1 Per il Maestro del coro. Salmo di Davide.
O Eterno tu mi hai investigato e mi conosci.
2 Tu sai quando mi siedo e quando mi alzo,
tu comprendi da lontano il mio pensiero.
3 Tu mi scruti quando cammino e quando mi giaccio,
e conosci a fondo tutte le mie vie.
4 Poiché la parola non è ancora sulla mia lingua,
che tu, o Eterno, già la conosci appieno.
5 Tu mi cingi di dietro e davanti,
e poni la tua mano su di me.
6 Una tale conoscenza è troppo meravigliosa per me,
tanto alta che io non posso arrivarci.
7 Dove me ne andrò lontano dal tuo spirito?
e dove fuggirò dal tuo cospetto?
8 Se salgo in cielo tu vi sei;
se mi metto a giacere nel soggiorno dei morti, eccoti là.
9 Se prendo le ali dell’alba
e vado ad abitare all’estremità del mare,
10 anche là mi condurrà la tua mano,
e mi afferrerà la tua destra.
11 Se dico: "Certo le tenebre mi nasconderanno,
e la luce diventerà notte intorno a me",
12 le tenebre stesse non possono nasconderti nulla,
e la notte risplende come il giorno;
le tenebre e la luce sono uguali per te.
13 Poiché sei tu che hai formato le mie reni,
che mi hai intessuto nel seno di mia madre.
14 Io ti celebrerò, perché sono stato fatto
in modo meraviglioso, stupendo.
Meravigliose sono le tue opere,
e l’anima mia lo sa molto bene.
15 Le mie ossa non ti erano nascoste,
quand’io fui formato in segreto
e intessuto nelle parti più basse della terra.
16 I tuoi occhi videro la massa informe del mio corpo;
e nel tuo libro erano tutti scritti
i giorni che mi erano destinati,
quando nessuno d’essi era sorto ancora.
17 Oh, quanto mi sono preziosi i tuoi pensieri, o Dio!
Quant’è grande la somma d’essi!
18 Se li voglio contare, sono più numerosi della sabbia;
quando mi sveglio sono ancora con te.
19 Certo, tu ucciderai l’empio, o Dio;
perciò allontanatevi da me uomini sanguinari.
20 Essi parlano contro di te malvagiamente;
i tuoi nemici usano il tuo nome per sostenere la menzogna.
21 O Eterno, non odio forse quelli che ti odiano?
E non detesto io quelli che insorgono contro di te?
22 Io li odio di un odio perfetto;
li tengo per miei nemici.
23 Investigami, o Dio, e conosci il mio cuore.
Provami e conosci i miei pensieri.
24 Vedi se c’è in me qualche via iniqua
e guidami per la via eterna.
Ki te tino kaiwhakatangi. He hīmene nā Rāwiri.
1 E Ihowā, kua tirotirohia ahau e koe,
kua mōhiotia anō e koe.
2 E mātau ana koe ki tōku nohoanga iho, ki tōku whakatikanga ake;
e mōhio ana koe ki ōku whakaaro i tawhiti.
3 E kitea pūtia ana e koe tōku ara me tōku takotoranga iho;
e matatau ana hoki koe ki ōku ara katoa.
4 Kāhore rawa hoki he kupu i tōku arero,
i toe i a koe te mōhio, e Ihowā.
5 Kua hangā a muri, a mua, ōku e koe;
kua pā anō tōu ringa ki ahau.
6 He mea whakamīharo rawa,
kei tawhiti atu hoki i ahau, tēnei mātauranga;
kei runga noa atu, e kore e taea e ahau.
7 Me haere ahau ki hea i tōu wairua?
Me oma rānei ahau ki hea i tōu aroaro?
8 Ki te kake ahau ki te rangi, kei reira koe;
ki te whārikitia e ahau tōku moenga i roto i te rēinga, kei reira anō koe.
9 Ki te tango ahau ki ngā pākau o te ata,
ā, ka noho ki ngā tōpito o te moana;
10 kei reira anō tōu ringa hei ārahi i ahau,
tōu matau hei pupuru i ahau.
11 Ki te mea ahau, "He pono, tērā ahau e hīpokina e te pōuri,
ā, ko te mārama i tētahi taha ōku, i tētahi taha, ka meinga he pō,"
12 ahakoa te pōuri kāhore e huna mai i a koe,
engari ka mārama te pō ānō ko te ao,
ki a koe rite tahi te pōuri me te mārama.
13 I a koe hoki ōku whatumanawa;
nāu hoki ahau i hīpoki i roto i te kōpū o tōku whaea.
14 Ka whakawhetai ahau ki a koe;
he mea whakawehi, he mea whakamīharo tōku hanganga;
he mahi whakamīharo āu mahi,
mōhio rawa anō tōku wairua ki tēnā.
15 Kīhai i hunā ōku wāhi i a koe,
i ahau e hangā ngarotia ana,
e āta whakairohia ana i ngā wāhi hōhonu rawa o te whenua.
16 I kite ōu kanohi i ahau, kāhore anō kia āhua noa.
I tuhituhia katoatia anō hoki ōku wāhi ki tāu pukapuka,
i ngā rangi i whakaahua ai,
i te mea kāhore anō tētahi i oti noa.
17 Kia pēhea mai hoki te matenui o ōu whakaaro ki ahau, e te Atua;
koia anō te ranea, ina huihuia!
18 Ki te taua e ahau – maha atu i te onepū;
ka oho ake ahau – kei a koe tonu ahau.
19 He pono ka patua e koe, e te Atua, te tangata kino;
mawehe koia atu i ahau, e ngā tāngata toto.
20 He kino hoki ā rātou kupu mōu;
e whakahua noa ana ōu hoariri i tōu i ingoa.
21 Kāhore ianei ahau, e Ihowā, e kino ki te hunga e kino ana ki a koe?
E whakarihariha hoki ki te hunga e whakatika ana ki a koe?
22 He tino kino tāku kino ki a rātou;
waiho iho rātou e ahau hei hoariri mōku.
23 Tirohia iho ahau, e te Atua, kia mātau hoki koe ki tōku ngākau;
whakamātautauria ahau, kia mātau hoki koe ki ōku whakaaro.
24 Kia kite mehemea kei ahau tētahi ara o te kino,
ka ārahi ai i ahau i te ara pūmau.