1 Utočište je meni u Gospodu.

Zašto onda meni govorite:

„Kao ptica u goru uteci!

2 Jer, gle, opaki luk svoj natežu,

na tetivu strelu postavljaju,

da poštene iz mraka gađaju.

3 Kada se temelji raspadaju,

šta pravednik može da učini?"

4 Gospod je u svom svetom hramu,

Gospodnji je presto na nebesima,

očima on pomno posmatra,

on proniče potomke ljudi.

5 Pravednoga ispituje Gospod,

ali duša njegova mrzi onoga,

ko je opak i voli nasilje.

6 Na opakog on će sručiti

užareno ugljevlje i sumpor;

plamenovi ognjenog vihora,

to je deo njihov, to im je u čaši.

7 Jer pravedan je Gospod,

pravednost on voli,

pošteni će gledati mu lice.