1 "Whakarongoa i tōku aroaro, e ngā motu;
ā, kia puta hou mai he kaha mō ngā iwi;
me neke mai rātou, ā, me kōrero rātou;
tātou tahi me whakatata ki te whakawā.
2 "Nā wai i whakaara ake tētahi i te rāwhiti,
i karangatia e ia i runga i te tika ki tōna waewae?
Hōmai ana e ia ngā iwi ki tōna aroaro,
meinga ana ia e ia hei rangatira mō ngā kīngi;
hōmai ana rātou e ia ānō he puehu ki tāna hoari,
ānō he kakau wīti e āia ana, ki tāna kōpere.
3 Whāia ana rātou e ia, haere ora atu ana ia;
āe rā, i te ara kīhai i haerea e ōna waewae.
4 Nā wai oti tēnei i mahi,
kārangaranga ai i ngā whakatupuranga mai i te tīmatanga!
Ko ahau, ko Ihowā, ko te tīmatanga,
ā, kei ngā whakamutunga, ko ahau nei."
5 I kite ngā motu, ā, wehi ana,
pairi noa iho ngā pito o te whenua,
whakatata ana, haere mai ana.
6 Uru ana rātou ki te mahi a tōna hoa, a tōna hoa,
me tā rātou kī ki tōna tuakana, ki tōna teina, "Kia māia!"
7 Nā, kei te whakatenatena te kāmura i te kaitahu kōura,
te kaiwhakamāeneene ki te hama,
i te tangata e patu ana ki te paepae,
ko tāna kupu mō te whakapiringa, "Kei te pai";
nā, whakaūkia ana e ia ki te whao, tē taea te whakanekeneke.
8 "Ko koe, e Īharaira, ko tāku pononga, ko Hākopa,
ko tāku i whiriwhiri ai,
ko te uri o tāku i aroha ai, o Āperahama;
9 ko tāku anō i tango mai ai i ngā pito o te whenua;
he mea karanga nei hoki koe nāku i roto i ōna tōpito;
ko tāku kupu hoki ki a koe, ‘Ko koe tāku pononga;
he mea whiriwhiri koe nāku, kāhore koe e makā atu e ahau.’
10 Kaua e wehi; kei a koe nei hoki ahau;
kaua anō e tirotiro; ko ahau nei hoki tōu Atua.
Māku koe e whakakaha, āe rā, māku koe e āwhina,
ka tautokona ake anō koe e te ringa matau o tōku tika.
11 "Nanā, ka whakamā, ka numinumi kau
te hunga katoa e riri ana ki a koe;
ka rite ki te kāhore;
ka ngaro te hunga e ngangare ana ki a koe.
12 Ka rapua rātou, ōu hoariri, e koe,
ā, e kore e kitea;
ko te hunga i whawhai ki a koe,
ka rite ki te kāhore, ki te mōtī noa iho.
13 Nō te mea ko ahau, ko Ihowā, ko tōu Atua,
kei te pupuri i tōu matau,
kei te mea ki a koe, ‘Kaua e wehi;
ko ahau hei whakauru mōu.’
14 Kaua e wehi, e te kutukutu, e Hākopa,
e ngā tāngata o Īharaira;
māku koe e āwhina, e ai tā Ihowā,
tā tōu kaihoko," tā te Mea Tapu o Īharaira.
15 "Nanā, kua meinga koe e ahau hei patu wīti,
koi tonu, hou tonu, he whai niho;
ka patua e koe ngā maunga, ā, ngotangota noa;
ko ngā pukepuke, ka meinga e koe kia rite ki te pāpapa.
16 Rererere ana rātou i a koe, kāhakina tonutia atu e te hau,
tītaritaria ake rātou e te paroro.
Ko koe ia ka hari ki a Ihowā,
ka whakamanamana, ki te Mea Tapu o Īharaira.
17 "E rapu ana ngā ware, ngā rawakore i te wai,
ā, kāhore kau,
hē ake ō rātou arero i te matewai;
ka rongo ahau, a Ihowā, ki tā rātou;
e kore ahau, te Atua o Īharaira, e whakarere i a rātou.
18 Ka whakapuaretia e ahau he awa ki ngā wāhi tiketike,
he puna wai i waenganui i ngā raorao;
ka meinga e ahau te koraha hei hārotoroto wai,
te whenua maroke hei pupūtanga wai.
19 Ka whakatōkia e ahau te koraha ki te hīta,
ki te kōwhai, ki te ramarama, ki te rākau hinu;
ka tū i ahau te kauri ki te tītōhea,
te rimu, rātou tahi anō ko te ake;
20 kia kite ai rātou, kia mōhio ai,
kia mahara ai, kia mātau ngātahi ai,
he mea mahi tēnei nā te ringa o Ihowā;
nā te Mea Tapu o Īharaira tēnei i hanga."
21 "Kawea mai tā koutou totohe," e ai tā Ihowā.
"Whakaputaina mai ā koutou kupu kaha," e ai tā te Kīngi o Hākopa.
22 "Me whakaputa mai e rātou, ā, me whakaatu mai
ki a tātou ngā mea meāke pono mai.
Whakaaturia mai e koutou ngā mea o te tuatahi,
he pēhea rānei, kia whakaaroarohia ai e tātou,
kia mōhiotia ai tō rātou mutunga iho;
kōrerotia rānei ki a tātou ngā mea e puta ā mua.
23 Whakaaturia ngā mea e haere ake ana i muri,
kia mōhio ai mātou he atua koutou;
tēnā rā, mahia he pai, he kino rānei,
kia wehi ai mātou, kia kite ngātahi ai.
24 Nanā, nō te kāhore koutou,
ko ā koutou mahi nō te kāhore rawa;
he mea whakarihariha te tangata nāna koutou i whiriwhiri.
25 "Kua oho mai i ahau tētahi i te raki, ā, kua tae mai ia;
nō te rerenga mai o te rā tētahi e karanga ana ki tōku ingoa.
Ko tōna taenga mai ki ngā rangatira, ānō e eke ana ki te paru pokepoke,
ānō ko te kaihanga rīhi e takatakahi ana i te paru.
26 Nā wai i whakaatu mai i te tīmatanga, kia mōhio ai tātou?
Nā wai i ngā wā onamata, mō tā tātou kī ake, ‘He tika tāna?’
Āe rā, kīhai i whakaaturia e tētahi, āe rā, kīhai i kōrerotia e tētahi,
kīhai anō tētahi i rongo i ā koutou kōrero.
27 Māku te kupu tuatahi ki Hiona, ‘Nanā, tēnei rātou’;
ā, ka hoatu e ahau ki Hiruhārama he kaikawe i te rongo pai.
28 I titiro anō ahau, ā, kāhore he tangata;
nā, i roto i ēnei katoa kāhore he kaiwhakatakoto whakaaro
hei whakahoki kupu mai i tāku uinga ki a rātou.
29 Nanā, ko rātou katoa he horihori kau;
he kore noa iho ā rātou mahi;
ko ā rātou whakapakoko whakarewa he hau, he mea tikangakore."
1 Ilhas, silenciai para me ouvir, e que os povos renovem suas forças. Que venham tomar a palavra, e pleitear comigo sua causa!
2 Quem suscitou do Oriente aquele cujos passos são acompanhados de vitórias? Quem pôs então as nações à sua mercê, e fez cair diante dele os reis? Sua espada os reduz a pó, seu arco os dispersa como se fossem palha.
3 Persegue-os e passa invulnerável, sem mesmo tocar com seus pés o caminho.
4 Quem, pois, realizou essas coisas? Aquele que desde a origem chama as gerações à vida: eu, o Senhor, que sou o primeiro e que estarei ainda com os últimos.
5 À sua vista as ilhas são presas de temor, e os confins da terra tremem. Que se apresentem e venham.
8 Mas tu, Israel, meu servo, Jacó que escolhi, raça de Abraão, meu amigo,
9 tu, que eu trouxe dos confins da terra, e que fiz vir do fim do mundo, e a quem eu disse: "Tu és meu servo, eu te escolhi, e não te rejeitei";
10 nada temas, porque estou contigo, não lances olhares desesperados, pois eu sou teu Deus; eu te fortaleço e venho em teu socorro, eu te amparo com minha destra vitoriosa.
11 Vão ficar envergonhados e confusos todos aqueles que se revoltaram contra ti; serão aniquilados e destruídos aqueles que te contradizem;
12 em vão os procurarás, não mais encontrarás aqueles que lutam contra ti; serão destruídos e reduzidos a nada aqueles que te combatem.
13 Pois eu, o Senhor, teu Deus, eu te seguro pela mão e te digo: "Nada temas, eu venho em teu auxílio.
14 Portanto, nada de medo, Jacó, pobre vermezinho, Israel, mísero inseto. Sou eu quem venho em teu auxílio" – diz o Senhor, teu Redentor é o Santo de Israel.
15 Vou fazer de ti um trenó triturador, novinho, eriçado de pontas: calcarás e esmagarás as montanhas, picarás miúdo as colinas como a palha do trigo.
16 Tu as joeirarás e o vento as carregará; o turbilhão as espalhará; entretanto, graças ao Senhor, te alegrarás, te gloriarás no Santo de Israel.
17 Os infelizes que buscam água e não a encontram e cuja língua está ressequida pela sede, eu, o Senhor, os atenderei, eu, o Deus de Israel, não os abandonarei.
18 Sobre os planaltos desnudos, farei correr água, e brotar fontes no fundo dos vales. Transformarei o deserto em lagos, e a terra árida em fontes.
19 Plantarei no deserto cedros e acácias, murtas e oliveiras; farei crescer nas estepes o cipreste, ao lado do olmo e do buxo,
20 a fim de que saibam à evidência, e pela observação compreendam, que foi a mão do Senhor que fez essas coisas, e o Santo de Israel quem as realizou.
21 "Pleiteai vossa causa" – diz o Senhor –; "fazei valer vossos argumentos" – diz o rei de Jacó.
22 Que se apresentem e nos predigam o que vai acontecer. Do passado ou do que souberam predizer, a que tenhamos dado atenção? Ou, então, anunciai-nos o futuro, para nos fazer conhecer o final.
23 Revelai o que acontecerá mais tarde, e admitiremos que vós sois deuses. Fazei qualquer coisa, a fim de que nos possamos medir!
24 Mas nada sois, vossa obra é nula, afeiçoar-se a vós é abominável.
25 Eu o fiz surgir do norte e ele vem, do oriente, chamei-o pelo nome; ele calca aos pés os príncipes como lama, qual o oleiro quando amassa o barro.
26 Quem o havia predito para nos prevenir, quem o havia anunciado, para que se diga: "É exato?". Ninguém o declarou, ninguém o avisou, ninguém ouviu vossos oráculos.
27 Eu sou o primeiro que disse a Sião: "Ei-los" –, e enviei a Jerusalém a boa-nova.
28 Entre eles não encontrei ninguém, ninguém que soubesse dar um aviso. Pergunto-lhes: "De onde vem ele?" Não respondem.
29 Pois bem, todos eles nada são, suas obras são nulas. Suas estátuas, vazias como o vento.