Ka Tata a Ihowā i ngā Wā Katoa
Ki te tino kaiwhakatangi. He hīmene nā Rāwiri.
1 E Ihowā, kua tirotirohia ahau e koe,
kua mōhiotia anō e koe.
2 E mātau ana koe ki tōku nohoanga iho, ki tōku whakatikanga ake;
e mōhio ana koe ki ōku whakaaro i tawhiti.
3 E kitea pūtia ana e koe tōku ara me tōku takotoranga iho;
e matatau ana hoki koe ki ōku ara katoa.
4 Kāhore rawa hoki he kupu i tōku arero,
i toe i a koe te mōhio, e Ihowā.
5 Kua hangā a muri, a mua, ōku e koe;
kua pā anō tōu ringa ki ahau.
6 He mea whakamīharo rawa,
kei tawhiti atu hoki i ahau, tēnei mātauranga;
kei runga noa atu, e kore e taea e ahau.
7 Me haere ahau ki hea i tōu wairua?
Me oma rānei ahau ki hea i tōu aroaro?
8 Ki te kake ahau ki te rangi, kei reira koe;
ki te whārikitia e ahau tōku moenga i roto i te rēinga, kei reira anō koe.
9 Ki te tango ahau ki ngā pākau o te ata,
ā, ka noho ki ngā tōpito o te moana;
10 kei reira anō tōu ringa hei ārahi i ahau,
tōu matau hei pupuru i ahau.
11 Ki te mea ahau, "He pono, tērā ahau e hīpokina e te pōuri,
ā, ko te mārama i tētahi taha ōku, i tētahi taha, ka meinga he pō,"
12 ahakoa te pōuri kāhore e huna mai i a koe,
engari ka mārama te pō ānō ko te ao,
ki a koe rite tahi te pōuri me te mārama.
13 I a koe hoki ōku whatumanawa;
nāu hoki ahau i hīpoki i roto i te kōpū o tōku whaea.
14 Ka whakawhetai ahau ki a koe;
he mea whakawehi, he mea whakamīharo tōku hanganga;
he mahi whakamīharo āu mahi,
mōhio rawa anō tōku wairua ki tēnā.
15 Kīhai i hunā ōku wāhi i a koe,
i ahau e hangā ngarotia ana,
e āta whakairohia ana i ngā wāhi hōhonu rawa o te whenua.
16 I kite ōu kanohi i ahau, kāhore anō kia āhua noa.
I tuhituhia katoatia anō hoki ōku wāhi ki tāu pukapuka,
i ngā rangi i whakaahua ai,
i te mea kāhore anō tētahi i oti noa.
17 Kia pēhea mai hoki te matenui o ōu whakaaro ki ahau, e te Atua;
koia anō te ranea, ina huihuia!
18 Ki te taua e ahau – maha atu i te onepū;
ka oho ake ahau – kei a koe tonu ahau.
19 He pono ka patua e koe, e te Atua, te tangata kino;
mawehe koia atu i ahau, e ngā tāngata toto.
20 He kino hoki ā rātou kupu mōu;
e whakahua noa ana ōu hoariri i tōu i ingoa.
21 Kāhore ianei ahau, e Ihowā, e kino ki te hunga e kino ana ki a koe?
E whakarihariha hoki ki te hunga e whakatika ana ki a koe?
22 He tino kino tāku kino ki a rātou;
waiho iho rātou e ahau hei hoariri mōku.
23 Tirohia iho ahau, e te Atua, kia mātau hoki koe ki tōku ngākau;
whakamātautauria ahau, kia mātau hoki koe ki ōku whakaaro.
24 Kia kite mehemea kei ahau tētahi ara o te kino,
ka ārahi ai i ahau i te ara pūmau.
O Senhor onisciente e onipotente
Ao mestre de canto. Salmo de Davi
1 Senhor, tu me sondaste,
e me conheces.
2 Tu sabes o meu assentar
e o meu levantar;
de longe entendes
o meu pensamento.
3 Cercas o meu andar,
e o meu deitar;
e conheces
todos os meus caminhos.
4 Não havendo ainda palavra
alguma na minha língua,
eis que logo, ó Senhor,
tudo conheces.
5 Tu me cercaste
por detrás e por diante,
e puseste sobre mim a tua mão.
6 Tal conhecimento é
para mim maravilhosíssimo;
tão alto que
não o posso atingir.
7 Para onde me irei do teu Espírito,
ou para onde fugirei
da tua face?
8 Se subir ao céu, lá tu estás;
se fizer no inferno a minha cama,
eis que tu ali estás também.
9 Se tomar as asas da alva,
se habitar nas extremidades
do mar,
10 Até ali a tua mão me guiará
e a tua destra me susterá.
11 Se disser:
Decerto que as trevas
me encobrirão;
então a noite será luz
à roda de mim.
12 Nem ainda as trevas
me encobrem de ti;
mas a noite resplandece
como o dia;
as trevas e a luz
são para ti a mesma coisa;
13 Pois possuíste
as minhas entranhas;
cobriste-me no ventre
de minha mãe.
14 Eu te louvarei, porque de um modo
assombroso, e tão maravilhoso
fui feito;
maravilhosas são as tuas obras,
e a minha alma o sabe muito bem.
15 Os meus ossos
não te foram encobertos,
quando no oculto fui feito,
e entretecido
nas profundezas da terra.
16 Os teus olhos viram o meu corpo
ainda informe;
e no teu livro todas estas coisas
foram escritas;
as quais em continuação
foram formadas,
quando nem ainda uma delas
havia.
17 E quão preciosos me são, ó Deus,
os teus pensamentos!
Quão grandes são as somas deles!
18 Se as contasse,
seriam em maior número
do que a areia;
quando acordo
ainda estou contigo.
19 Ó Deus, tu matarás
decerto o ímpio;
apartai-vos portanto de mim,
homens de sangue.
20 Pois falam malvadamente
contra ti;
e os teus inimigos
tomam o teu nome em vão.
21 Não odeio eu, ó Senhor,
aqueles que te odeiam,
e não me aflijo por causa dos que
se levantam contra ti?
22 Odeio-os com ódio perfeito;
tenho-os por inimigos.
23 Sonda-me, ó Deus,
e conhece o meu coração;
prova-me, e conhece
os meus pensamentos.
24 E vê se há em mim
algum caminho mau,
e guia-me pelo caminho eterno.
Almeida Corrigida Fiel | acf ©️ 1994, 1995, 2007, 2011 Sociedade Bíblica Trinitariana do Brasil (SBTB). Todos os direitos reservados. Texto bíblico utilizado com autorização. Saiba mais sobre a SBTB. A Missão da SBTB é: Uma cópia da Bíblia Fiel ®️ para cada pessoa. Ajude-nos a cumprir nossa Missão!