Pular para o conteúdo
Publicidade

Salmos 139

ACF

Ka Tata a Ihowā i ngā Katoa

Ki te tino kaiwhakatangi. He hīmene Rāwiri.

1 E Ihowā, kua tirotirohia ahau e koe,

kua mōhiotia anō e koe.

2 E mātau ana koe ki tōku nohoanga iho, ki tōku whakatikanga ake;

e mōhio ana koe ki ōku whakaaro i tawhiti.

3 E kitea pūtia ana e koe tōku ara me tōku takotoranga iho;

e matatau ana hoki koe ki ōku ara katoa.

4 Kāhore rawa hoki he kupu i tōku arero,

i toe i a koe te mōhio, e Ihowā.

5 Kua hangā a muri, a mua, ōku e koe;

kua anō tōu ringa ki ahau.

6 He mea whakamīharo rawa,

kei tawhiti atu hoki i ahau, tēnei mātauranga;

kei runga noa atu, e kore e taea e ahau.

7 Me haere ahau ki hea i tōu wairua?

Me oma rānei ahau ki hea i tōu aroaro?

8 Ki te kake ahau ki te rangi, kei reira koe;

ki te whārikitia e ahau tōku moenga i roto i te rēinga, kei reira anō koe.

9 Ki te tango ahau ki ngā pākau o te ata,

ā, ka noho ki ngā tōpito o te moana;

10 kei reira anō tōu ringa hei ārahi i ahau,

tōu matau hei pupuru i ahau.

11 Ki te mea ahau, "He pono, tērā ahau e hīpokina e te pōuri,

ā, ko te mārama i tētahi taha ōku, i tētahi taha, ka meinga he ,"

12 ahakoa te pōuri kāhore e huna mai i a koe,

engari ka mārama te ānō ko te ao,

ki a koe rite tahi te pōuri me te mārama.

13 I a koe hoki ōku whatumanawa;

nāu hoki ahau i hīpoki i roto i te kōpū o tōku whaea.

14 Ka whakawhetai ahau ki a koe;

he mea whakawehi, he mea whakamīharo tōku hanganga;

he mahi whakamīharo āu mahi,

mōhio rawa anō tōku wairua ki tēnā.

15 Kīhai i hunā ōku wāhi i a koe,

i ahau e hangā ngarotia ana,

e āta whakairohia ana i ngā wāhi hōhonu rawa o te whenua.

16 I kite ōu kanohi i ahau, kāhore anō kia āhua noa.

I tuhituhia katoatia anō hoki ōku wāhi ki tāu pukapuka,

i ngā rangi i whakaahua ai,

i te mea kāhore anō tētahi i oti noa.

17 Kia pēhea mai hoki te matenui o ōu whakaaro ki ahau, e te Atua;

koia anō te ranea, ina huihuia!

18 Ki te taua e ahau maha atu i te onepū;

ka oho ake ahau kei a koe tonu ahau.

19 He pono ka patua e koe, e te Atua, te tangata kino;

mawehe koia atu i ahau, e ngā tāngata toto.

20 He kino hoki ā rātou kupu mōu;

e whakahua noa ana ōu hoariri i tōu i ingoa.

21 Kāhore ianei ahau, e Ihowā, e kino ki te hunga e kino ana ki a koe?

E whakarihariha hoki ki te hunga e whakatika ana ki a koe?

22 He tino kino tāku kino ki a rātou;

waiho iho rātou e ahau hei hoariri mōku.

23 Tirohia iho ahau, e te Atua, kia mātau hoki koe ki tōku ngākau;

whakamātautauria ahau, kia mātau hoki koe ki ōku whakaaro.

24 Kia kite mehemea kei ahau tētahi ara o te kino,

ka ārahi ai i ahau i te ara pūmau.

O Senhor onisciente e onipotente

Ao mestre de canto. Salmo de Davi

1 Senhor, tu me sondaste,

e me conheces.

2 Tu sabes o meu assentar

e o meu levantar;

de longe entendes

o meu pensamento.

3 Cercas o meu andar,

e o meu deitar;

e conheces

todos os meus caminhos.

4 Não havendo ainda palavra

alguma na minha língua,

eis que logo, ó Senhor,

tudo conheces.

5 Tu me cercaste

por detrás e por diante,

e puseste sobre mim a tua mão.

6 Tal conhecimento é

para mim maravilhosíssimo;

tão alto que

não o posso atingir.

7 Para onde me irei do teu Espírito,

ou para onde fugirei

da tua face?

8 Se subir ao céu, tu estás;

se fizer no inferno a minha cama,

eis que tu ali estás também.

9 Se tomar as asas da alva,

se habitar nas extremidades

do mar,

10 Até ali a tua mão me guiará

e a tua destra me susterá.

11 Se disser:

Decerto que as trevas

me encobrirão;

então a noite será luz

à roda de mim.

12 Nem ainda as trevas

me encobrem de ti;

mas a noite resplandece

como o dia;

as trevas e a luz

são para ti a mesma coisa;

13 Pois possuíste

as minhas entranhas;

cobriste-me no ventre

de minha mãe.

14 Eu te louvarei, porque de um modo

assombroso, e tão maravilhoso

fui feito;

maravilhosas são as tuas obras,

e a minha alma o sabe muito bem.

15 Os meus ossos

não te foram encobertos,

quando no oculto fui feito,

e entretecido

nas profundezas da terra.

16 Os teus olhos viram o meu corpo

ainda informe;

e no teu livro todas estas coisas

foram escritas;

as quais em continuação

foram formadas,

quando nem ainda uma delas

havia.

17 E quão preciosos me são, ó Deus,

os teus pensamentos!

Quão grandes são as somas deles!

18 Se as contasse,

seriam em maior número

do que a areia;

quando acordo

ainda estou contigo.

19 Ó Deus, tu matarás

decerto o ímpio;

apartai-vos portanto de mim,

homens de sangue.

20 Pois falam malvadamente

contra ti;

e os teus inimigos

tomam o teu nome em vão.

21 Não odeio eu, ó Senhor,

aqueles que te odeiam,

e não me aflijo por causa dos que

se levantam contra ti?

22 Odeio-os com ódio perfeito;

tenho-os por inimigos.

23 Sonda-me, ó Deus,

e conhece o meu coração;

prova-me, e conhece

os meus pensamentos.

24 E se em mim

algum caminho mau,

e guia-me pelo caminho eterno.

Almeida Corrigida Fiel | acf ©️ 1994, 1995, 2007, 2011 Sociedade Bíblica Trinitariana do Brasil (SBTB). Todos os direitos reservados. Texto bíblico utilizado com autorização. Saiba mais sobre a SBTB. A Missão da SBTB é: Uma cópia da Bíblia Fiel ®️ para cada pessoa. Ajude-nos a cumprir nossa Missão!

Veja também