casa d’Israele, voi di cui mi sono fatto carico dal giorno che nasceste, che siete stati portati fin dal grembo materno! 4 Fino alla vostra vecchiaia io sarò lo stesso, fino alla vostra canizie io vi porterò; io vi ho fatti e io vi sosterrò; sì, vi porterò e vi salverò. 5 A chi mi assomigliereste, a chi mi uguagliereste, a chi mi paragonereste quasi fossimo pari? 6 Costoro prendono l’oro dalla loro borsa, pesano l’argento nella bilancia; pagano un orefice perché ne faccia un dio per prostrarglisi davanti e adorarlo. 7 Se lo caricano sulle spalle, lo portano, lo mettono al suo posto; esso sta in piedi e non si muove dal suo posto e, benché uno gridi a lui, esso non risponde né lo salva dalla sua avversità.
8 Ricordatevi di questo e mostratevi uomini! O trasgressori, rientrate in voi stessi! 9 Ricordate il passato, le cose antiche: io sono Dio e non ce n’è nessun altro; sono Dio, e nessuno è simile a me. 10 Io annuncio la fine sin dal principio e, molto tempo prima, dico le cose non ancora avvenute; io dico: ‘Il mio piano sussisterà, e metterò a effetto tutta la mia volontà’; 11 chiamo dall’oriente un uccello da preda, e da una terra lontana l’uomo che effettui il mio disegno. Sì, io l’ho detto, e lo farò avvenire; ne ho formato il disegno e lo eseguirò.
12 Ascoltatemi, o gente dal cuore ostinato, che siete lontani dalla giustizia! 13 Io faccio avvicinare la mia giustizia; essa non è lontana, e la mia salvezza non tarderà; io metterò la salvezza in Sion e la mia gloria sopra Israele".
1 Kua piko a Pere, kua tuohu a Nepo;
kei runga i te kīrehe, i te kararehe ā rātou whakapakoko;
ko ngā mea e haria haeretia ana e koutou ka meinga hei kawenga,
hei taimaha ki te kararehe māuiui rā.
2 Tuohu ana rātou, piko ngātahi ana;
kīhai i taea te pīkaunga te pupuri,
heoi ko rātou nei anō ka riro hei pārau.
3 "Whakarongo ki ahau, e te whare o Hākopa,
e ngā mōrehu katoa o te whare o Īharaira,
he mea waha nei koutou nāku nō te kōpū mai anō,
he mea pīkau nō roto mai rā anō i te puku;
4 tae noa atu ki tō koutou koroheketanga ko ahau tēnei,
ka pīkaua anō koutou e ahau ā hina noa.
Nāku i mahi, māku anō e mau;
māku anō e pīkau, māku anō e whakaora.
5 "Ki tā koutou kei tō wai he āhua mōku?
Ko wai e rite ana ki ahau?
Me whakarite ahau ki a wai, e kotahi ai tō māua āhua?
6 Ko te hunga e tāhoro ana i te kōura i te pēke,
e pāuna ana i te hiriwa ki te pāuna –
kei te utu i te kaitahu kōura, hangā ake e ia hei atua;
tāpapa ana rātou, koropiko ana.
7 Amohia ana ia e rātou i runga i te pokohiwi, pīkaua ana,
kua waiho e rātou ki tōna wāhi, tū ana ia;
tē taea e ia te nekeneke atu i tōna wāhi.
Ka karanga anō hoki tētahi ki a ia, heoi e kore ia e whakahoki kupu,
e kore e whakaora i a ia i roto i tōna mate.
8 "Mahara ki tēnei, whakatāne,
whakahokia ki te ngākau, e te hunga poka kē.
9 Maharatia ngā mea tuatahi onamata;
ko ahau hoki te Atua, kāhore kē atu;
ko ahau te Atua, kāhore hoki tētahi hei rite mōku.
10 I te tīmatanga e whakaatu ana i ngā mea o te mutunga,
ā, i ngā wā onamata ko ngā mea kāhore anō i meatia;
i kī ahau: Ko te whakaaro i whakatakotoria e ahau mau tonu,
ka oti anō i ahau tāku katoa i pai ai.
11 Ka karangatia hoki e ahau he manu kai kino i te rāwhiti,
ko te tangata kei a ia tōku whakaaro i te whenua tawhiti.
Inā, kua kōrerotia nei e ahau, ka whakaputaina anō e ahau;
kua takoto i ahau, ka oti anō i ahau.
12 "Whakarongo ki ahau, e te hunga ngākau pakari,
e matara atu ana i te tika.
13 Ka kawea mai e ahau tōku tika kia tata;
e kore e matara atu;
e kore anō tāku whakaora e roa;
ka whakawhiwhia anō e ahau a Hiona ki te whakaora,
mō Īharaira, mō tōku korōria."