5 Obuhvataš me i spreda i straga,
ruku svoju na mene polažeš.
13 Da, ti si mi nutrinu stvorio,
satkao me u utrobi majke moje!
14 Hvaliću te što sam takav sazdan,
zapanjujuće divan,
što su ti dela čudesna;
a duša je moja toga dobro svesna.
16 Oči su me tvoje ko zametak gledale;
u tvojoj su knjizi zapisani dani moji određeni,
a da još ni jedan od njih postojao nije!