1 Ā, i kōrero tonu a Hopa i tāna pepeha, i mea:
2 "Auē, me i rite ki ngā marama ō mua,
ki ngā rā i tiaki ai te Atua i ahau!
3 I tīaho mai ai tāna rama ki tōku mātenga,
ā, nā tāna whakamārama i haere ai ahau i te pōuri;
4 me i pērā anō me ahau i ngā rā o tōku taiohitanga,
i te mea nei kei runga tō te Atua whakaaro puku i tōku tēneti;
5 i te mea e noho ana anō te Kaha Rawa i ahau,
ā, kei tētahi taha ōku āku tamariki, kei tētahi taha;
6 i horoia ai ōku takahanga ki te pata,
ā, rere mai ana ngā awa hinu ki ahau i roto i te kōhatu!
7 "I tōku haerenga atu ki te kūwaha ki te pā,
ā, whakapai ana i te nohoanga mōku i te waharoa,
8 ka kite ngā taitamariki i ahau, ā, piri ana rātou;
whakatika ana ngā koroheke, tū ana ki runga;
9 mutu pū te kōrero a ngā tino tāngata,
kua kōpania te ringa ki ō rātou māngai;
10 ngaro ana te reo o ngā rangatira,
piri ana ō rātou arero ki ō rātou ngao.
11 Nō te rongonga hoki o te taringa i ahau, manaaki ana i ahau;
te kitenga o te kanohi i ahau, whakaae mai ana ki āku mahi;
12 nō te mea nāku i whakaora te rawakore i a ia e karanga ana,
te pani me te tangata hoki kāhore nei ōna kaiāwhina.
13 I tau ki runga ki ahau te manaaki a te tangata e tata ana ki te whakangaromanga;
harakoa ana i ahau te ngākau o te pouaru.
14 I kākahuria e ahau te tika, ā, ko tērā tōku kākahu;
e rite ana tāku whakarite whakawā he koroka, he karauna.
15 He kanohi ahau ki te matapō,
he waewae ki te kopa.
16 He matua ahau ki ngā rawakore;
ā, i āta rapua e ahau te tikanga o te totohe
a te tangata kīhai nei ahau i mōhio.
17 Wāwāhia ana e ahau ngā kauae o te tangata kino,
ā, tākiritia mai ana e ahau tāna mea pāhua i roto i ōna niho.
18 "Kātahi ahau ka mea, ‘Tērā ahau e mate i roto i tōku ōhanga;
ka whakanuia ōku rā kia rite ki te onepū te maha.
19 Ko tōku pakiaka tautoro tonu ki ngā wai,
ā, i te pō tau ana te tōmairangi ki runga ki tōku peka;
20 ko tōku korōria hou tonu i roto i ahau,
ā, hoki ake ana te kaha o tāku kōpere i tōku ringa.’
21 "I whakarongo mai ngā tāngata ki ahau, i tatari,
whakarongo puku ana rātou i ahau e whakatakoto whakaaro ana.
22 I muri i āku kupu kore ake rātou kōrero anō;
māturuturu iho ana āku kupu ki runga ki a rātou.
23 I tāria mai ahau e rātou ānō ko te ua;
hāmama mai ana ō rātou māngai
ānō e tatari ana ki te ua ō muri.
24 Ka kata ahau ki a rātou, kīhai i whakaponohia e rātou;
kīhai hoki rātou i whakataka i te mārama o tōku mata.
25 Nāku tō rātou ara i whiriwhiri, ā, noho ana ahau hei rangatira,
noho ana hoki ahau ānō he kīngi i roto i te ope
i rite ahau ki te kaiwhakamārie o te hunga e tangi ana.
1 Jó continuou seu discurso nestes termos:
2 "Quem me dera tornar-me tal como antes, como nos dias em que Deus me protegia,
3 quando a sua lâmpada luzia sobre a minha cabeça e à sua luz me guiava nas trevas!
4 Tal como era nos dias de meu outono, quando Deus velava como um amigo sobre minha tenda!
5 Quando o Todo-poderoso estava ainda comigo e os meus filhos, em volta de mim!
6 Quando os meus pés se banhavam no creme e o rochedo em mim derramava ondas de azeite.
7 Quando saía para ir à porta da cidade e me assentava na praça pública.
8 Viam-me os jovens e se escondiam e os velhos levantavam-se e ficavam de pé.
9 Os chefes interrompiam suas conversas e punham a mão sobre a boca.
10 Calava-se a voz dos príncipes e sua língua se colava ao céu da boca.
11 Quem me ouvia me felicitava, quem me via dava testemunho de mim.
12 Livrava o pobre que pedia socorro e o órfão, que não tinha apoio.
13 A bênção do moribundo vinha sobre mim e eu alegrava o coração da viúva.
14 Revestia-me de justiça e a equidade era para mim como uma roupa e um turbante.
15 Era os olhos do cego e os pés daquele que manca.
16 Era o pai dos pobres e examinava a fundo a causa dos desconhecidos.
17 Quebrava o queixo do perverso e arrancava-lhe a presa de entre os dentes.
18 E dizia: ‘Morrerei no meu ninho e meus dias serão tão numerosos quanto os da fênix’.
19 Minha raiz atinge a água e o orvalho ficará durante a noite sobre meus ramos.
20 Minha glória sempre se renovará e meu arco se reforçará em minha mão.
21 Escutavam-me, esperavam e recolhiam em silêncio meu conselho.
22 Quando acabava de falar, não acrescentavam nada e minhas palavras eram recebidas como orvalho.
23 Esperavam-me como se espera a chuva e abriam a boca, como se fosse para a chuva de primavera.
24 Sorria para aqueles que perdiam coragem; ante o meu ar benevolente, deixavam de estar abatidos.
25 Quando ia ter com eles, tinha o primeiro lugar, era importante como um rei no meio de suas tropas, como o consolador dos aflitos.