Publicidade

Isaías 57

AVM
Ka Whakawātia te Koropiko Whakapakoko

1 Ka riro ki te kore te tangata tika,

ā, kāhore e maharatia iho e te ngākau o tētahi tangata;

e tangohia atu anō hoki te hunga tohu tāngata;

mahara tētahi.

E tangohia atu ana te tangata tika kei kite i te .

2 Ka haere ia ki te rangimārie,

ka okioki rātou ki ō rātou takotoranga, ka haere tēnā, tēnā,

i runga i tōna whakaaro tapatahi.

3 "Ko koutou ia, awhi mai ki konei,

e ngā tama a te wahine mākutu,

e ngā uri o te tangata pūremu, o te wahine kairau.

4 He tākaro koutou ki a wai?

Ki a wai te hāmama nui o ō koutou māngai,

te whētero roa o te arero?

He teka ianei he whānau koutou te poka ,

he uri te teka

5 koutou, e tahu i ō koutou hiahia i waenga i ngā oki,

i raro i ngā rākau kōuru nui katoa;

e patu i ngā tamariki i ngā awaawa,

i raro i ngā pari kōhatu?

6 Kei ngā kōhatu māeneene o te awa tōu wāhi;

ko ēnā, ko ēnā te rota i a koe;

ringihia ana e koe he ringihanga ki ēnā,

whakaekea atu ana he whakahere.

E mārie rānei ahau ki ēnā?

7 I runga i te maunga tiketike, aua noa atu ki runga,

i hangā e koe tōu takotoranga,

piki ai ki reira ki te mea patunga tapu.

8 Kua oti anō tōu whakamahara te whakatū e koe

ki tua i te tatau, i ngā pou;

kua hura hoki koe i a koe ki tētahi atu,

ehara i ahau, kua piki ki runga;

kei te whakanui i tōu takotoranga,

whakaritea ana e koe he kawenata ki a rātou;

i matenuitia anō e koe rātou takotoranga

i te wāhi i kite ai koe.

9 I haere atu anō koe ki te kīngi, mea rawa ki te hinu,

whakanuia ana e koe āu hinu whakaranu;

ungā ana e koe āu karere ki tawhiti,

whakaititia ana koe e koe anō ki raro rawa ki te rēinga.

10 Māuiui ana koe i te roa o tōu ara;

otiia kāhore koe i mea, Kāhore he manakohanga.

Kua kitea e koe e nui haere ana tōu kaha;

koia koe ruha ai.

11 "I pāwera koe, i wehi i a wai,

i teka ai koe,

i kore ai e mahara ki ahau,

i kore ai tōu ngākau e mea mai?

Kīhai ianei ahau i whakarongo puku he roa i mua anō,

, kāhore ōu wehi ki ahau?

12 Māku e whakaatu tōu tika; tēnā ko āu mahi,

e kore koe e whai pai i ēnā.

13 Ka tangi koe, ōu huihui koe e whakaora!

Otiia, ka kāhakina rātou e te hau

ka riro katoa atu i te ngā.

Ko te tangata ia e whakawhirinaki ana ki ahau, mōna te whenua,

ka riro hoki i a ia tōku maunga tapu."

He Whakamārie te Hunga Pōuri

14 Ka anō ia:

"Opehia ake, opehia ake, whakapaia te ara,

hāpainga atu te tūtukitanga waewae i te ara o tāku iwi."

15 Ko te kupu hoki tēnei a te Mea Tiketike o Runga Rawa,

ko tōna kāinga nei kei ngā onamata, ko tōna ingoa ko Tapu:

"Ko te wāhi e noho nei ahau kei te tiketike, kei te tapu,

i te tangata he marū rawa tōna ngākau, he pāpaku,

hei whakahauora i te wairua o te hunga pāpaku,

hei whakahauora i te ngākau o ngā mea kua marū.

16 E kore hoki ahau e whawhai ā ake ake,

e kore anō e mau tonu tōku riri;

pēnā ka pēhia rawatia te wairua i tōku aroaro,

me ngā manawa i hangā e ahau.

17 He tōna apo taonga i riri ai ahau, i patu ai i a ia;

i huna ahau i tōku mata, i riri,

ā, haere kotiti ana ia i runga i te ara o tōna ngākau.

18 Kua kite ahau i ōna ara, ka rongoātia anō ia e ahau;

ka ārahi anō ahau i a ia, ka whakahoki anō i ngā whakamārietanga ki a ia,

ki ōna tāngata anō hoki e tangi ana;

19 ko ahau te kaihanga o ngā hua o ngā ngutu.

Ka mau, ka mau te rongo ki te hunga i tawhiti, ki te hunga i tata," e ai Ihowā;

"māku anō ia e rongoā."

20 Ko te hunga kino ia rite tonu ki te moana ngarungaru;

e kore e marino,

heoi kei te āia ake e ōna wai te puehu, te paru.

21 "Kāhore he maunga rongo ki te hunga kino," e ai tōku Atua.

1 E o justo perece sem que ninguém se aperceba; as pessoas de bem são arrebatadas e ninguém se importa;

2 por causa do mal, o justo é arrebatado para entrar na paz; repousam sobre seus leitos aqueles que seguiam o caminho reto.

3 E vós, aproximai-vos, filhos da feiticeira, descendência da mulher adúltera e devassa!

4 De quem vos escarneceis? A quem fazeis caretas e mostrais a língua? Não sois filhos do pecado, raça bastarda?

5 Vós vos abrasais sob os arvoredos de terebintos e sob qualquer árvore verde; vós imolais crianças no leito das torrentes e nas cavernas dos rochedos.

6 As pedras polidas da torrente, eis o que te toca, sim, eis o teu quinhão; tu lhes ofereces libações, preparas-lhes oferendas. Posso a isso resignar-me?

7 Sobre o cume de elevada montanha preparas teu leito, e é que sobes para oferecer sacrifícios.

8 Por trás da porta e seus umbrais, colocas teu emblema, porque não foi para mim que tu te descobriste, que estendeste a cama onde subiste; vais assalariar para ti aqueles com quem desejas ter negócios; admirando o ídolo, multiplicaste com eles as prostituições.

9 Depois corres a Moloc com óleos, és pródiga em aromas, envias ao longe teus mensageiros, e os fazes descer à morada dos mortos.

10 De tanto andar assim, tu te fatigas, sem jamais dizer: basta; encontras ainda força, e segues sem parar.

11 A quem temias, então? De quem tinhas medo, para ser infiel, para não te lembrares de mim nem te preocupares comigo? Sem dúvida, eu me calava e fechava os olhos; por isso, tu não me temias.

12 Pois bem, vou mostrar o que valem tua justiça e tuas obras! Elas não te servirão de coisa alguma,

13 quando pedires socorro. E não te salvarão teus ídolos: todos serão levados pelo vento. Um sopro as carregará. Aquele, porém, que contar comigo herdará a terra, e possuirá meu monte santo.

14 Será dito: Abri, abri a estrada, aplanai-a! Retirai do caminho de meu povo todo obstáculo!

15 Porque eis o que diz o Altíssimo, cuja morada é eterna e o nome santo: "Habitando como Santo uma elevada morada, auxilio, todavia, o homem atormentado e humilhado; venho reanimar os humildes, e levantar os ânimos abatidos.

16 Realmente, não desejo controvérsias sem fim, nem persistir sempre no descontentamento, senão o espírito desfalecerá diante de mim, assim como as almas que criei.

17 Por causa do crime de meu povo me irritei um momento; feri-o, dando-lhe as costas na minha indignação, enquanto o rebelde agia segundo sua fantasia.

18 Vi sua conduta, disse o Senhor, e o curarei. Vou guiá-lo e consolá-lo,

19 vou fazer assomar aos lábios dos aflitos a ação de graças. Paz, paz àquele que está longe e àquele que está perto".

20 Mas os ímpios são como um mar encapelado, que não pode acalmar-se, cujas ondas revolvem lodo e lama. "Não paz para os ímpios" diz meu Deus.

Veja também

Bíblia Online Bíblia Online

Bíblia Online • Versão: 2026-07-05_19-25-13-