1 Ka riro ki te kore te tangata tika,
ā, kāhore e maharatia iho e te ngākau o tētahi tangata;
e tangohia atu anō hoki te hunga tohu tāngata;
tē mahara tētahi.
E tangohia atu ana te tangata tika kei kite i te hē.
2 Ka haere ia ki te rangimārie,
ka okioki rātou ki ō rātou takotoranga, ka haere tēnā, tēnā,
i runga i tōna whakaaro tapatahi.
3 "Ko koutou ia, awhi mai ki konei,
e ngā tama a te wahine mākutu,
e ngā uri o te tangata pūremu, o te wahine kairau.
4 He tākaro tā koutou ki a wai?
Ki a wai te hāmama nui o ō koutou māngai,
te whētero roa o te arero?
He teka ianei he whānau koutou nā te poka kē,
he uri nō te teka –
5 koutou, e tahu nā i ō koutou hiahia i waenga i ngā oki,
i raro i ngā rākau kōuru nui katoa;
e patu nā i ngā tamariki i ngā awaawa,
i raro i ngā pari kōhatu?
6 Kei ngā kōhatu māeneene o te awa tōu wāhi;
ko ēnā, ko ēnā te rota i a koe;
ringihia ana e koe he ringihanga ki ēnā,
whakaekea atu ana he whakahere.
E mārie rānei ahau ki ēnā?
7 I runga i te maunga tiketike, aua noa atu ki runga,
i hangā e koe tōu takotoranga,
piki ai ki reira ki te mea patunga tapu.
8 Kua oti anō tōu whakamahara te whakatū e koe
ki tua i te tatau, i ngā pou;
kua hura hoki koe i a koe ki tētahi atu,
ehara i ahau, kua piki ki runga;
kei te whakanui i tōu takotoranga,
whakaritea ana e koe he kawenata ki a rātou;
i matenuitia anō e koe tō rātou takotoranga
i te wāhi i kite ai koe.
9 I haere atu anō koe ki te kīngi, mea rawa ki te hinu,
whakanuia ana e koe āu hinu whakaranu;
ungā ana e koe āu karere ki tawhiti,
whakaititia ana koe e koe anō ki raro rawa ki te rēinga.
10 Māuiui ana koe i te roa o tōu ara;
otiia kāhore koe i mea, ‘Kāhore he manakohanga.’
Kua kitea e koe e nui haere ana tōu kaha;
koia koe tē ruha ai.
11 "I pāwera koe, i wehi i a wai,
i teka ai koe,
i kore ai e mahara ki ahau,
i kore ai tōu ngākau e mea mai?
Kīhai ianei ahau i whakarongo puku he wā roa i mua rā anō,
nā, kāhore ōu wehi ki ahau?
12 Māku e whakaatu tōu tika; tēnā ko āu mahi,
e kore koe e whai pai i ēnā.
13 Ka tangi koe, mā ōu huihui koe e whakaora!
Otiia, ka kāhakina rātou e te hau
ka riro katoa atu i te ngā.
Ko te tangata ia e whakawhirinaki ana ki ahau, mōna te whenua,
ka riro hoki i a ia tōku maunga tapu."
14 Ka kī anō ia:
"Opehia ake, opehia ake, whakapaia te ara,
hāpainga atu te tūtukitanga waewae i te ara o tāku iwi."
15 Ko te kupu hoki tēnei a te Mea Tiketike o Runga Rawa,
ko tōna kāinga nei kei ngā wā onamata, ko tōna ingoa ko Tapu:
"Ko te wāhi e noho nei ahau kei te tiketike, kei te tapu,
i te tangata he marū rawa tōna ngākau, he pāpaku,
hei whakahauora i te wairua o te hunga pāpaku,
hei whakahauora i te ngākau o ngā mea kua marū.
16 E kore hoki ahau e whawhai ā ake ake,
e kore anō e mau tonu tōku riri;
pēnā ka pēhia rawatia te wairua i tōku aroaro,
me ngā manawa i hangā e ahau.
17 He hē nō tōna apo taonga i riri ai ahau, i patu ai i a ia;
i huna ahau i tōku mata, i riri,
ā, haere kotiti kē ana ia i runga i te ara o tōna ngākau.
18 Kua kite ahau i ōna ara, ka rongoātia anō ia e ahau;
ka ārahi anō ahau i a ia, ka whakahoki anō i ngā whakamārietanga ki a ia,
ki ōna tāngata anō hoki e tangi ana;
19 ko ahau te kaihanga o ngā hua o ngā ngutu.
Ka mau, ka mau te rongo ki te hunga i tawhiti, ki te hunga i tata," e ai tā Ihowā;
"māku anō ia e rongoā."
20 Ko te hunga kino ia rite tonu ki te moana ngarungaru;
e kore e marino,
heoi kei te āia ake e ōna wai te puehu, te paru.
21 "Kāhore he maunga rongo ki te hunga kino," e ai tā tōku Atua.
1 E o justo perece sem que ninguém se aperceba; as pessoas de bem são arrebatadas e ninguém se importa;
2 por causa do mal, o justo é arrebatado para entrar na paz; repousam sobre seus leitos aqueles que seguiam o caminho reto.
3 E vós, aproximai-vos, filhos da feiticeira, descendência da mulher adúltera e devassa!
4 De quem vos escarneceis? A quem fazeis caretas e mostrais a língua? Não sois filhos do pecado, raça bastarda?
5 Vós vos abrasais sob os arvoredos de terebintos e sob qualquer árvore verde; vós imolais crianças no leito das torrentes e nas cavernas dos rochedos.
6 As pedras polidas da torrente, eis o que te toca, sim, eis o teu quinhão; tu lhes ofereces libações, preparas-lhes oferendas. Posso a isso resignar-me?
7 Sobre o cume de elevada montanha preparas teu leito, e é aí que sobes para oferecer sacrifícios.
8 Por trás da porta e seus umbrais, colocas teu emblema, porque não foi para mim que tu te descobriste, que estendeste a cama onde subiste; vais assalariar para ti aqueles com quem desejas ter negócios; admirando o ídolo, multiplicaste com eles as prostituições.
9 Depois corres a Moloc com óleos, és pródiga em aromas, envias ao longe teus mensageiros, e os fazes descer à morada dos mortos.
10 De tanto andar assim, tu te fatigas, sem jamais dizer: já basta; encontras ainda força, e segues sem parar.
11 A quem temias, então? De quem tinhas medo, para ser infiel, para não te lembrares de mim nem te preocupares comigo? Sem dúvida, eu me calava e fechava os olhos; por isso, tu não me temias.
12 Pois bem, vou mostrar o que valem tua justiça e tuas obras! Elas não te servirão de coisa alguma,
13 quando pedires socorro. E não te salvarão teus ídolos: todos serão levados pelo vento. Um sopro as carregará. Aquele, porém, que contar comigo herdará a terra, e possuirá meu monte santo.
14 Será dito: Abri, abri a estrada, aplanai-a! Retirai do caminho de meu povo todo obstáculo!
15 Porque eis o que diz o Altíssimo, cuja morada é eterna e o nome santo: "Habitando como Santo uma elevada morada, auxilio, todavia, o homem atormentado e humilhado; venho reanimar os humildes, e levantar os ânimos abatidos.
16 Realmente, não desejo controvérsias sem fim, nem persistir sempre no descontentamento, senão o espírito desfalecerá diante de mim, assim como as almas que criei.
17 Por causa do crime de meu povo me irritei um momento; feri-o, dando-lhe as costas na minha indignação, enquanto o rebelde agia segundo sua fantasia.
18 Vi sua conduta, disse o Senhor, e o curarei. Vou guiá-lo e consolá-lo,
19 vou fazer assomar aos lábios dos aflitos a ação de graças. Paz, paz àquele que está longe e àquele que está perto".
20 Mas os ímpios são como um mar encapelado, que não pode acalmar-se, cujas ondas revolvem lodo e lama. "Não há paz para os ímpios" – diz meu Deus.