1 Anō rā ko Pirirara Huhi, i mea ia:
2 "Kia pēhea te roa o tā koutou whakatakoto māhanga mō ngā kupu?
Kia whai mahara mai, muri iho ka kōrero mātou.
3 He aha mātou i kīia ai he kararehe,
i waiho ai hei mea poke ki tā koutou titiro mai?
4 Haea iho koe e koe anō, i a koe e riri ana –
māu koia ka mahue ai te whenua,
ka nekehia ai te toka i tōna wāhi?
5 "E pirau anō hoki te rama a te hunga kino,
ā, e kore te mura o tāna ahi e mārama.
6 Ka pōuri te mārama i roto i tōna tēneti,
ka pirau anō hoki tāna rama i runga i a ia.
7 Ka whakakīkītia ngā takahanga o tōna kaha,
ka kōkiritia iho anō ia ki raro e tōna whakaaro ake.
8 Nō te mea ka makā ia e ōna waewae ake ki te kupenga,
ka haere hoki ia i runga i te reti.
9 Ka mau tōna rekereke i te tawhiti,
ā, ka hopukia ia e te māhanga.
10 Kei te huna ki te whenua te aho mōna,
te rore hoki mōna ki te huarahi.
11 He whakamataku i ngā taha katoa hei mea i a ia kia wehi,
hei aruaru hoki i a ia i ōna hikitanga rekereke.
12 Ko tōna kaha ka hemo i te kai,
ā, kei te whanga tonu te aituā ki tōna tatunga.
13 Ka pau i tērā ngā wāhi o tōna tinana,
āe, ka pau ōna wāhi i te mātāmua o te mate.
14 Ka hūtia atu ia i roto i tōna tēneti, i whakamanawa ai ia,
ā, ka kawea atu ia ki te kīngi o ngā whakamataku.
15 Nā, ka noho ki tōna tēneti te mea ehara nei i a ia;
ā, ka ruia iho te whānāriki ki runga ki tōna kāinga.
16 Ka maroke ake ōna pakiaka i raro,
ā, i runga ka tapahia atu tōna manga.
17 Ka ngaro atu te maharatanga ki a ia i runga i te whenua;
e kore anō ia e whai ingoa i te huanui.
18 Ka peia atu anō ia i roto i te mārama ki te pōuri,
ka atiatia atu hoki i te ao.
19 E kore ia e whai tama, e whai tama rānei a te tama, i roto i tōna iwi,
he mōrehu rānei i te wāhi i noho ai ia.
20 Mīharo ana ki tōna rā te hunga i muri i a ia,
pērā i te hunga i haere rā i mua, mau ana tō rātou wehi.
21 He pono ko ngā nohoanga ēnei o te tangata kino,
ko te wāhi hoki tēnei o te tangata kāhore e mōhio ki te Atua."
1 Bildad de Suás disse então nestes termos:
2 "Quando acabarás de falar a esmo? Terás a sabedoria de nos dizer depois!
3 Por que nos consideras como animais, e por que passamos por estúpidos a teus olhos?
4 Tu, que te rasgas em teu furor, por tua causa a terra ficará abandonada e o rochedo mudará de lugar?
5 Sim, a luz do ímpio se apagará e a chama de seu fogo cessará de alumiar.
6 A luz obscurece na sua tenda e sua lâmpada sobre ele se apagará.
7 Seus passos, antes firmes, serão encurtados, e seus próprios desígnios os farão tropeçar.
8 Seus pés se prendem numa rede, e ele anda sobre malhas.
9 A armadilha agarra seu calcanhar e o alçapão o aperta.
10 Uma corda se esconde na terra para pegá-lo, e uma armadilha, ao longo da vereda.
11 De todas as partes temores o amedrontam e o perseguem passo a passo.
12 A calamidade vem faminta sobre ele e a infelicidade está alerta ao seu lado.
13 A pele de seu corpo é devorada, o filho mais velho da morte devora-lhe os membros.
14 É arrancado da tenda, onde se sentia seguro, levam-no ao rei dos terrores.
15 Podes estabelecer-te em sua tenda, que não mais existe; o enxofre é espalhado em seu domínio.
16 Por baixo suas raízes secam, e por cima seus ramos definham.
17 Sua memória apaga-se da terra, nada mais lembra o seu nome na região.
18 É arrojado da luz para as trevas e é desterrado do mundo.
19 Não tem descendente nem posteridade em sua tribo, nem sobrevivente algum em sua morada.
20 O Ocidente está estupefato com sua sorte e o Oriente treme diante dela.
21 Eis o que acontece com as tendas dos ímpios, os lugares habitados pelo homem que não conhece a Deus".