1 Ko te poropititanga mō te koraha o te moana:
Ka rite ki ngā āwhiowhio i te tonga e pupuhi ana,
tōna haerenga mai i te koraha
i te whenua e wehingia ana.
2 He kino rawa te kitenga kua whakaaturia nei ki ahau;
kei te tinihanga te tangata tinihanga,
kei te pāhua te kaipāhua.
Whakaekea, e Erama whakapaea, e Meria mutu pū i ahau
ngā auētanga katoa o reira.
3 Nā reira kī tonu tōku hope i te mamae,
whakawiri rawa ngā mea e ngau nei i ahau,
ānō ko te whakawiringa o te wahine e whakawhānau ana;
mamae ana ahau, kore ake e rongo;
ohorere ana, kore ake e kite.
4 Kahekahe ana tōku manawa,
wehi ana i te whakamataku;
ko te ahiahi pō i hiahiatia e ahau,
puta ake ana hei mea e tūiri ai ahau.
5 Kei te whakapai rātou i te tēpu,
kua whakaritea he kaitūtei;
kei te kai rātou, kei te inu.
Whakatika, e ngā rangatira,
pania te whakangungu rākau.
6 Ko tā te Ariki kupu hoki tēnei ki ahau:
"Tīkina, whakatūria he kaitūtei,
māna e whakaatu tāna e kite ai.
7 Nā, ka kitea e ia te ope,
ngā kaieke hōiho tātaki rua,
he rōpū kāihe, he rōpū kāmera,
kia āta whakarongo mārie ia."
8 Kātahi tērā ka karanga, ānō he raiona:
"E tōku Ariki, kei runga ahau i te wāhi tūtei
e tū tonu ana i te awatea;
pau katoa anō ngā pō i ahau
e tū nei i tāku mahi tiaki.
9 Nanā, tēnei te haere mai nei he rōpū tāngata,
me ngā kaieke hōiho, he tātaki rua!
Nā, ka oho ia, ka mea,
‘Kua horo a Papurōna, kua horo;
ko ngā whakapakoko katoa anō o ōna atua,
wāwāhia iho ki te whenua.’ "
10 E tāku patunga wīti,
e te wīti o tāku patunga;
ko tāku i rongo ai ki a Ihowā o ngā mano, ki te Atua o Īharaira,
e whakaaturia nei e ahau ki a koutou.
11 Ko te poropititanga mō Rūma.
E karanga mai ana tētahi ki ahau i Heira,
"E te kaitūtei, ko te aha i te pō?
E te kaitūtei, ko te aha i te pō?"
12 Ka kī mai te kaitūtei:
"Kei te haere mai te ata rāua ko te pō.
Ki te uia e koutou, e ui;
hoki mai, haere mai."
13 Ko te poropititanga mō Arāpia.
Kei te ngahere i Arāpia he nohoanga mō koutou i te pō,
e ngā tira haere o Reranimi.
14 I kawea e rātou he wai mō te tangata e matewai ana;
i haere ngā tāngata o te whenua o Tema
ki te whakatau i ngā tāngata e rere ana, me tā rātou taro.
15 Ka rere mai hoki rātou i ngā hoari,
i te hoari kua oti te unu,
i te kōpere kua oti te whakapiko,
i te pākaha anō o te whawhai.
16 Ko tā te Ariki kupu hoki tēnei ki ahau: Kia kotahi tau, ko te tau hoki o te kaimahi, ā, ka poto katoa te korōria o Kerara. 17 Nā, ko ngā mōrehu o ngā kaikōpere, ko ngā mārohirohi o ngā tama a Kerara, ka torutoru. Ko te kupu hoki tēnei a Ihowā, a te Atua o Īharaira.
1 Oráculo do deserto marítimo. Como um furacão desencadeado do meio-dia, assim vem isto do deserto, de uma terra horrível.
2 Uma visão sinistra me foi revelada: "O salteador rouba, o destruidor devasta. Arroja-te, ó Elam, assaltai, ó medos; não tenhais piedade.
3 Por essa causa tenho os rins atenazados, e sou tomado de dores como uma mulher no parto. Atordoa-me o sofrimento, cega-me o terror;
4 minha razão desvaira, o terror me invade, e o crepúsculo desejado causa-me espanto.
5 Põem a mesa, estendem o tapete, comem e bebem... Alerta, capitães! Untai o escudo".
6 Porque o Senhor me disse: "Vai postar uma sentinela! Que ela te anuncie o que vir!
7 Se vir uma fila de cavaleiros, dois a dois, uma fila de asnos, outra de camelos, que preste atenção, muita atenção".
8 E então grite: "Eu vejo! Em meu posto de guarda, Senhor, eu me mantenho o dia inteiro; em meu observatório permaneço de pé todas as noites.
9 Eis que vem a cavalaria, cavaleiros dois a dois". Tomam a palavra e dizem-me: "Caiu, caiu Babilônia! Todos os simulacros de seus deuses foram despedaçados contra a terra".
10 Ó povo meu, pisado, malhado como o grão, o que aprendi do Senhor dos exércitos, do Deus de Israel, eu te anuncio.
11 Oráculo contra Duma. Gritam-me de Seir: "Sentinela, quanto resta da noite? Sentinela, quanto resta da noite?".
12 E a sentinela responde: "A manhã chega, igualmente a noite. Se quereis sabê-lo, voltai a interrogar".
13 Oráculo das estepes. Passai a noite nas brenhas da estepe, caravanas de dedanitas;
14 ide levar água àqueles que têm sede, habitantes da terra de Tema, ide oferecer pão aos fugitivos.
15 Porque fogem diante das espadas, diante da espada nua, diante do arco retesado, diante do rude combate.
16 Porque eis o que me disse o Senhor: "Ainda um ano, contado como os anos do mercenário, e desaparecerá o império de Cedar".
17 E só ficará um punhado dos valentes arqueiros, filhos de Cedar. O Senhor, Deus de Israel, o disse.