1 Auē te hē mō te karauna whakapehapeha o te hunga haurangi o Ēparaima,
ki te puāwai memenge hoki o tōna ātaahua whakakorōria,
tērā i te wāhi ki runga o te awaawa mōmona
o te hunga kua hinga i te wāina!
2 Nanā, he mea kaha, he mea pakari tā te Ariki;
koia anō kei te āwhā whatu, kei te tūpuhi e wāwāhi ana,
kei te waipuke, he wai nui e ngawhā atu ana,
ka tāia iho anō e tōna ringa ki te whenua.
3 Ka takahia e ngā waewae
te karauna whakapehapeha o te hunga haurangi o Ēparaima.
4 Ā, ko te puāwai memenge o tōna ātaahua whakakorōria,
kei te wāhi nei ki runga o te awaawa mōmona,
ka rite ki te hua mātāmua o te piki i te mea kāhore anō te raumati;
ā, ka kite te mea i titiro atu,
ka horomia e ia i te mea kei tōna ringa anō.
5 I taua rā ko Ihowā o ngā mano
hei karauna korōria,
hei pōtae ātaahua
ki ngā mōrehu o tāna iwi;
6 hei wairua whakawā
ki te tangata e noho ana ki te whakawā,
hei kaha mō te hunga e whakahoki ana
i te whawhai i te kūwaha.
7 Otiia kua pōhēhē anō ēnei i te wāina,
ā, kua kotiti kē i te wai kaha;
ko te tohunga, ko te poropiti,
kua pōhēhē i te wai kaha,
kua horomia rāua e te wāina,
ā, kua kotiti kē i te wai kaha;
he titiro hē tā rāua,
e tapepa ana tā rāua whakawā.
8 Kī tonu hoki ngā tēpu katoa i te ruaki,
i te paru, kāhore he wāhi mā.
9 "Ko wai e whakaakona e ia ki te mātauranga?
Ko wai e meinga e ia kia mōhio ki te kupu?
Ko te hunga kua whakamutua tā rātou kai waiū,
kua tangohia mai i te ū?
10 He whakahau nei hoki tēnei i runga i te whakahau,
he whakahau i runga i te whakahau;
he ako i runga i te ako, he ako i runga i te ako;
he iti ki konei, he iti ki kō rā."
11 Engari mā ētahi tāngata rerekē ngā ngutu,
he reo kē te reo e kōrero ai ia ki tēnei iwi;
12 i kī atu ia ki a rātou,
"Ko te okiokinga tēnei,
hoatu e koutou he okiokinga ki te tangata māuiui;
ko te tānga manawa hoki tēnei";
nā, kīhai rātou i pai ki te whakarongo.
13 Nō reira, ko tā Ihowā kupu ki a rātou:
"He whakahau i runga i te whakahau, he whakahau i runga i te whakahau;
he ako i runga i te ako, he ako i runga i te ako;
he wāhi iti ki konei, he wāhi iti ki kō rā;"
kia haere ai rātou, ka hinga whakamuri,
ka wāwāhia, ka māhangatia, ka mau.
14 Mō reira whakarongo ki te kupu a Ihowā, e te hunga whakahī,
e ngā rangatira o tēnei iwi i Hiruhārama.
15 Kua mea nā hoki koutou, "Kua whakarite kawenata mātou ki te mate;
kua rite ā mātou whakarite ko te rēinga;
ki te pāha i waenga te whiu i rite nei ki te waipuke,
e kore e tae mai ki a mātou;
nō te mea kua oti te teka te mea e mātou hei whakawhirinakitanga,
ka piri mātou ki roto ki te horihori."
16 Nā, ko te kupu tēnei a te Ariki, a Ihowā:
"Nanā, tēnei ahau te whakatakoto nei i te kōhatu ki Hiona hei tūranga,
he kōhatu kua oti te whakamātautau,
mō te kokonga, he mea utu nui, he tūranga ū;
ko te tangata e whakapono ana e kore e pōtatutatu.
17 Ka whakatakotoria anō e ahau te tikanga o te whakawā,
mea rawa ki te aho, me te tika anō, paramu rawa;
ā, ka tahia atu te whakawhirinakitanga teka e te whatu,
ka huri anō ngā wai ki runga ki te piringa.
18 Ka whakatakā hoki tā koutou kawenata ki te mate;
e kore anō e tū tā koutou i whakarite ai ki te rēinga;
ko te whiu i rite nei ki te waipuke, ki te tika atu i waenga,
ka waiho koutou hei takahanga māna.
19 I ōna wā e haere atu ai taua whiu,
ka riro koutou i a ia;
ka haere atu hoki i tēnei ata, i tēnei ata,
i te ao, i te pō;
ā, he whakamataku anake te mea kia mōhio ki te kupu."
20 He poto hoki te moenga, e kore e whārōrō te tangata;
he whāiti te hīpoki, e kore e taea te roropi mai.
21 Nō te mea ka rite ki tērā i Maunga Peratimi tō Ihowā whakatikanga ake,
kei tērā i te raorao i Kipeono te rite o tōna riri;
kia mahi ai ia i tāna mahi, i tāna mahi rerekē,
kia whakatutuki ai i tāna hanga, i tāna hanga rerekē.
22 Nā, kāti rā tā koutou whakahī,
kei whakaūkia ō koutou here;
kua rongo nei hoki ahau ki te Ariki, ki a Ihowā o ngā mano,
ki te whakaotinga, ki te mea i whakaritea mō te whenua katoa.
23 Kia whai taringa mai, whakarongo hoki ki tōku reo;
mahara mai, whakarongo ki tāku kōrero.
24 Ko tā te kaiparau koia i ngā rā katoa he parau, hei whakatōkanga?
He whakatuwhera tonu rānei tāna,
he wāwāhi i ngā pōkurukuru o tōna oneone?
25 Ka oti i a ia te mata o taua māra te mea kia rite,
e kore ianei ia e maka atu i te pī,
e whakatō i te kumine,
e rui i te wīti, rārangi rawa, i te pārei ki te wāhi i whakaritea,
me te rai anō ki tōna tapa?
26 Ko tōna Atua hoki hei whakaako i a ia
ki te tikanga pai,
hei tohutohu anō i a ia.
27 E kore hoki ngā pī e patua ki te mea koi,
e kore anō te wīra kāta e hurihia ki runga ki te kumine;
engari e patua ana ngā pī ki te rākau,
ngā kumine ki te patupatu.
28 Ko te wīti hei taro e kurua ana;
e kore hoki e patua tonutia e ia.
Nā, ahakoa tohaina e te wīra o tāna kāta,
e ana hōiho rānei, kāhore e tukia e ia kia ririki.
29 E puta mai ana hoki tēnei i a Ihowā o ngā mano,
he mea whakamīharo nei ōna whakaaro,
he nui anō āna tikanga.
1 Ai da coroa pretensiosa dos embriagados de Efraim e da flor murcha que faz ostentação de seu ornato, dominando o vale fértil de homens vencidos pelo vinho.
2 Eis que vem, por ordem do Senhor, um homem forte e poderoso como chuva de pedras, um furacão destruidor. Como trombas de água que se abatem com violência, precipita tudo por terra.
3 Será pisada aos pés a coroa pretensiosa dos embriagados de Efraim,
4 e a flor murcha que faz ostentação de seu ornato, dominando o vale fértil. Será como o figo prematuro, antes do verão, que a gente vê, logo colhe, e apenas o tem na mão, já o devora.
5 Naquele dia, o Senhor dos exércitos será uma coroa resplandecente, um diadema esplêndido para o resto do seu povo,
6 um espírito de justiça para o juiz que faz parte do tribunal, e de valentia, para aqueles que rechaçam às portas o inimigo.
7 Mas também estes titubeiam sob o efeito do vinho, alucinados pela bebida; sacerdotes e profetas cambaleiam na bebedeira. Estão afogados no vinho, desnorteados pela bebida, perturbados em sua visão, vacilando em seus juízos.
8 Todas as mesas estão cobertas de asqueroso vômito, não há sequer um lugar limpo.
9 "A quem pretende ele ensinar a sabedoria? A quem quer fazer compreender as revelações? A meninos apenas desmamados que acabam de deixar o seio?
10 É ordem sobre ordem, ordem sobre ordem, norma sobre norma, norma sobre norma, ora para cá, ora para lá!"
11 Pois bem, será por gente que balbucia, será numa língua bárbara que o Senhor falará a esse povo!
12 Por mais que se lhes dissesse: "Eis o repouso, deixai repousar aquele que está fatigado, é o momento de estarem calmos", eles nada quiseram ouvir.
13 Por isso, a palavra de Deus lhes vai dizer: "Ordem sobre ordem, ordem sobre ordem, norma sobre norma, norma sobre norma, ora para cá, ora para lá!". A fim de que caiam de costas e se despedacem, e sejam apanhados no laço e presos.
14 Escutai, pois, gracejadores, a palavra do Senhor, vós que governais esse povo que está em Jerusalém.
15 "Fizemos um pacto com a morte" – dizeis vós –, "uma convenção com a morada dos mortos; a inundação passará sem atingir-nos porque fizemos da mentira um abrigo, e da perfídia um refúgio."
16 Por isso, o Senhor Deus lhes diz: "Eu coloquei em Sião uma pedra, um bloco escolhido, uma pedra angular preciosa, de base: quem confiar nela não tropeçará.
17 Tomarei o direito por fio de prumo e, por nível, a justiça". O granizo derrubará o abrigo da mentira, e as águas inundarão o refúgio ilusório.
18 Vosso pacto com a morte será quebrado, vosso entendimento com a morada dos mortos não subsistirá; quando a onda transbordante passar, sereis por ela esmagados.
19 Cada vez que ela passar, vos arrebatará, porque ela passará cada manhã de dia e de noite. E aí só haverá terror na interpretação de oráculos.
20 Porque o leito será muito curto para que alguém se deite nele, e o cobertor muito estreito para que alguém se cubra com ele.
21 Porque o Senhor se levantará como no monte Farasim e fremirá como no vale de Gabaon para concluir sua obra, sua obra singular, para executar seu trabalho, seu trabalho inaudito.
22 Assim, pois, cessai de zombar para que vossos grilhões não se apertem, porque eu ouvi uma sentença de ruína, por ordem do Senhor dos exércitos contra toda a terra.
23 Aplicai os ouvidos para ouvir minha voz, sede atentos para escutar minha palavra!
24 Porventura o trabalhador trabalha sempre para semear? Cava e amanha incessantemente o seu terreno?
25 Acaso, depois de ter aplainado a superfície, não espalhará aí a nigela e semeará o cominho? Ele lançará aí o trigo e a cevada, e a espelta a eito.
26 É o seu Deus quem o instruiu, quem lhe ensinou o costume.
27 Pois não será necessário pisar a nigela com a grade, nem passar a roda do carro sobre o cominho; mas a nigela será batida com um pau e o cominho com a vara.
28 É preciso triturar o trigo? Não, não se bate indefinidamente. Uma vez que sobre ele passe a roda do carro, joeira-se sem triturá-lo.
29 Isso também vem do Senhor: admirável é seu conselho e alta a sua sabedoria.