Te Karanga o te Whakaaronui
1 He teka ianei kei te karanga te whakaaro nui,
e puaki ana anō te reo o te mātauranga?
2 I runga i ngā wāhi tiketike tōna tūranga,
i te ara i te tūtakitanga o ngā huarahi;
3 hāmama ana ia i te taha o ngā kūwaha,
i te ngutu o te pā, i te tomokanga atu i ngā tatau:
4 "Ki a koutou, e ngā tāngata, tāku karanga;
ki ngā tama anō a te tangata tōku reo.
5 E ngā kūware, kia mātau koutou ki te ngārahu tūpato;
e ngā wairangi, kia mōhio te ngākau.
6 Whakarongo mai, ka kōrerotia hoki e ahau ngā mea pai rawa;
ko tā ōku ngutu e whakapuaki ai ko ngā mea e rite ana.
7 He pono hoki te kōrero a tōku māngai;
he mea whakarihariha anō te kino ki ōku ngutu.
8 Kei runga i te tika ngā kupu katoa a tōku māngai;
kāhore he whakapeka, he whanokē rānei, i roto.
9 Ko ēnei katoa he mārama ki te tangata e mātau ana,
he tika ki te hunga i kitea ai te mōhio.
10 Manakohia mai tāku ako, kaua te hiriwa;
ko te mātauranga, nui atu i te kōura pai rawa.
11 Pai atu hoki te whakaaro nui i ngā rupi;
e kore hoki ngā mea katoa e minaminatia nei e tau hei whakarite mōna.
12 "Kua meinga e ahau, e te whakaaro nui, ko te ngārahu pai hei nohoanga mōku,
e kitea ana e ahau te mōhio me te āta whakaaro.
13 Ko te wehi ki a Ihowā koia tēnā ko te kino ki te hē.
E kino ana ahau ki te whakapehapeha, ki te whakakake,
ki te ara hē, ki te māngai whanokē.
14 Ko te whakaaro tika, ko te whakaaro nui, nāku;
ko ahau te mātauranga, kei ahau te kaha.
15 Nāku ngā kīngi i kīngi ai,
nāku ngā rangatira i whakatakoto ai i te tika.
16 Nāku i whai rangatiratanga ai ngā rangatira,
ngā tāngata nunui, arā ngā kaiwhakawā katoa o te whenua.
17 E arohaina ana e ahau te hunga e aroha ana ki ahau;
ko te hunga hoki e āta rapu ana i ahau, e kite rātou i ahau.
18 He taonga, he korōria kei ahau,
āe rā, he rawa mau tonu, he tika.
19 Pai atu ōku hua i te kōura, āe rā, i te kōura parakore;
ko ngā mea e puta ana i ahau, pai atu i te hiriwa kōwhiri.
20 Kei ngā ara o te tika ahau e haere ana,
kei waenganui i ngā huarahi o te whakawā;
21 kia meinga ai e ahau te hunga e aroha ana ki ahau kia whiwhi ki te rawa,
kia whakakīia ai e ahau ā rātou takotoranga taonga."
Te Pūtakenga mai o te Whakaaronui
22 "I a Ihowā ahau, nō te tīmatanga rā anō o ōna ara,
nō mua atu i āna mahi o neherā.
23 Nōnamata riro ahau i whakaritea ai,
nō te tīmatanga, nō mua atu i te whenua.
24 I te mea kāhore anō ngā rire, kua whānau ahau;
i te mea kīanō he puna whai wai.
25 Nō mua atu i te whakaūnga o ngā maunga,
nō mua i ngā pukepuke tōku whānautanga;
26 i te mea kāhore anō i hangā noatia e ia te whenua, me ngā pārae,
me te tīmatanga o te puehu o te ao.
27 I tāna whakatūranga i ngā rangi, i reira anō ahau;
i tāna whakaritenga i te awhi mō te mata o te rire;
28 i tāna whakapūmautanga i ngā rangi i runga;
i te totōtanga o ngā puna o te rire;
29 i tāna rohenga mai i te moana,
kei takahia tāna kupu e ngā wai;
i tāna waitohutanga i ngā tūranga o te whenua,
30 i reira ahau i tōna taha, he tohunga ki ngā mahi;
he ahau nōna i ia rā, i ia rā,
e koa ana i ngā wā katoa i tōna aroaro;
31 e koa ana ki tāna ao,
ā, ko tāku i āhuareka ai ko ngā tama a te tangata.
32 "Nō reira, e āku tamariki, whakarongo mai ki ahau;
ka hari hoki te hunga e pupuri ana i ōku ara.
33 Whakarongo mai ki te ako, kia whai whakaaro ai koutou;
kaua hoki e paopaongia.
34 Ka hari te tangata e whakarongo ana ki ahau,
e tatari ana i ōku tatau i tēnei rā, i tēnei rā,
e whanga ana i ngā pou o ōku kūwaha.
35 Ko te tangata hoki e kite ana i ahau, e kite ana i te ora,
ka whiwhi anō ia ki tā Ihowā manako mai.
36 Ko te tangata ia e hara ana ki ahau, he mahi nanakia tāna ki tōna wairua ake;
ko te hunga katoa e kino ana ki ahau, e aroha ana ki te mate."
A primazia da Sabedoria
1 Não clama porventura
a sabedoria,
e a inteligência não
faz ouvir a sua voz?
2 No cume das alturas,
junto ao caminho,
nas encruzilhadas
das veredas se posta.
3 Do lado das portas da cidade,
à entrada da cidade,
e à entrada das portas
está gritando:
4 A vós, ó homens, clamo;
e a minha voz se
dirige aos filhos
dos homens.
5 Entendei, ó simples,
a prudência;
e vós, insensatos,
entendei de coração.
6 Ouvi, porque falarei
coisas excelentes;
os meus lábios se
abrirão para a equidade.
7 Porque a minha boca
proferirá a verdade,
e os meus lábios
abominam a impiedade.
8 São justas todas as palavras
da minha boca: não há nelas
nenhuma coisa tortuosa
nem pervertida.
9 Todas elas são retas
para aquele que as entende bem,
e justas para os que
acham o conhecimento.
10 Aceitai a minha correção,
e não a prata;
e o conhecimento,
mais do que o ouro fino escolhido.
11 Porque melhor é a sabedoria
do que os rubis;
e tudo o que mais se deseja
não se pode comparar com ela.
12 Eu, a sabedoria,
habito com a prudência,
e acho o conhecimento
dos conselhos.
13 O temor do Senhor
é odiar o mal;
a soberba e a arrogância,
o mau caminho
e a boca perversa, eu odeio.
14 Meu é o conselho
e a verdadeira sabedoria;
eu sou o entendimento;
minha é a fortaleza.
15 Por mim reinam os reis
e os príncipes
decretam justiça.
16 Por mim governam
príncipes e nobres;
sim, todos os juízes da terra.
17 Eu amo aos que me amam,
e os que cedo me buscarem,
me acharão.
18 Riquezas e honra estão comigo;
assim como os bens duráveis e a justiça.
19 Melhor é o meu fruto
do que o ouro,
do que o ouro refinado,
e os meus ganhos mais
do que a prata escolhida.
20 Faço andar pelo caminho da justiça,
no meio das veredas do juízo.
21 Para que faça herdar bens permanentes aos que me amam,
e eu encha os seus tesouros.
A perpetuidade da Sabedoria
22 O Senhor me possuiu no princípio de seus caminhos,
desde então,
e antes de suas obras.
23 Desde a eternidade
fui ungida,
desde o princípio,
antes do começo da terra.
24 Quando ainda não havia abismos,
fui gerada,
quando ainda não havia fontes carregadas de águas.
25 Antes que os montes se houvessem assentado,
antes dos outeiros,
eu fui gerada.
26 Ainda ele não tinha
feito a terra,
nem os campos,
nem o princípio do pó do mundo.
27 Quando ele
preparava os céus,
aí estava eu,
quando traçava o horizonte
sobre a face do abismo;
28 Quando firmava
as nuvens acima,
quando fortificava
as fontes do abismo,
29 Quando fixava
ao mar o seu termo,
para que as águas não
traspassassem o seu mando,
quando compunha
os fundamentos da terra.
30 Então eu estava com ele,
e era seu arquiteto;
era cada dia as suas delícias,
alegrando-me perante ele
em todo o tempo;
31 Regozijando-me
no seu mundo habitável
e enchendo-me de prazer
com os filhos dos homens.
32 Agora, pois,
filhos, ouvi-me,
porque bem-aventurados serão
os que guardarem os meus caminhos.
33 Ouvi a instrução,
e sede sábios, não a rejeiteis.
34 Bem-aventurado o homem
que me dá ouvidos,
velando às minhas portas cada dia,
esperando às ombreiras
da minha entrada.
35 Porque o que me achar,
achará a vida,
e alcançará o favor do Senhor.
36 Mas o que pecar contra mim
violentará a sua própria alma;
todos os que me odeiam amam a morte.
Almeida Corrigida Fiel | acf ©️ 1994, 1995, 2007, 2011 Sociedade Bíblica Trinitariana do Brasil (SBTB). Todos os direitos reservados. Texto bíblico utilizado com autorização. Saiba mais sobre a SBTB. A Missão da SBTB é: Uma cópia da Bíblia Fiel ®️ para cada pessoa. Ajude-nos a cumprir nossa Missão!