1 Eine Unterweisung. Von David. Wohl dem, dessen Missetat vergeben, dessen Sünde bedeckt ist! 2 Wohl dem Menschen, dem der HERR keine Schuld anrechnet und in dessen Geist keine Falschheit ist! 3 Als ich es verschweigen wollte, verschmachteten meine Gebeine durch mein täglich Heulen. 4 Denn deine Hand lag Tag und Nacht schwer auf mir, daß mein Saft vertrocknete, wie es im Sommer dürre wird. (Pause.) 5 Da bekannte ich dir meine Sünde und verhehlte meine Missetat nicht; ich sprach: «Ich will dem HERRN meine Übertretung bekennen!» Da vergabst du mir meine Sündenschuld! (Pause.) 6 Darum möge jeder Fromme dich bitten zur Zeit, da es zu erlangen ist; denn bei großer Wasserflut gelangt man nicht mehr dazu. 7 Du bist mein Schirm, du wollest mich vor Gefahr behüten, mit Rettungsjubel mich umgeben! (Pause.) 8 Ich will dich unterweisen und dir den Weg zeigen, den du wandeln sollst; ich will dich beraten, mein Auge auf dich [richtend]. 9 Seid nicht wie Rosse und Maultiere, ohne Verstand, welchen man Zaum und Gebiß anlegen muß, da sie sonst nicht zu dir nahen! 10 Der Gottlose hat viele Plagen; wer aber dem HERRN vertraut, den wird die Güte umfangen. 11 Freuet euch des HERRN und seid fröhlich, ihr Gerechten, und jubelt alle, die ihr aufrichtigen Herzens seid!
Nā Rāwiri: he Makiri.
1 Ka hari te tangata kua oti tāna hē te muru,
tōna hara te hīpoki.
2 Ka hari te tangata kāhore nei e whakairia e Ihowā he hara ki a ia,
ā, kāhore he hīanga i tōna wairua.
3 I ahau kīhai i kuihi, ngahengahe kau ōku iwi
i tāku auētanga i te rā roa.
4 Nō tōu ringa i taimaha ki ahau i te ao, i te pō;
kua whakaputaina kētia tōku mākūkūranga,
ānō nā te maroketanga o te raumati. Hera
5 I whākina e ahau tōku hara ki a koe,
kīhai hoki i huna i tōku kino;
i mea ahau, "Ka whākina āku mahi tutū ki a Ihowā,"
ā, murua ana e koe te kino o tōku hara. Hera
6 Mō konei ka īnoi ki a koe
ngā tāngata tapu katoa i te wā e kitea ai koe;
he pono ka ngawhā ngā wai nui,
e kore e tata ki a ia.
7 Ko koe tōku piringa;
māu ahau e whakaora i te pōuri,
māu ahau e karapoti ki ngā waiata whakaora. Hera
8 Ka tohutohungia koe e ahau, ka whakaakona koe ki te ara e haere ai koe;
mā tōku kanohi koe e ārahi.
9 Kei rite koutou ki te hōiho, ki te muera rānei,
kāhore nei he mātauranga;
he mea kuku nei ō rāua kauae ki te paraire,
ki te mōkā hei pupuri mai;
ki te kore hoki, e kore e tata ki a koe.
10 He tini ngā mea whakapōuri mō te tangata hara;
ko te tangata ia e whakawhirinaki ana ki a Ihowā,
ka karapotia e te atawhai.
11 Kia koa ki a Ihowā, whakamanamana, e te hunga tika;
kia hari, hāmama, e te hunga ngākau tika katoa.