1 Otiia, e kore e pōuri tonu ia i mamae nei. I te wā i mua i whakaititia e ia te whenua o Hepurona me te whenua o Napatari; i te wā ia i muri nei ka whakakorōriatia e ia, i te ara o te moana, i tāwāhi o Horano, i Karirī o ngā tauiwi.
2 Ko te hunga i hāereere i te pōuri,
kua kite i te mārama nui;
ko ngā tāngata e noho ana i te whenua o te ātārangi o te mate;
kua whiti te mārama ki a rātou.
3 Kua whakatokomahatia e koe te iwi,
kua whakanuia e koe tō rātou koa;
koa noa iho rātou ki tōu aroaro,
me te mea e koa ana ki te kotinga wīti,
e whakamanamana ana rānei
ki ngā taonga parakete e wehewehea ana.
4 Whati pū hoki i a koe te ioka o tāna kawenga,
te rākau whiu mō tōna pokohiwi,
te rākau o tōna kaiwhakatupu kino,
koia anō kei tō te rā i a Miriana.
5 Ko ngā mea whawhai katoa hoki a te tangata whawhai mō te ngangau,
ko ngā kākahu i okeokea ki te toto,
hei tahunga ēnā, hei kai mā te ahi.
6 Kua whānau nei hoki he tamaiti mā tātou,
kua hōmai he tama ki a tātou;
ā, ki runga ki tōna pokohiwi te rangatiratanga;
nā, ko te ingoa e huaina ki a ia
ko Whakamīharo, ko Kaiwhakatakoto Whakaaro, ko te Atua Kaha Rawa,
ko te Matua Mutungakore, ko te Rangatira o te Rongomau.
7 Kāhore he mutunga o te nui haere o tōna kīngitanga,
o te mau o tana rongo,
ki runga ki te torōna o Rāwiri,
ki runga hoki i tōna rangatiratanga.
Kia ū ai, kia mau ai hoki i runga i te whakawā,
i runga i te tika āianei ā ake tonu atu.
Ka oti tēnei i te ngākau whakapuke o Ihowā o ngā mano.
8 I ungā e te Ariki he kupu ki a Hākopa,
kua tau anō ki a Īharaira;
9 ā, ka mōhio te iwi katoa –
a Ēparaima rātou ko te tangata o Hamaria –
he whakapehapeha nei,
he ngākau nui nei tō rātou ki te kī mai,
10 "Kua horo ngā pereki,
ā, mā tātou e hanga ki te kōhatu tārai;
kua oti ngā hikamora te tapahi,
ka puta kē i a tātou he hīta."
11 Nō reira ka whakaarahia e Ihowā ngā hoariri o Retini ki a ia,
ā, ka oho i a ia ōna hoa whawhai;
12 ko ngā Hīriani ki mua, ko ngā Pirihitini ki muri,
hāmama tonu ki te kai i a Īharaira.
Ahakoa ko tēnei katoa e kore tōna riri e tahuri kē,
engari mārō tonu tōna ringa.
13 Nā, kīhai anō te iwi i tahuri ki tō rātou kaiwhiu,
kīhai anō hoki i rapu i a Ihowā o ngā mano.
14 Mō reira ka tapahia e Ihowā te upoko o Īharaira me te hiawero,
te nīkau me te wīwī, i te rā kotahi –
15 ko te kaumātua me te tangata ingoa nui, ko ia te upoko;
ko te poropiti whakaako teka, ko ia te hiawero.
16 Ko ngā kaiārahi hoki o tēnei iwi hei whakapōhēhē i a rātou,
ā, pau ake a rātou i ārahi ai.
17 Mō reira kāhore o te Ariki koa ki ā rātou taitamariki,
e kore anō e tohungia ā rātou pani, ā rātou pouaru;
nō te mea he noa rātou katoa, he kaimahi i te kino,
he wairangi te kōrero a ngā māngai katoa.
Ahakoa ko tēnei katoa, e kore tōna riri e tahuri kē,
engari mārō tonu tōna ringa.
18 Kei te toro nei hoki te kino, ānō he ahi;
pau ake i a ia ngā tātarāmoa me ngā tūmatakuru;
nā, ka kā ki ngā rākau pūruru o te ngahere,
ka pupū ake ngā kapua pongere o te paowa whakarunga.
19 Nā te riri o Ihowā o ngā mano
i toro ai te whenua;
ā, ko te iwi, ānō he kai mā te ahi;
e kore tōna tuakana, tōna teina e tohungia e tētahi.
20 Ā, ka kapohia e tētahi māna i te taha ki matau,
ā, ka matekai anō;
ā, ka kai ia i te taha ki mauī,
ā, e kore rātou e mākona.
Ka kainga e rātou, e tēnā, e tēnā o rātou te kikokiko o tōna ake ringa;
21 a Mānahi ki a Ēparaima; a Ēparaima ki a Mānahi;
ā, ko rāua tokorua ki a Hūrā.
Ahakoa ko tēnei katoa, e kore tōna riri e tahuri kē,
engari mārō tonu tōna ringa.
1 O povo que andava nas trevas viu uma grande luz; sobre aqueles que habitavam uma região tenebrosa resplandeceu uma luz.
2 Vós suscitais um grande regozijo, provocais uma imensa alegria; rejubilam-se diante de vós como na alegria da colheita, como exultam na partilha dos despojos.
3 Porque o jugo que pesava sobre ele, a coleira de seu ombro e a vara do feitor, vós os quebrastes, como no dia de Madiã.
4 Porque todo calçado que se traz na batalha, e todo manto manchado de sangue serão lançados ao fogo e se tornarão presa das chamas;
5 porque um menino nos nasceu, um filho nos foi dado; a soberania repousa sobre seus ombros, e ele se chama: Conselheiro admirável, Deus forte, Pai eterno, Príncipe da paz.
6 Seu império será grande e a paz sem fim sobre o trono de Davi e em seu reino. Ele o firmará e o manterá pelo direito e pela justiça, desde agora e para sempre. Eis o que fará o zelo do Senhor dos exércitos.
7 O Senhor profere uma palavra contra Jacó, e ela vai cair sobre Israel.
8 Todo o povo conhece seus efeitos, Efraim e os habitantes de Samaria, que dizem no seu orgulho e na sua pretensão:
9 "Os tijolos caíram, nós edificaremos com pedras lavradas, os sicômoros foram cortados, nós os substituiremos por cedros".
10 O Senhor sustentou seus inimigos contra ele, e estimulou seus adversários.
11 Aram pelo Oriente, os filisteus do Ocidente devoraram Israel com bons dentes. Apesar de tudo, sua cólera não se aplacou, e sua mão está prestes a precipitar-se.
12 O povo, porém, não se voltou para quem o feria, e não buscou o Senhor dos exércitos.
13 Então, o Senhor cortou a cabeça e a cauda de Israel, a palma e o junco em um só dia
14 a cabeça é o ancião e o respeitável, a cauda é o falso profeta.
15 Aqueles que conduziam esse povo desencaminharam-no, e os que eles conduziam, perderam-se.
16 Por isso, o Senhor não poupa os jovens e não tem piedade dos órfãos nem das viúvas, porque todos eles são ímpios e perversos, e todas as bocas proferem infames palavras. Apesar de tudo, sua cólera não se aplacou, e sua mão está prestes a precipitar-se.
17 Porque a maldade queima como um fogo que devora as sarças e os espinhos, e depois envolve a espessura da floresta, de onde a fumaça se eleva em turbilhões.
18 Pela cólera do Senhor a terra está em fogo, e o povo veio a ser presa das chamas.
19 Cortam à direita, e têm fome, comem à esquerda, e não se satisfazem. Cada um devora a carne de seu próximo, e ninguém tem piedade de seu irmão;
20 Manassés come Efraim, e Efraim, Manassés; depois os dois juntos atacam Judá. Apesar de tudo, sua cólera não se aplacou, e sua mão está prestes a precipitar-se.